Nagrada Z. Vitezu potvrda je prijetvornosti naše glumačke zajednice

Jedino čega u hrvatskoj kulturi ne nedostaje jesu nagrade. Više ih se dijeli valjda samo u Srbiji. Osobito kad je posrijedi kazališna (dramska) umjetnost. Ovih dana svjedočili smo dodjeli dva seta takvih nagrada.

O jednom pišem već godinama, svaki put tražeći nove riječi da ismijem preuzetnost te Nagrade hrvatskog glumišta, koja ima više kategorija nego Oscar. Ove je godine glavnonagrađeni Zlatko Vitez, bivši ministar kulture i dugogodišnji nasilnik sa zagrebačkih šankova.

Zlatko Vitez nije loš glumac, štoviše imao je i potencijala da postane velik glumac, ali ga je u tome spriječila stanovita lijenost duha i zainteresiranost za vlastiti materijalni probitak. Kad je posrijedi kazališna umjetnost, Zlatko Vitez je mrtav već najmanje deset godina pa mu ova nagrada dođe više kao neka vrsta nadgrobnog spomenika.

Veliki Simonelli

Doduše, i dalje je vlasnik privatnog kazališta s debelim budžetom te s darovanom zgradom, no bez programa. Tako da ova nagrada dođe kao konačna potvrda provincijalnosti i licemjerja naše kazališne zajednice, koja se vazda najradije klanjala politički osiguranim brbljavcima bez pokrića.

Nagradu za životno djelo uz njega je dobio i Richard Simonelli, za operetu i mjuzikl, o kojem pak nemamo nego lijepe riječi.

Kad su posrijedi glumci, neukus žirija već je poslovičan. Tako je nagrada za najbolju ulogu pripala Almi Prici kao Medeji u Pandurovoj predstavi na Dubrovačkim ljetnim igrama. Posrijedi je monotona, teška rola u kičastoj, preuzetnoj predstavi. A zašto je, pak, za najbolju mušku ulogu proglašena ona Hrvoja Kečkeša kao Albina u Kerempuhovoj predstavi “Krletka” još je veća zagonetka. Posrijedi je jeftina karikatura homoseksualca. Ismijavati pedere, međutim, u nas je vrhunaravna vještina.

Na suprotnom kraju stoji ove godine utemeljena nagrada portala Teatar.hr. Ovdje o najboljim predstavama i glumcima odlučuje publika.

Dobrodošla reklama

To je tek blesavo jer ti glasači nikako ne mogu znati koja je predstava najbolja kad su, reklo bi se, glasovali za one koje su vidjeli. Na temelju čega je najbolja predstava “Unterstadt” osječkog HNK? Zato što su Osječani bili najrevniji glasači. Što su oni još vidjeli?

Ukratko, ponovit ću opet, možda deseti put: nagrade bi u nas trebalo ukidati a ne dodavati nove. Za početak, ta Nagrada hrvatskog glumišta trebala bi se dodjeljivati svake druge godine, ako ne i rjeđe. Kad je pak posrijedi teatar.hr, naš najkvaliteniji medij za kazališnu umjetnost, njima ovo dođe kao dobro došla reklama, no dugoročno ih ova nagrada može samo ridikulizirati.