Tradicionalna morfologija dalmatinskog naselja zasigurno je najljepša identifikacijska karakteristika Nerežišća, mjesta koji se nalazi u centru otoka Brača. Dominantne vizure crvenih krovova, kamenih kuća i crkvenog tornja s kneževom palačom, definiraju identitet mjesta. Kada je suvremena arhitektura u pitanju, uklopiti se u takav jedan ambijent može biti poprilično izazovno. Stoga su vlasnici stare kamene kuće koja je vapila za obnovom, angažirali arhitekticu Branku Juras, kako bi svojim iskustvom i znanjem pridonijela rješenju koje će ispuniti želje vlasnika, a i iskazati poštovanje spram tradicije i prošlosti otočkog mjesta.
- Rekonstrukcija i dogradnja kuće o kojoj govorimo projektirana je i građena sa željom za stvaranjem novih stambenih prostora, uz optimalno poštivanje morfologije tradicijskog mjesta i zatečenog stanja. Kako nam zatečeno stanje u svom oblikovanju nije nudilo odgovor, intervenirali smo dogradnjom koja prati tradicionalnu tipologiju. Nadovezujući se na nju, stvorili smo nizani sklop koji poštuje identitet mjesta - govori nam na samom početku arhitektica.
Prihvaćajući estetiku postojeće kuće kao polaznu činjenicu koja se u tom smislu ne propituje, što je i svojstveno karakteru dalmatinskog mjesta, arhitekti intervenciju izvode takozvanom tehnikom kolaža gdje je vrlo jasna razlika između vanjske obloge starog i novog dijela. Jednostavnim potezima redefinirala se prostorna organizacija i obogatio se sustav kretanja kroz cijeli prostor, pri čemu su se omogućile neupitne prostorne kvalitete. Prostor je postao dovoljno slobodan da u sebe primi sve želje i potrebe svojih stanara.
Stari dio kuće, prema nekim podacima, datira još iz 1786. godine, i obložen je u tradicionalnu kamenu fasadu, dok je novi dio jednako tako obložen kamenom, ali u suvremenijoj obradi, a cijeli prostor rasprostire se na oko 159 metara četvornih. Netipičan izgled kuće očituje se i u njezinu položaju. Stari dio kuće smjestio se na dvije etaže, gdje se na gornju etažu nastavlja još jedan tradicionalni dio te se s njime spaja nadogradnja, koja zauzima tri etaže, što uključuje dodatni dio koji ide ispod razine zatečenih prostora. Dio koji spaja dva dijela kuće zauzela je kuhinja, koja jednako tako svojim dizajnom povezuje suvremeni izričaj s tradicijom, naglašavajući tako sinergiju cijele kuće.
Drvo, kamen i metal miješaju se kroz različite stilove i vrijeme. Stari dio kuće očituje se prije svega u toplim tonovima drva i grubim teksturama tradicionalne obrade kamena, dok novi dio donosi lakoću i prozračnost glatkih bijelih površina, koji svoju razigranost dobivaju uz suvremenu umjetnost na zidovima i namještaj u trendovskim bojama i dizajnu.
- Poštovanje zatečenog te vraćanje uništenih logičnih odnosa volumena koji povezuju kuću(e), bila je misao vodilja pri iščitavanju toga projekta. Dualitet zatečenog i novonastalog, osnova je odnosa. Taj odnos pokriva njihove stanare. Skriva njihove priče u debljini starih i novonastalih zidova. Balansira između kamene geometrije punog zida s malim otvorima, tradicionalnim krovom te betonskog plašta s kadriranim velikim otvorima koji unutar sebe uvlače nerežiško polje i uokviruju dijelove krajolika - opisuje Branka Juras.
Prelazak iz tradicionalnog u novo tradicionalno, ili novi dio kuće, stvara poseban osjećaj. Čini vam se kao da putujete iz prostora introvertnosti i zaštite, u otvorenost koju pružaju duboke i široke vizure, koje sačinjavaju zaokruženu cjelinu karaktera ove kuće. Identitet kuće je putovanje koje se u potpunosti osjeća prelascima iz jednog dijela u drugi. Potrebno vam je nekoliko koraka da ostvarite putovanje kroz vrijeme dugo desetljećima, a da pritom ne izgubite osjećaj mjesta na kojem se nalazite. Ovim projektom splitske arhitektice definiran je i uspješno postignut ambijent u kojem suvremena novogradnja prestaje biti problematična, nego čak suprotno, daje kvalitetan primjer koji bi morao postati nužan za sve koji zadiru u tradicionalne prostore. Poštovati zatečeno i prilagoditi se identitetu te beskompromisno odbiti bilo kakvo njegovo narušavanje.
