‘Nobelovac Selman Waksman je bio varalica i nije izmislio lijek za tuberkulozu! Ukrao ga je od studenta.’

U opskurnom sveučilišnom laboratoriju u New Jerseyju mladi je istraživač neumorno eksperimentirao s mikroogranizmima. Potpuno predan istraživanjima, spavao je u sveučilišnom stakleniku, a hranio se uglavnom mlijekom i jajima. A onda je 19. listopada 1943. nastupio eureka trenutak: 23-godišnji Albert Schatz, kako se zvao entuzijastični istraživač, sintetizirao je streptomicin. Idućih godina taj će antibiotik spasiti živote tisuća ljudi, pogotovo djece koja su dotad umirala od tuberkuloze. No, slavu i novac za to izvanredno otkriće neće pokupiti mladi Schatz, nego njegov šef Selman Waksman , renomirani profesor Sveučilišta Rutgers. Waksmanu je 1952. godine za otkriće streptomicina dodijeljena Nobelova nagrada za medicinu, a tek nakon višedesetljetnih rasprava i borbe za istinu Albert Schatz bit će, nekoliko godina prije svoje smrti, priznat kao suotkrivač streptomicina...

Ovo je ukratko sadržaj knjige “Experiment Eleven: Dark secrets behind the discovery of a wonder drug” britanskog novinarskog veterana Petera Pringlea koji već godinama živi u New Yorku i piše za New York Times, Washington Post i Atlantic. Peter Pringle postao je poznat po svojim člancima o Bloody Sunday, masakru koji su britanske trupe 1972. počinile u Sjevernoj Irskoj, a o tom je tragičnom događaju napisao i knjigu. Bio je i dugogodišnji šef Independentova dopisništva u Moskvi, a posljednjih godina piše knjige, od kojih su neke, kao što je primjerice “Those Are Real Bullets, Aren’t They?”, postale bestseleri.

Opsežna istraga

- Uglavnom pišem političke i knjige o povezanosti znanosti i politike. Čuo sam za kontrovrezu oko otkrića streptomicina i to me potaknulo da počnem tragati po arhivima, ponajprije na Sveučilištu Rutgers, gdje sam proučio papire Selmana Waksmana. Istražio sam i dokumentaciju Alberta Schatza na Sveučilištu Temple u Philadelphiji, arhive u Kongresnoj biblioteci te u Smithsonian Institution. Imao sam pristup i vojnima arhivama jer je otkriće streptomicina tijekom Drugog svjetskog rata imalo veliku važnost - govori mi Peter Pringle u stanci između dva putovanja.

- Imao sam prilike i razgovarati s osobama koje su poznavale glavne aktere moje knjige, a naposljetku sam razgovarao i sa Schatzovom udovicom Vivian te Waksmanovim sinom Byronom. Tako se moja potraga za istinom o otkriću streptomicina pretvorila u priču koja nikad nije ispričana - dodao je Pringle.

“Experiment Eleven” svojevrsni je znanstveni triler, ali i dramatična priča o dvojici znastvenika koji su u kratkom vremenu od bliskih suradnika postali najljući neprijatelji. Nakon što je 1928. godine britanski mikrobiolog Alexander Fleming iz gljivica plijesni izolirao penicilin, mnogi su znanstvenici počeli potragu za novim antibioticima. Jedan od njih bio je ugledni profesor Sveučilišta Rutgers Selman Waksman (1988. -1973.), inače sin ukrajinskih Židova koji su emigrirali u Ameriku. Waksmanovom laboratoriju 1942. pridružio se siromašni postdiplomand Albert Schatz (1922. - 2005.), sin ruskog Židova i Engleskinje koji je odrastao na skromnoj farmi u Connecticutu. Iako se nakon završetka srednjeg školovanja namjeravao vratiti na očevu farmu, sudbina je Alberta Schatza odvela u drugom smjeru jer je kao briljantan učenik dobio stipendiju na Rutgersu. Nakon diplome iz mikrobiologije, mladić je prionuo na izradu doktorata pod Waksmanovim vodstvom.

Život u laboratoriju

Profesor i student ubrzo su se zbližili. Mladi Schatz duboko se divio Waksmanu, koji je, pak, bio impresioniran oštrinom uma svoga studenta. Waksman je poslije tvrdio da je Schatz bio najbolji student kojeg je ikad imao. Schatz je ubrzo mobiliziran, ali je 1943. pušten iz vojske zbog bolesne kralježnice. Vrativši se na Rutgers, strastveno se posvetio istraživanjima: počinjao bi raditi ujutro između pet i šest sati, a završavao oko ponoći. U laboratoriju bi jeo, najčešće skromne obroke jer s plaćom od 40 dolara nije mogao zamisliti ni pošten obrok niti bogat društveni život. No nakon samo četiri mjeseca, Schatzova istraživanja u sklopu “Eksperimenta jedanaest” (Experiment eleven), kako je u svom notesu nazvao rad, urodila su plodom.

- Bilo je oko 14 sati 19. listopada 1943. godine kada sam spoznao da u rukama imam novi antibiotik. Nazvao sam ga streptomicin - prisjetio se u intervjuu pred smrt Albert Schatz.

Spoznavši da je njegov “briljantni student” došao do otkrića novog antibiotika, Waksman se aktivno uključio u istraživanja. Kada su prva testiranja streptomicina na Klinici Mayo pokazala njegovu netoksičnost, Waksman je uvjerio farmaceutsku kompaniju Merck da treba krenuti u proizvodnju tog antibiotika. Klinički pokusi na velikoj skali u Velikoj Britaniji i SAD-u 1944. godine pokazali su da je streptomicin čudesni lijek protiv tuberkuloze. Antibiotik se ubrzo pokazao učinkovitim i u borbi s nizom bakterijskih infekcija poput tifusa, bubonske kuge i kolere. Dok su priznanja Selmanu Waksmanu stizala sa svih strana, mladi Albert Schatz polako je tonuo u anonimnost. Nakon nekoliko godina nitko više nije ni spominjao da je Schatz, a ne Waksman otkrio streptomicin. Kako je bilo moguće da Waksman do te mjere prisvoji otkriće u kojem zapravo nije ni sudjelovao, upitala sam Pringlea.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg