Ok, odlučila sam živjeti u Švicarskoj oko godinu dana. Ta je sitna mala odluka o sveopćem preseljenju podrazumjevala dobijanje neplaćenog dopusta (hvala kompaniji!) i pakiranje velikog broja cipela na najmanju moguću površinu. Drugo mi nije uspjelo.
Osim što sam se susrela s potrebom kupovanja cipela, susrela sam se s još nečim. Švicarskim sustavom zdravstvenog osiguranja! Ajme ljepote. Stotinu papira, stotinu formulara, stotinu objašnjenja. Da, treba imati švicarski mozak da sve to uspijete pohvatati i nisam sigurna da mi je do kraja uspjelo, ali krovnu logiku sam shvatila. Sve se plaća. Iz džepa! Uvijek nam je nekako u maloj Lijepoj našoj srcu milo Hrvatsku nazvati potencijalnom malom Švicarskom. Ja sam eto odlučila krenuti od sustava zdravstvenog osiguranja.
Kada ga promatrate s hrvatskim mozgom djeluje pomalo okrutno, zastrašujuće, kockarski i sasvim nehumano. Ali ako promjenite perspektivu i uključite švicarski mozak - igra postaje zabavna. Švicarci se ne kockaju sa zdravljem - kockaju se sa zdravtsvom. Počnimo od početka.
Prvo, Švicarci dobijaju svoju bruto plaću na račun. Radnik je u odnosu s poslodavcem i sa državom, poslodavac nije posrednik između radnika i države. Strancima na privremenom radu poslodavac ipak odmah uzme porez i sam ga uplati državi. Zašto? - E, pa ne vjerujemo strancima toliko - odgovore jednostavno. Švicarci u pravilu plaćaju porez, a one koji ga ne plaćaju kojih je malo nitko ne goni jer oko 90 posto poreza plaća 10 posto najbogatijih ljudi.
Svatko je osobno i samostalno odgovoran za svoje zdravstveno osiguranje. Ni strancu na privremenom radu švicarski poslodavac neće uzeti novac da bi mu uplatio zdravstveno. To svatko mora sam. I eto ponude na stolu. A ona je kockarska.
Ako izaberete najveći iznos mjesečne premije (cca 300 švicarskih franaka ili oko 1500 kuna mjesečno), prihvaćate rizik da ćete tijekom godine dana sami pokriti iz džepa troškove usluga u zdravstvu do dodatnih 300 franaka. Sustav osiguranja funkcionira tako da svaku zdravstvenu uslugu koju koristite platite sami iz svojeg džepa, pošaljete fakturu svojem osiguranju i oni vam vrate novac.
Postoji ljestvica iznosa među kojima birate koliku premiju ćete plaćati mjesečno. Pa ako izaberete da ćete plaćati 200 franaka mjesečno ili oko 1000 kuna, onda preuzimate rizik da ćete tijekom godine sami iz svojeg džepa platiti do 2500 franaka troškova za usluge u zdravstvu.
Kako pobogu izabrati? Na koji način procijeniti koliko će me zdravstvo koštati? I tu dolazimo do naslova u kojem piše da se radi o kockanju sa zdravljem.
Naime, kada se bira zdravstveno osiguranje u Švicarskoj morate se dobro pogledati u ogledalo, opipati po rukama i zapitati se:
Koliko često idem kod doktora? Kada idem, zašto idem? Koliko sam zdrav/a?
Naime, ako kod doktora idete često isplati vam se uzeti najveću mjesečnu premiju i najmanji rizik dodatnog troška.
Ako kod doktora idete rijetko, isplati vam se uzeti najmanju premiju i najveći rizik dodatnog troška.
No, dobro. Prošlost je jedno - ali kako procijeniti što će se dogoditi u budućnosti? Da, jasno mi je da ću biti opreznija sa hodanjem bosa po mokroj terasi, ali zar zaista mogu procijeniti koliko će mi zdravstvenih usluga trebati tijekom godine dana? Nije da netko planira gripu???
Hm, tako to izgleda kada problemu pristupite sa hrvatskim mozgom. Ništa mi nije pasalo u toj logici. Djelovalo je okrutno. Pomogla mi je Petra Huber. Divna jedna Švicarka iz osiguravajuće kompanije.
Izbor mjesečne premije i visina rizika ne ovise o procjeni budućeg zdravlja. Nego o raspoloživoj štednji osiguranika. Naime, ako imate novac na štednji onda si možete priuštiti da preuzmete veći rizik dodatnog plaćanja i najmanju premiju. Ako nemate, onda je sigurnije uzeti visoku premiju i manji rizik od dodatnog plaćanja. Ono što morate uvijek imati na umu jest da ćete svaki put kad zatrebate uslugu u zdravstvu tu uslugu platiti svojim novcem iz džepa i da će vam osiguranje vratiti novac po fakturi, ali i da ćete uvijek, ali uvijek na svaku fakturu plaćati dodatnih 10 posto od iznosa ponovno iz džepa. Zanimljivo.
Na prvu loptu kako rekoh, hrvatskom mozgu djeluje pomalo okrutno. Ali vratimo se na početak. Švicarac, porezni obveznik raspolaže sa svojom bruto plaćom. Švicarski mozak funkcionira na način da mu je ključni cilj - dati što manje novca državi i za svoj novac dobiti najbolju moguću uslugu.
I što ću ja sada zaključiti? Nakon prvog i ipak površinskog susreta sa švicarskim zdravstvenim osiguranjem i kako ću ga povezati s Lijepom našom?
Evo ovako:
Dragi trenutačni ministre zdravstva i svi aspiranti na tu poziciju u budućnosti - ajde malo razmislite o tome da se odreknete poluge moći i da dopustite meni poreznom obvezniku (he,he, nema poreza od mene neko vrijeme - na neplaćenom sam - nit imam ja, nit imate vi) da raspolažem svojim zarađenim novcem za zdravstvo pa da ja vama platim koliko mislim da mi treba, da me poslodavac ne gleda sa grčem u želucu jer mu se pred zjenicama pojavi iznos koji daje za moje zdravstveno osiguranje, da između mene i države ne mora stajati poslodavac jer nisam malo dijete da mi treba posrednik u odnosu s poreznikom! Da, možda sam malo ratoborna jer okrećem sve naopako - ali ljudi moji - to što mi imamo je neodrživo!
Dragi sindikati, pitati ćete me što ćemo sa sustavom solidarsnosti, što ćemo s umirovljenicima, s nezapsolenima? I reći ću vam: Teta država sve što njima treba mora platiti iz općeg poreza.