Za sjevernjački način nužna je sjevernjačka solidarnost i poštenje

Proteklih tjedana premijer Zoran Milanović više je puta u javnim nastupima istaknuo kako njegova Vlada ostvaruje, ili nastoji ostvariti, skandinavski državni, socijalni i ekonomski model. Kao suprotnost tom modelu naveo je bizantski. “Ova Vlada izabrala je teži put, put pravila i uređenosti. Prije nordijski, nego bizantski put”, rekao je, na primjer, hrvatskim izvoznicima na njihovoj konvenciji u četvrtak 23. svibnja.

Na stranu to što je upravo Bizantsko Carstvo bilo, za svoje doba, izvanredno državnički uređeno i “pravilno”, a predodžba o Bizantu kao licemjernom, lažljivom i korumpiranom društvu odavna je prokazana kao tipična predrasuda slabo obrazovanih i upućenih Balkanaca, nasjelih na marketinški spin (vjerskih) ideologija koje su Bizant naslijedile na našim prostorima. Ali, nije baš jasno ni što je Milanovića tako privuklo “nordijskom putu”, osim neke slične maglovite i vrlo vjerojatno potpuno pogrešne ideje o nordijskom kapitalizmu, socijalnoj demokraciji i općenito društvenom uređenju u koje se treba ugledati i koje treba slijediti i kopirati. Vrlo je velika mogućnost, naime, da takav koncept na koji je Milanović mislio odavna više ne postoji.

Nordijski model, naime, kao država blagostanja, socijalne pravde i jednakosti, posvećenosti ljudskim pravima i slično, poprimio je s vremenom neke ekstremne karakteristike koje su se pokazale neodrživima, poput pretjeranog oporezivanja. Svi se još sjećamo kako je Ingmar Bergman pobjegao u Ameriku jer su mu u njegovoj domovini htjeli naplatiti porez od 120 posto.

Svi bismo, naravno, rado imali učinkovitu državnu administraciju, velikodušnu socijalu, doktore, profesore i carinike posvećene svom javnom angažmanu, ali valja podsjetiti na to da je ta predanost neodvojiva od tri stvari: jedno je energetsko bogatstvo u kojem Skandinavija uživa, drugo oštra klima i podneblje u kojem valja preživjeti, a treće protestantska radna etika. Upravo zahvaljujući tome da sjevernjaci imaju potrebu pomoći svojem slabijem članu društva, a ne opljačkati ga i zatući, tamo nema korupcije; građani bez protesta plaćaju nama šokantno visoke poreze, a državni činovnici rade svoj posao s ljubavlju. Upravo zahvaljujući toj i takvoj etici, nordijski stanovnici spremno otklanjaju i uočene ekstreme i neodržive standarde, o čemu svjedoči i analiza Economista koju prenosimo.