OPATIJA - Andrija Drašković u opatijski je hotel Millenium ušao nešto poslije 11 sati. Bez tjelohranitelja, u crnoj dolčeviti i trapericama, no nešto kasnije od dogovorenog vremena. Prvih nekoliko minuta trajalo je objašnjavanje i međusobno propitivanje o razlozima razgovora za novine.
Sugovornik, kojeg beogradski mediji nazivaju "srpskim Escobarom", čovjek osumnjičen da je bio glavni organizator egzekucije Željka Ražnatovića Arkana, koji je krajem 2000. godine ubio Zvonka Plećića Pleću, pripadnika surčinskog klana, za što mu se opet treba suditi, dao je do znanja da mu mediji opet remete privatnost. No, nije odbio razgovor.
OPTUŽBE NA RAČUN DRAŠKOVIĆA
Tek nakon što je na kiosku kupio današnje novine, opet smo se sreli i dao je naslutiti kako nije zadovoljan tvrdnjom da se skriva u Hrvatskoj. Na tvrdnje da je jedan od šefova srbijanske mafije tek se nasmijao, a na pitanja o tome čime se bavi odgovarao je vrlo šturo i tajnovito. Njegova tvrtka Fan upošljava oko 150 ljudi i vlasnik je licence za Fan Casina, bavi se nekretninama. O svom boravku u Hrvatskoj, Opatiji, Poreču, Dubrovniku, 42-godišnji Drašković nam je rekao:
- Ovdje se ugodno osjećam. Meni je sasvim svejedno što se piše i kako se piše. Ne čitam i ne kupujem novine. No, ovo će više narušiti privatnost osoba koje su mi bliske i kruga ljudi oko mene nego moju. Meni se nije problem pomaknuti i možda ću to učiniti već ovih dana. U Opatiju sam s djevojkom Tamarom došao preksinoć, bili smo prethodno 20-ak dana po nekim otocima, a sutra ćemo možda biti već negdje drugdje.
• U Opatiji, čuli smo, niste samo poslovno, navodno imate i nekih poslovnih interesa, prije svega u nekretninama, hotelijerstvu?
- Ma ne, ovo je samo dionica puta. Nisam u nikakvim poslovnim planovima niti me to interesira. Nisam kupio nikakvu nekretninu... Možda, eventualno, ali ne zasad.
Nakon uvodnih pitanja, na izravno što kaže o tvrdnjama da on stoji iza ubojstva Željka Ražnatovića Arkana, da je "srpski Escobar", čovjek koji je na popisu rezervista državne sigurnosti, Drašković odgovara: - Ovo što vi mene pitate, kao da nije meni upućeno pitanje. Zašto ja i u ime čega izazivam toliki interes? Ne znam plod čije je to mašte. To me dosad puno koštalo. Sve da to i jest istina, nije dokazano. Naravno da to sve nije istina.
• A veza s udovicom grčkog premijera Papandreua?
- Da, jest, a koga to briga? Tko se time bavi i iz koje kuhinje kreću takve maštarije - odgovara Drašković s osmijehom.
• Ubojstvo Zvonka Plećića Pleće u beogradskom restoranu Knez Rojal dogodilo se 11. rujna 2000. Neki mediji tvrde da ga niste ubili u samoobrani?
- Da, to je jedan davni događaj. Nažalost, u takvim okolnostima nije bilo alternative. Glupo je da ja sada nakon toliko vremena opisujem što je i kako je bilo. Sve je već rečeno i nema smisla ponavljati. Sudski sam oslobođen optužbe, ali je Vrhovni sud prihvatio žalbu tužitelja i postupak će se ponoviti.
• Hoćete li se pojaviti na suđenju?
- Naravno, zašto ne. To je moja obaveza. Nema razloga da se ne pojavim.
• Supruga Željka Ražnatovića Arkana, kako prenose mediji, tvrdila je da ste joj prijetili?
- Ne mogu vjerovati da je to gospođa Ražnatović izjavila. Vjerojatno joj je krivo preneseno. Besmisleno je to, ja to ne razumijem. Nemam saznanja da je ona rekla javno nešto takvo protiv mene. Što ona privatno misli, to je njezina volja.
• U kakvim ste odnosima bili sa Željkom Ražnatovićem?
- Dobrim, ali ja na njega nisam gledao kao njegovi poltroni. Arkana sam poznavao ipak iz nekog drugog vremena, od početka osamdesetih, kada se bavio kockom.
Hrvatska je policija, kako saznajemo, Draškovićeve dolaske bilježila i izvan uobičajenih turističkih registracija, ali za bilo kakvo postupanje nije im dao povoda. On sam potvrđuje da u Hrvatskoj nikad nije imao posla s policijom, osim što je kao stranac morao obaviti formalnosti oko prijave. Utopljen u masi turista, kako kaže naš sugovornik, u Hrvatskoj je i sigurniji.
• Znači, kada bi vas netko htio likvidirati, ovdje bi to bilo teže?
- Teže je, morao bi imati jatake.
