Hrvatska se pridruživanjem Europskoj uniji obvezala uvesti euro, a sve da to i ne želi, visoka euriziranost zemlje onemogućava joj izbor te ostaje samo pitanje hoće li to učiniti u roku do pet godina ili kroz duže razdoblje, smatraju sudionici panel rasprave "Euro: da ili ne?" održane u srijedu.
Rasprava o uvođenju eura održana je u sklopu prvog ekonomskog doručka u organizaciji portala "Ekonomski lab", a u povodu četvrte obljetnice ulaska Hrvatske u punopravno članstvo EU i nedavnog izlaska iz Procedure prekomjernog proračunskog manjka.
Time su se, po riječima glavnog urednika tog portala Velimira Šonje, stvorili dobri uvjeti da se pokrene kvalitetnija javna rasprava na tu temu za koju postoji velik interes, ali i dalje ima premalo razumijevanja.
Šonje je predstavio mapu troškova i koristi od uvođenja eura, u kojoj se kao glavne prednosti ulaska u Europsku monetarnu uniju (EMU) navodi uklanjanje valutnog rizika, niži rizik promjena kamatnih stopa, pozitivan utjecaj na financijsku i gospodarsku stabilnost te gubitak troška konverzije. Argumente protiv 'predvodi' percepcija da prelaskom na euro raste inflacija zbog efekta zaokruživanja cijena, kao i činjenica da se monetarna politika ne vodi prema hrvatskim već prema potrebama 'moćnijih' članica monetarne unije.
Zdenko Adrović
Među tim argumentima direktor Hrvatske udruge banaka Zdenko Adrović izdvojio je trošak konverzije, rekavši kako prihod koji banke ostvaruju trgujući valutama ili na tečajnim razlikama na razini 2016. godine iznosi oko 1,8 milijardi kuna. To je iznos koji bi banke izgubile uđe li Hrvatska u EMU, a istodobno se za toliko nekome smanjuje trošak poslovanja.
No, ističe Adrović, ulaskom u EMU i hrvatska bi se regulativa na području bankarstva morala prilagoditi pravilima unije, koja nisu kompleksna kao u Hrvatskoj, što bi smanjilo trošak poslovanja bankama, nadoknadilo im dio gubitka prihoda od konverzije te bi se potaknula zdrava konkurentska aktivnost banaka u smislu nižih kamata na kredite ili viših na depozite.
Marijana Ivanov i Merina Tkalec
Stručna suradnica u Državnom zavodu za statistiku Jasena Torma 'pobila' je, pak, argument opasnosti od inflacije, predstavivši niz studija koje pokazuju da je rast cijena nakon prelaska na euro zapravo samo percepcija građana, koju statistika i ne potvrđuje. Naime, cijene u zemljama koje su uvodile euro zapravo u prosjeku rasle za tek oko 0,3 posto, pokazuju studije.
"Ne stoji ni teza o gubitku monetarne suverenosti, jer smo nju odavno izgubili", ustvrdila je Marijana Ivanov sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, dodavši da je u tom smislu puno bitnija konvergencija. odnosno usklađivanje domaćih s poslovnim procesima u državama po kojima ECB 'kroji' monetarnu politiku, čemu uostalom služe i Maastrichtski kriteriji.
U 'obrani' argumenata za ulazak Hrvatske u EU, sudionici rasprave slažu se da visoka euriziranost u Hrvatskoj praktički onemogućuje izbor. Kada bi se Hrvatska odlučila ne ući u EMU, kaže Ivanov, nužna bi bila deeurizacija, koja je nemoguća prvenstveno zato jer je javnost apsolutno protiv nje, pa Vlada niti središnja banka tu ništa ne bi mogle poduzeti.
Adrović, pak, ističe da o nemogućnosti deeurizacije govore i brojke - država trenutno ima dug u euru od približno 100 milijardi kuna, poduzeća oko 50 milijardi, a građani oko 40 milijardi kuna. Dakle, deeurizacija je nemoguća i treba i formalno potpuno eurizirati zemlju, ustvrdio je.
No, Adrović je pritom upozorio na jedan potencijalni problem za korisnike kunskih kredita, kakvih je među novoodobrenima i 70-ak posto. Prelaskom na euro za te bi se kredite automatski provela konverzija, ali kako je velik dio kunskih kredita trenutno ugovoren s fiksnom kamatom, koja je viša od onih za kredite vezane uz euro, korisnici tih kredita našli bi se u poziciji da za isti proizvod plaćaju višu cijenu od onih koji i danas imaju eurske kredite.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....