Krajem godine počinje pošumljavanje nešto manje od pet hektara opožarene šume na pulskom Valdebeku. Riječ je o dijelu šume koji je progutao jedan od najvećih požara u Puli što je, prije dvije godine usred ljeta, zaprijetio kućama. Srećom, materijalne štete bile su minimalne u odnosu na opasnost kakva je, tog vikenda početkom srpnja 2022., prijetila predgrađu najvećeg istarskog grada. No, šteta na šumi bila je golema i iz Hrvatskih šuma, odnosno Šumarije Pula, ona se procjenjuje na približno četiri milijuna eura. U samo nekoliko sati izgorjelo je 19,9 hektara državnih šuma i još toliko privatnih. Samo u državnim šumama stradalo je čak tri tisuće stabala bora, hrasta crnike i drugih vrsta koje su potom posječene. Odmah nakon tog velikog požara obećano je da će se zasaditi nova šuma, no kako se i nakon dvije godine ništa ne događa na terenu, mnogi su se pitali hoće li se to uopće dogoditi. Christian Gallo, rukovoditelj Odjela za proizvodnju Uprava šuma, Podružnica Buzet, najavljuje nam sadnju šume, ali ovaj put hrasta.
- Trenutno kreće druga vegetacija nakon požara. Očekivali smo i očekujemo da će priroda obaviti jedan dio posla sama. Ponovno će izrasti dio borova. Isto tako, već sada primjećujemo na pojedinim dijelovima da izbijaju mladice i iz panjeva hrasta crnike te medunca. Tako da nećemo pošumljavati dijelove zemljišta gdje će priroda sama odraditi svoj posao - kaže nam Gallo. Ističe da su odlučili saditi hrast medunac i crniku jer su za razliku od bora autohtone vrste. A dugoročni je cilj Hrvatskih šuma pošumljavanje Istre upravo autohtonim drvećem. Bor to nije. Njime je Istru počela pošumljavati Austrijska Monarhija, a kako kaže Gallo, zato što se radi o pionirskoj vrsti.
- To je vrsta koja ima izuzetno male, gotovo nikakve zahtjeve prema tlu i okolišu. Zato se tom vrstom pošumljavao goli krš. Osim toga, spontano se širiti. S pošumljavanjem krša borom sistematski je počela Austrijska Monarhija, a kasnije je to nastavila i Italija, pa i Jugoslavija. Dakle, niti jedna vrsta bora u Istri nije autohtona. Ova šuma koje je dijelom opožarena podignuta je sredinom pedesetih godina, a tada je u pošumljavanju sudjelovala i vojska - objašnjava nam ovaj stručnjak. Osim toga, čeka se s pošumljavanjem jer je hrast za razliku od bora osjetljivija vrsta. Ne može se saditi na golom tlu jer bi se sadnice osušile za vrijeme ljetnih vrućina.
- Već 15 godina prilikom pošumljavanja koristimo polipropilenske štitnike. To je dovoljna zaštita od sunca, koje takvim vrstama u početku smeta jer bi sadnice trebale rasti u zasjeni - ističe Gallo.
Inače, posljednjih dana krenula je sječa borova u dijelu šume koja na Valdebeku nije bila opožarena i ona će trajati do kraja svibnja. Kako nam objašnjava Irena Mišković, upraviteljica Šumarije Pula, radi se o prorjeđivanju šume te se uklanjaju pojedina stabla borova kako bi se dalo više prostora hrastu crnici koji raste ispod velikih krošanja borova.
- Trenutno mičemo bor kako bismo dali mjesta hrastu crnici i kako bismo imali autohtone sastojine koje su stabilnije. Osim toga, hrast crnika izuzetno je otporna vrsta i na sam požar - kaže Gallo. No i tu se događaju promjene. Osim požara, koji su poprilično opustošili istarske šume te sušne 2022., a posebno 2012. godine, kad se Istra, prvi put nakon dugo vremena, susrela i s redukcijom vode, šumama hrasta crnike prijete klimatske promjene. Gallo nam kaže da su stručnjaci primijetili veću pojavu patogena na crnici, posebno nakon 2012. godine.
- To se događa kada imate ekstremne situacije, a suša je veliki ekstrem i veliki problem za vegetaciju. Zbog toga se pojavila jedna vrsta gljive za koju nismo ni znali da je prisutna. To je ugljen-gljiva. Kada napadne stablo, ono laičkom oku izgleda kao da je drvo izgorjelo. Ta gljiva usmrti jedno stablo za period kraći od jedne vegetacije. Taj smo slučaj imali na Rovinjštini, gdje se nakon suše 2012. iduće godine posušilo više desetaka hektara šume. Ta je pojava sada stala, ali čekamo posljedice suše 2022. godine. Osim toga, pojavile su se još dvije vrste patogenih gljiva na hrastu crnici. Zbog njih dolazi do sušenja krošanja. Osim toga, primijetili smo i Akutno odumiranje hrastova, najprije na Hvaru, a nedavno i na Cresu do kojega dolazi zbog više čimbenika. Riječ je o polimikrobnoj bolesti. Dakle, situacija se u posljednjih deset godina itekako promijenila. Hrast crnika od jedne izuzetno jake i stabilne vrste postaje problematična vrsta, što je izuzetno loše jer se radi o autohtonoj vegetaciji - zaključio je Gallo.