• Nosite li pištolj?
- Dobro pitanje (smijeh). Što, trebao bih vam ga pokazati? Ne treba mi problema ovdje s policijom. Da mi se ukaže opasnost, organizirao bih se. Ne idem kao muha bez glave, nego kao netko tko vodi računa o svemu. Još jednom ponavljam kako ovdje za to nemam razloga, jer se ovdje osjećam kao u domaćinskoj kući, a nadam se da i ovaj naš razgovor neće dobiti negativne konotacije.
• U jednoj izjavi, nakon što je u pokušaju atentata na vas ubijen pripadnik vašeg osiguranja, rekli ste da vas netko želi smaknuti možda zbog krivog parkiranja. Imate li i sada tjelesne čuvare i osiguranje?
- To se nije pokazalo efikasnim. A i ljudima oko vas donosi nesreću, mladi momci izgube glavu, nosite i sami neko breme zbog unesrećenih obitelji. Najbolje se čovjek sam čuva, što se i dosad pokazalo kada smo bili u takvim situacijama. Jedino se protiv države ne možete boriti.
• Znači li to da vas država želi smaknuti?
- Nisam to rekao, ali dok Srbija ne postane pravna država, ne želim ispasti naivan. Da ne bi došao neki Bosanac, bivši ratnik koji će me odraditi za nekoliko tisuća eura. I on to radi za pare, a ne zato što ima nešto protiv mene. I onaj koji mu daje pare ne zapita se prije toga jesam li učinio išta što nije u redu.
• Kako pišu mediji, bili ste osoba od povjerenja srbijanske službe državne sigurnosti?
- Zar vam ja tako izgledam? Od 2000. do ubojstva Đinđića bilo je crno doba. Ubijali su, opraštali, odlučivali tko će živjeti, a tko umrijeti. Mislim pritom na njegove najuže suradnike, one koji su mu nosili kovčeg i one iz prvog reda.
• Kakav je vaš odnos prema Miloševićevu režimu?
- Završio sam u zatvoru, iako se i tada govorilo da me netko protežira. Politika me ne zanima. Meni nitko ne može biti lider.
• S kim se družite?
- Ovdje rijetko izlazim, imam neke prijatelje, ali zbog njih ne bih želio govoriti o imenima. Meni je boravak u Hrvatskoj ipak jedna novost, drukčije od tinejdžerskog vremena, Saloona, Kulušića, ljetovanja u Dubrovniku, kamo i sada rado povremeno odlazim.
• Koga ste upoznali?
- Eto vidite, i Hrvoje Petrač kod vas ima negativne konotacije. Mislim da smo se davno sreli u Crnoj Gori. Imamo neke zajedničke poznanike.
Dušan Miljuš
Sugovornik, kojeg beogradski mediji nazivaju "srpskim Escobarom", čovjek osumnjičen da je bio glavni organizator egzekucije Željka Ražnatovića Arkana, koji je krajem 2000. godine ubio Zvonka Plećića Pleću, pripadnika surčinskog klana, za što mu se opet treba suditi, dao je do znanja da mu mediji opet remete privatnost. No, nije odbio razgovor.
OPTUŽBE NA RAČUN DRAŠKOVIĆA
Tek nakon što je na kiosku kupio današnje novine, opet smo se sreli i dao je naslutiti kako nije zadovoljan tvrdnjom da se skriva u Hrvatskoj. Na tvrdnje da je jedan od šefova srbijanske mafije tek se nasmijao, a na pitanja o tome čime se bavi odgovarao je vrlo šturo i tajnovito. Njegova tvrtka Fan upošljava oko 150 ljudi i vlasnik je licence za Fan Casina, bavi se nekretninama. O svom boravku u Hrvatskoj, Opatiji, Poreču, Dubrovniku, 42-godišnji Drašković nam je rekao:
- Ovdje se ugodno osjećam. Meni je sasvim svejedno što se piše i kako se piše. Ne čitam i ne kupujem novine. No, ovo će više narušiti privatnost osoba koje su mi bliske i kruga ljudi oko mene nego moju. Meni se nije problem pomaknuti i možda ću to učiniti već ovih dana. U Opatiju sam s djevojkom Tamarom došao preksinoć, bili smo prethodno 20-ak dana po nekim otocima, a sutra ćemo možda biti već negdje drugdje.
• U Opatiji, čuli smo, niste samo poslovno, navodno imate i nekih poslovnih interesa, prije svega u nekretninama, hotelijerstvu?
- Ma ne, ovo je samo dionica puta. Nisam u nikakvim poslovnim planovima niti me to interesira. Nisam kupio nikakvu nekretninu... Možda, eventualno, ali ne zasad.
Nakon uvodnih pitanja, na izravno što kaže o tvrdnjama da on stoji iza ubojstva Željka Ražnatovića Arkana, da je "srpski Escobar", čovjek koji je na popisu rezervista državne sigurnosti, Drašković odgovara: - Ovo što vi mene pitate, kao da nije meni upućeno pitanje. Zašto ja i u ime čega izazivam toliki interes? Ne znam plod čije je to mašte. To me dosad puno koštalo. Sve da to i jest istina, nije dokazano. Naravno da to sve nije istina.
