EKSPLOZIJE U ZAGREBU

'GLUPOST JE DA JE VOJO BACIO BOMBU PRED MOJ RESTORAN' Tomislav Horvatinčić na suđenju zagrebačkom bombašu

Svjedočenjem Tomislava Horvatinčića i još dvoje svjedoka danas je na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu nastavljeno suđenje Vojislavu Blaževiću, optuženom za dva bombaška “pothvata” u siječnju ove godine na području Gajnica.

Horvatinčić je pozvan zbog svjedoka koji su se iskazivali o pričama da je upravo optuženi Blažević početkom 90-ih bacio bombu pred njegov, tada poznat restoran Babilon.

- Ovu glupost da je Vojo bacio bombu pred restoran čuo sam od supruge kad je to pročitala u novinama. To je izmišljena glupost. U to vrijeme u hotelu Babilon bilo je 100-tinjak UNPROFOR-aca i muha nije mogla proći neprimijećeno, a kamoli da je netko bacio bombu - izjavio je Horvatinčić. Ustvrdio je da nije bilo nikakvog napada na njegov objekt tih godina. Istaknuo je da je optuženog poznavao jer je bio poštar u Svetoj Nedjelji i na usluzi svim poduzetnicima.

- Vojo poštar bio je normalan, veseo dečko. Bio je u prijateljskim odnosima sa svima. U to vrijeme česti su bili kvarovi na telefonskim linijama i svi bi zvali Voju poštara koji im je nerijetko pomagao samo za kavu ili za jedno hvala - rekao je Horvatinčić. Prisjetio se da je upravo Blažević nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj podigao hrvatski barjak na stup kod njegova restorana.

Danas je ispitana i prijateljica optuženika Renata Martinović, koja je u noći druge eksplozije sa 10. na 11. siječnja trebala otputovati s Blaževićem u Austriju. Dogovorili su se da ga pokupi upravo na autobusnoj postaji u Gajnicama na kojoj je i došlo do eksplozije. Svjedokinja je ispričala da je Blaževića upoznala 2001. godine na paraglajdingu, gdje joj je bio instruktor. Rekla je i da je nekoliko puta s njim putovala u Austriju, gdje je on nabavljao sportsku opremu jer je bio diler te opreme, a ona je za sebe kupovala opremu za motocikl.

Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe, Renata Martinović potvrdila je da su za posljednje putovanje planirali otići dan prije. I inače su iz Hrvatske kretali noću da bi ujutro bili na odredištu i obišli što više firmi s opremom.

- Trebali smo krenuti oko tri sata ujutro. Već sam se bila spremila za put i čekala sam Voju da mi se javi. Negdje poslije ponoći javio mi je da ipak ne idemo jer se nije našao s nekim. Nisam ga pitala za detalje, već sam pretpostavila da mu netko nije donio novac za nabavu opreme - izjavila je svjedokinja.

Opisala je da optuženi sljedeće večeri, kada su oko ponoći trebali krenuti iz Zagreba prema Innsbrucku, nije djelovao nimalo nervozno, već upravo suprotno, posve opušteno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. studeni 2024 12:03