Čovjek koji je izgubio mir

Počelo je kao problem kod mokrenja. Smetnje koje svatko od nas povremeno ima kada se prehladi. Nisam obratio pažnju vjerujući da će Uvin H čaj to riješiti kao i mnogo puta prije.

Nakon nekoliko dana ispijanja čaja, smetnje su i dalje bile prisutne. Odlučio sam posjetiti liječnika.

Kako je to uobičajeno, liječnik je zatražio urin za analizu i nakon analize dobio sam rezultat. Upala mjehura i antibiotik koji liječi upalu. Listopad sam proveo u liječenju upale, ali tegobe su ostale iste. Zbog nepromijenjenog stanja liječnik predlaže ultrazvuk. Problem nastaje kod naručivanja na ultrazvuk, jer na red mogu doći tek u ožujku iduće godine.

Šok: progresivni karcinom

Otišao sam privatno urologu na pregled i na ultrazvuku je uočeno povećanje prostate. Tada dobivam lijekove kojima se tretira povećana prostata kako ne bi više pritiskala stijenku mjehura. Iako sam taj lijek redovito pio po liječničkom naputku, problemi su ostali. Nakon nekog vremena dobivam teško krvarenje iz nosa te završavam na Hitnoj. Zbog cijele situacije, mojoj prijateljici postaje čudan tijek događaja te posumnja u lijekove i terapiju. Predložila mi je da zatražim kompletne pretrage, koje uključuju ultrazvuk mjehura na puno i na prazno. I tada dolazi ono najteže…

Liječnik na pregledu uočava malu nakupinu i nastaje sumnja na tumor mjehura, mora se obaviti kvalitetnija pretraga uzimanjem tkiva. Upućen sam na Rebro gdje obavljam tu nezgodnu i bolnu pretragu. Dolaze nalazi i šok, progresivni karcinom kojeg treba odmah operirati.

Dvije operacije

Prva operacija, prilikom koje se pokušava odstraniti samo dio tkiva i utvrditi je li karcinom probio stijenku mjehura, obavljena je početkom ožujka, zamislite, tada sam tek trebao imati ultrazvuk!

I opet loše vijesti, teško je prihvatiti da nije odstranjen, da je probio stijenku mjehura i da se mora odstraniti cijeli mjehur i prostata te ako je moguće i ako se nije proširio napraviti rekonstrukciju mjehura. Mnogobrojne pretrage, vrijeme provedeno po bolnicama i različitim ordinacijama, promjena prehrane, načina života, jačanje organizma za borbu, to je jako dug proces.

Odlazim kod vrhunskog kirurga, a kod njega hrpa ljudi sa sličnom dijagnozom, svi u strahu što će im reći i kako će sve proći. Na moju sreću, imam pomoć u troškovima i dobivam plaćen PET/CT prije operacije gdje je pronađena aneurizma koju ću morati rješavati nakon operacije.

Jako teška i zahtjevna operacija trajala je šest sati. Probudio sam se s hrpom cjevčica, vrećica i svim onim što prati tako tešku operaciju. Neću ni spominjati bolove i sve druge popratne pojave. Liječnik mi je nakon operacije rekao da je uspješno otklonio sve i da će nalazi pokazati ima li karcinoma u limfnim čvorovima koji su izvađeni, dakle, opet čekanje na presudu.

Nemogućnost hranjenja, gubitak na težini, nemogućnost kretanja, atrofija mišića, sve ono što si bio do tada nestaje zbog bolesti koja mijenja život.

Brinite se o vlastitom tijelu

Sad shvaćam kako je teško razumjeti osobu koja je suočena s tako teškim stanjem, neizvjesnošću i svim sumnjama i strahovima koji su stalno tu, a nemaš mogućnosti izbrisati ih, probuditi se zdrav.

Rekli su da je ključni uzročnik nikotin, da više nikad ne smijem zapaliti cigaretu ni piti kavu jer ona zakiseljuje organizam, niti jesti hranu koja kiseli organizam!

Sada znam kakvu sam štetu radio svojem tijelu godinama. Govorili su mi "Izvadi to van pa si miran", ali nema mira ni kad je vani, jer ne znaš što te iduće čeka.

Nakon svega, moram priznati da nisam siguran da bih opet izabrao operaciju umjesto liječenja. Imam veliku podršku obitelji i moja djeca su prošla teški period straha za mene.

Zato želim, s puno poštovanja prema svima koji budu ovo čitali, reći: pazite što unosite u sebe, jer sve to postaje sastavni dio nas. Brinite se o vlastitom tijelu, jer iz njega ne možete, s njim živite i nema bijega kada dođe bolest.

Mir koji sam osjećao prije, valjda će u jednom trenutku opet doći, kada više neću misliti o tome koliko još moje tijelo ima dana za mene.

V. S. (58 godina)

Najvažnija preventivna mjera - prestanak pušenja

• Tomislav De Both, dr. med., spec. urolog i ravnatelj Poliklinike SimBex

Muškarac, 58 godina javio se radi dizuričnih smetnji. Žalio se na učestali nagon za mokrenjem, povremeno peckanje za vrijeme mokrenja. Smetnje su shvaćene kao infekcija mokraćnog mjehura. Uzimao je antibiotsku terapiju nakon čega nije došlo do poboljšanja. Nakon mjesec dana učinjen je ultrazvučni pregled mokraćnog sustava koji ukazuje na mokraćnom mjehuru tumefakciju veličine oko 3 cm. Bolesnik je upućen na cistoskopiju. Učinjena je cistoskopija i biopsija tumora mokraćnog mjehura. Patološki nalaz je pokazao da se radi o invazivnom karcinomu mokraćnog mjehura.

Na primjeru ovog bolesnika vidi se da učestali nagon na mokrenje, peckanje prilikom mokrenja i otežano mokrenje mogu biti znakovi tumora mokraćnog mjehura. S obzirom da se radi o muškarcu, pušaču starijem od 50 godina, oprez mora biti veći.

Karcinom mokraćnog mjehura je vrlo čest tumor mokraćnog sustava. Drugi je po učestalosti kod muškaraca u genitourinarnom traktu. Najviše je zastupljen u dobi između 50. i 70. godina. Prosječna dob dijagnoze je 65 godina.

Rizični faktori

• Pušenje (pušači dva do tri puta češće obolijevaju nego nepušači)

• zanimanja (kemijska, kožna i tekstilna industrija, frizeri, mehaničari)

• spol (muškarci češće obolijevaju)

• genetski

• rasa.

Najčešći simptomi

• Krv u mokraći (85-95 posto bolesnika ima krv u mokraći, bilo da je vidljiva ili dokazana u nalazu urina)

• bolno mokrenje

• učestalo mokrenje

• simptomi osjetljivog mokraćnog mjehura

• nagli nagon na mokrenje.

Svi ovi simptomi nisu siguran znak tumora mokraćnog mjehura, ali svakako zahtijevaju daljnju liječničku obradu:

• analizu mokraće (sediment urina, mikrobiološka i citološka analiza)

• ultrazvučni pregled mokraćnog mjehura, prostate i bubrega

• ncistoskopiju (postupak prilikom kojeg se gleda u mokraćni mjehur i uzima biopsija sa suspektnog mjesta)

• CT trbuha.

Terapija

Prognoza i odluka o terapiji ovisi o nekoliko čimbenika. Najvažniji su lokalno širenje u dubinu i širinu stijenke mokaćnog mjehura i stupanj stanične diferencijacije koja pokazuje stupanj agresivnosti tumora. Također je važan broj tumora i prisutnost lokalnih i udaljenih metastaza.

Mogući načini liječenja su operacija, zračenje, kemoterapija ili biološka terapija.

Kod površinskog tumora mokraćnog mjehura osnovna metoda je transuretralna resekcija tumora. Tim postupkom se provodi odstranjivanje tumora, dobije se histološki nalaz tumora i okolnog tkiva. Zbog čestih recidiva nakon resekcije provodi se lokalna intravezikalna kemoterapija ili imunoterapija.

Kod invazivnih tumora radi se radikalna cistektomija – odstranjenje čitavog mokraćnog mjehura, prostate i lokalnih limfnih čvorova. Kad se odstrani mokraćni mjehur mora se na drugi način omogućiti otjecanje mokraće. Od crijeva se radi novi mokraćni mjehur. Takav mjehur zadržava mokraću i omogućava prirodnije mokrenje. Oboljela osoba nakon operacije mora naučiti mokriti novim mjehurom.

U drugom slučaju radi se otvor na trbušnoj cijevi gdje izlazi mokraćovod i postavlja se vrećica u kojoj se skuplja mokraća.

Kemoterapija se provodi kod bolesnika koji imaju lokalne ili udaljene metastaze. Oko 15 posto oboljelih u trenutku dijagnoze ima lokalne ili udaljene metastaze. Kemoterapija se može provoditi prije radikalne terapije ili nakon operacije ako se tada ustanove metastaze.

Terapija zračenjem se smatra alternativom radikalnoj operaciji. Međutim lokalni recidiv je vrlo čest i iznosi 33 do 68 posto. Uz to, približno 15 posto bolesnika nakon zračenja ima velike komplikacije sa crijevima, mokraćnim mjehurom i rektumom.

Prevencija

Najvažnija preventivna mjera pojave karcinoma mokraćnog mjehura je prestanak pušenja. Također svaka pojava krvi, vidljive ili nevidljive, zahtijeva daljnju obradu kod urologa. Treba imati na umu da učestalije mokrenje ili osjećaj pečenja kod rizičnih skupina svakako treba pobuditi sumnju na tumor mokraćnog mjehura.

Za uspješnost liječenja presudno je rano otkrivanje tumora. Tumori u ranijem stadiju imaju jako dobru prognozu i manje štetnu terapiju za bolesnika.