• A veza s udovicom grčkog premijera Papandreua?
- Da, jest, a koga to briga? Tko se time bavi i iz koje kuhinje kreću takve maštarije - odgovara Drašković s osmijehom.
• Ubojstvo Zvonka Plećića Pleće u beogradskom restoranu Knez Rojal dogodilo se 11. rujna 2000. Neki mediji tvrde da ga niste ubili u samoobrani?
- Da, to je jedan davni događaj. Nažalost, u takvim okolnostima nije bilo alternative. Glupo je da ja sada nakon toliko vremena opisujem što je i kako je bilo. Sve je već rečeno i nema smisla ponavljati. Sudski sam oslobođen optužbe, ali je Vrhovni sud prihvatio žalbu tužitelja i postupak će se ponoviti.
• Hoćete li se pojaviti na suđenju?
- Naravno, zašto ne. To je moja obaveza. Nema razloga da se ne pojavim.
• Supruga Željka Ražnatovića Arkana, kako prenose mediji, tvrdila je da ste joj prijetili?
- Ne mogu vjerovati da je to gospođa Ražnatović izjavila. Vjerojatno joj je krivo preneseno. Besmisleno je to, ja to ne razumijem. Nemam saznanja da je ona rekla javno nešto takvo protiv mene. Što ona privatno misli, to je njezina volja.
• U kakvim ste odnosima bili sa Željkom Ražnatovićem?
- Dobrim, ali ja na njega nisam gledao kao njegovi poltroni. Arkana sam poznavao ipak iz nekog drugog vremena, od početka osamdesetih, kada se bavio kockom.
Hrvatska je policija, kako saznajemo, Draškovićeve dolaske bilježila i izvan uobičajenih turističkih registracija, ali za bilo kakvo postupanje nije im dao povoda. On sam potvrđuje da u Hrvatskoj nikad nije imao posla s policijom, osim što je kao stranac morao obaviti formalnosti oko prijave. Utopljen u masi turista, kako kaže naš sugovornik, u Hrvatskoj je i sigurniji.
• Znači, kada bi vas netko htio likvidirati, ovdje bi to bilo teže?
- Teže je, morao bi imati jatake.
• Nosite li pištolj?
- Dobro pitanje (smijeh). Što, trebao bih vam ga pokazati? Ne treba mi problema ovdje s policijom. Da mi se ukaže opasnost, organizirao bih se. Ne idem kao muha bez glave, nego kao netko tko vodi računa o svemu. Još jednom ponavljam kako ovdje za to nemam razloga, jer se ovdje osjećam kao u domaćinskoj kući, a nadam se da i ovaj naš razgovor neće dobiti negativne konotacije.
• U jednoj izjavi, nakon što je u pokušaju atentata na vas ubijen pripadnik vašeg osiguranja, rekli ste da vas netko želi smaknuti možda zbog krivog parkiranja. Imate li i sada tjelesne čuvare i osiguranje?
- To se nije pokazalo efikasnim. A i ljudima oko vas donosi nesreću, mladi momci izgube glavu, nosite i sami neko breme zbog unesrećenih obitelji. Najbolje se čovjek sam čuva, što se i dosad pokazalo kada smo bili u takvim situacijama. Jedino se protiv države ne možete boriti.
• Znači li to da vas država želi smaknuti?
- Nisam to rekao, ali dok Srbija ne postane pravna država, ne želim ispasti naivan. Da ne bi došao neki Bosanac, bivši ratnik koji će me odraditi za nekoliko tisuća eura. I on to radi za pare, a ne zato što ima nešto protiv mene. I onaj koji mu daje pare ne zapita se prije toga jesam li učinio išta što nije u redu.
• Kako pišu mediji, bili ste osoba od povjerenja srbijanske službe državne sigurnosti?
- Zar vam ja tako izgledam? Od 2000. do ubojstva Đinđića bilo je crno doba. Ubijali su, opraštali, odlučivali tko će živjeti, a tko umrijeti. Mislim pritom na njegove najuže suradnike, one koji su mu nosili kovčeg i one iz prvog reda.
• Kakav je vaš odnos prema Miloševićevu režimu?
- Završio sam u zatvoru, iako se i tada govorilo da me netko protežira. Politika me ne zanima. Meni nitko ne može biti lider.
• S kim se družite?
- Ovdje rijetko izlazim, imam neke prijatelje, ali zbog njih ne bih želio govoriti o imenima. Meni je boravak u Hrvatskoj ipak jedna novost, drukčije od tinejdžerskog vremena, Saloona, Kulušića, ljetovanja u Dubrovniku, kamo i sada rado povremeno odlazim.
• Koga ste upoznali?
- Eto vidite, i Hrvoje Petrač kod vas ima negativne konotacije. Mislim da smo se davno sreli u Crnoj Gori. Imamo neke zajedničke poznanike.
Dušan Miljuš