Goran Radman: Kad je 1987. preuzeo Televiziju bio je, kaže, premlad. Je li sada, nakon velike karijere, spreman?

Ne, ne bih se vratio na čelo HTV-a ni da me pozovu. Ne volim povratke - rekao je prije samo četiri godine Goran Radman, koji je Prisavljem šefovao potkraj osamdesetih, pri kraju bivšeg socijalističkog sustava , kad je Slobodan Milošević počinjao jahati Jugoslavijom i već se zagrijavala prevratnička atmosfera. Bez obzira na to što, kako kaže, ne voli povratke, Radman se ovih dana vlastitom željom i odlukom saborske većine vraća na čelo javne televizije.

Vraća se, premda je takva odluka suprotna raspoloženjima premijera Zorana Milanovića. Predsjednik hrvatske Vlade bio je vrlo rezerviran prema Radmanu. Možda još od onog vremena kad se on s pozicije uvjerenog ljevičara kritički osvrnuo na ponašanje SDP-a? Ili kad su današnjeg premijera Radmanovi prijatelji pokušali snubiti s idejom da ga progura za SDP-ova kandidata na predsjedničkim izborima? U svakom slučaju, Milanović intimno nikako nije zadovoljan Radmanovim izborom. No, nije nikakva tajna da iza njegove kandidature za čelnog čovjeka HRT-a od prvog trenutka stoji predsjednik Ivo Josipović. Istina, šef države nema izravnih ingerencija u tom izboru, no čini se da je u ovom slučaju odlučila nekakva ozbiljna kadrovska trgovina između predsjednika i premijera. Sam Radman bio je toliko uvjeren u svoj izbor da se još ljetos oprostio sa svojim dotadašnjim radnim mjestom, što cijelom izbornom procesu, s više kandidata, predstavljanjem programa i ispitivanjem u Saboru, daje dimenziju utakmice s unaprijed poznatim rezultatom. Istina, on je otpočetka važio za favorita, ali ne toliko zbog svojih kvalifikacija, koliko slijedom političke podrške koja ga je pratila.

Situacija iz 1988. godine

Kao glavni argument za izbor Gorana Radmana na mjesto novoga glavnog ravnatelja HRT-a figuriralo je njegovo iskustvo u upravljanju javnom televizijom, kao i njegova kasnija vrlo uspješna poslovna karijera. No, on je bio šef televizije u nekom posve drugom vremenu, koje je vrlo teško uspoređivati s današnjim. Kad je 1987. postao generalni direktor Televizije Zagreb, Radman je imao samo 27 godina. Važio je za mladog lava komunističke nomenklature, za kojega se vjerovalo da će unijeti duh modernosti u beznadno birokratizirane strukture. Pamti se da je 1984. kao predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije primio štafetu mladosti na stadionu JNA u Beogradu odjeven u vestu, a ne u odijelo, što se smatralo velikim iskakanjem iz dotadašnjih socijalističkih protokola. Radman je pripadao generaciji koja je inicirala osnivanje Omladinskog radija (današnji Radio 101), Omladinske televizije (kasnije OTV-a) i slovila je kao vjesnik novog vremena, možda i potencijalni nositelj reformskog koncepta.

Mnogo godina kasnije priznat će da je za šefa televizije postavljen premlad i ne posve dorastao izazovima vođenja tako kompleksnog sustava. No, nije loše obavljao svoj posao. Neki od naših sugovornika prisjećaju se iz tog vremena nagađanja da je Radman bio izbor Veljka Kneževića, koji je krajem osamdesetih upravljao državnim radijem i televizijom u Zagrebu, a kasnije, kad se rat zahuktao, izabrao je Beograd. Drugi, uglavnom novinari, sjećaju se da je Radman funkcionirao kao vrlo razuman i tolerantan čovjek te se u teškim međunacionalnim i međurepubličkim turbulencijama predratnih godina vrlo dobro nosio. Jedan tadašnji novinar, koji je želio ostati anoniman, navodi nam kako je 1988., izvještavajući o nekim incidentnim događajima u jednom mjestu s većinski srpskim stanovništvom, upotrebio kvalifikaciju o buđenju ravnogorsko-četničkih ideja. Knežević je vrisnuo, a Radman u toj ocjeni nije vidio ništa sporno pa je novinara uzeo u zaštitu.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista