Umjetnost kao terapija i lijek na zidovima bolničkog centra Rebro

Melinda Šefčić likovna je umjetnica diplomirala u klasi Zoltana Novaka, a krajem prošle godine u Galeriji Bačva predstavila je projekt “Umjetnost kao terapija” čija je tema bilo istraživanje mogućnosti primjene umjetničke terapije u grupnom radu s djecom.

Ove je godine na čelu CreArt-a, naslovljenog “Estetizacija i rehumanizacija javnog prostora: umjetnost kao terapija”, koji provodi HDLU. U sklopu projekta oslikani su zidovi Kliničkog bolničkog centra Zagreb na Rebru, a čitav će se projekt predstaviti danas.

Koncept projekta

Za većinu ljudi ideja o umjetnosti u javnom prostoru vezana je uz prostor nekog glavnog gradskog trga ili gradske površine koja je u funkciji svakodnevnog životnog okružja. No, umjetnost ne samo da može, već i treba, zadobiti drugačiju i različitiju, slobodno možemo reći i noviju ulogu, te nove oblike djelovanja u javnom prostoru kakvog prihvaćamo, poznajemo i prepoznajemo, a upravo iz tog razloga, unutar ovog projekta, usmjerit ćemo se na istraživanje mogućnosti i novu formu umjetničkog djelovanja unutar javnog bolničkog prostora. Istraživački dio ovog projekta bit će usredotočen na propitivanje mogućnosti revitalizacije, estetizacije i re-humanizacije bolničkog prostora kakvog poznajemo, interveniranjem u prostor umjetničkim oslikavanjem murala.

U bolnicama je velika fluktuacija ljudi; nažalost, većina se nerijetko i zadržava, a tada i tako linija između javnog i privatnog postaje sve tanja. Smatra se kako umjetnost upravo u tim trenucima može doprinijeti dobrobiti i bržem oporavku pacijenata, te svakako pozitivno djelovati na cijelu bolničku zajednicu. U svijetu su izvedene brojne umjetničke intervencije u bolnicama koje su popraćene istraživačkim radovima.

Većinom su ta istraživanja usredotočena na propitivanje utjecaja i doprinosa umjetnosti na psihofizički oporavak pacijenta, te na doprinos sveopćoj dobrobiti i zdravlju takve zajednice. Istraživački rezultati pokazali su kako umjetnost ima veliku i snažnu ulogu i utjecaj na brži oporavak pacijenta koji borave u takvoj ustanovi. Dokazano je kako umjetnost može doprinijeti u smanjenju stresa i anksioznosti, smanjenju krvnog tlaka, smanjenju potrebe uzimanja lijekova protiv bolova, povećanju povjerenja pacijenata te njihovoj samouvjerenosti i pozitivnoj distrakciji pacijenata i osoblja.

Također, sve više studija pokazuje izravnu vezu između slike i reakcije mozga na bol, stres i anksioznost. Upravo iz tog razloga, sve više bolnica u svijetu odabire i primjenjuje intervenciju umjetnosti u prostorima poput hodnika i soba pacijenata , kako bi odvukla pažnju s negativnih misli prilikom posjete i/ili boravka u toj ustanovi. Takvim se bolničkim aktivizmom i djelovanjem doprinosi izmještanju umjetnosti iz dosadašnjih prihvaćenih okvira, a koja na taj način izravno komunicira s osjetilima prolaznika te utječe na bolji osjećaj, zdravlje i cjelokupni doživljaj.

Odlika ovog projekta jeste neosporna humanost i plemenitost umjetničke intervencije kojom želimo doprinijeti sveopćoj dobrobiti, boljitku, pozitivnoj distrakciju te zdravlju svih pacijenata, zaposlenika i šire populacije u bolničkoj zajednici.

Realizacijom projekta želi se potaknuti društveno osvješćivanje ljudi kako se umjetnost treba prepoznati te prihvatiti kao sastavni dio zdravlja i dobrobiti ljudi, pogotovo u ustanovama kao što su bolnice i zdravstveni centri.

Umjetnički koncept

U umjetnički dio projekta uključeni su renomirani hrvatski umjetnici, koji svojim radom aktivno djeluju te svojim stvaralaštvom i intervencijama značajno doprinose obogaćivanju javnog prostora u RH. Pozvani su umjetnici zasebno djelovali i intervenirali na jednoj od odabranih površina bolničkog prostora. Svaki je umjetnik prvotno pomno propitato i upoznao svoj prostor djelovanja, a onda istražio i promislio o mogućim idejama za umjetničku intervenciju. Nakon prvog dijela upoznavanja s okolinom slijedila je izrada skica, od kojih je jednu umjetnik realizirati u sklopu projekta.

Kako se radi o vrlo osjetljivom prostoru, tematika i izvedba samih radova bila je primjerena takvom prostoru i obliku djelovanja (bolnica, sterilnost, specifični bolnički odjeli, pacijenti i sl.). Dodatnim su istraživanjem i promišljanjem umjetnici izradili cijeli koncept svojih uradaka u suradnji s istraživačkim timom, studentima- Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu što će biti prezentirano u katalogu.

Kako tumači Melinda Šefčić: “Buntak je naslikao anđele kao simbol unutarnjeg sluha, Sobota geometrijsku apstrakciju koja ima vrlo smirujuću komponentu u čekaonici, Tadić stvarne ljude koji prolaze ovim prostorom, a Ana Ratković breze. Slušala je sugestije osoblja pa je primjerice dodala i lišće u svoj rad, što je odraz jedne pozitivne interakcije koja je nastala tijekom samog rada.”

Melinda Šefčić kaže i kako “sve više studija pokazuje izravnu vezu između slike i reakcije mozga na bol, stres i anksioznost”.