Kuća obitelji Stanković nedaleko od Vrgorca

Vrgorac je srednjovjekovni dalmatinski grad smješten na sjevernoistočnim padinama Biokova i jedan je od hrvatskih istinskih blaga. U ovoj maloj, ali zapanjujućoj regiji domu poezije, jagoda i tradicionalnog dalmatinskog pršuta, veliki ljudi i velike stvari su rođene. Vrgorac je rodno mjesto Tina Ujevića, jednog od najznačajnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća, ali i Stipe Božića, hrvatskog alpinista, putopisaca, redatelja i istraživač koji je osvojio najviše planinske vrhove na svim kontinentima i tri najviša svjetska.

Zaista, riječ je o zanimljivom kraju s bogatom poviješću koji svakako vrijedi istražiti, a mi vas danas vodimo u selo Kotezi svega kilometar udaljeno od Vrgorca i 20-ak minuta vožnje od mora, u kamenu kuću Ljiljane i Ivana Stanković staru više od 100 godina.

Supružnici Stanković zaljubljeni su u ovaj komadić raja i oduvijek su upravo tu željeli imati nešto svoje. I kako to obično biva, kad čovjek nešto zaista iskreno želi, želja se i ostvari. Upravo se to i dogodilo. Prije četiri godine suprug je Ivan naslijedio kuću i dobio priliku da ostvari svoj dugogodišnji san o vlastitoj oazi za odmor o kojoj je dugo maštao.

Bila je to mala ruševna prizemna kuća u kojoj su supružnici vidjeli veliki potencijal. Odmah su znali da će tu stvoriti utočište za odmor i mjesto okupljanja obitelji i prijatelja te su je odlučili potpuno adaptirati i prilagoditi svojoj velikoj obitelji kako bi tijekom ljeta svi zajedno u njoj mogli uživati.

Kuću staru više od 100 godina nije jednostavno obnoviti. Potrebno je izdvojiti znatna financijska sredstva, ali i dosta vremena. No, ništa od toga nije moglo zaustaviti obitelj Stanković u njihovom naumu. I zaista, malo po malo, uz pomoć djece i prijatelja kuću su obnovili i uredili. S obzirom na to da su prilikom obnove željeli sačuvati izvorne graditeljske značajke kuće adaptacija je trajala 3 godine. Svaki i najmanji kamen sa stare kuće pažljivo je uklonjen, očišćen i vraćen, no prije toga je bilo potrebno napraviti i nove temelje.

Obnova je uključivala doslovno sve, od temelja do krova i to je bio najteži i najdugotrajniji proces, priča nam kćer Tea, koja stoji iza uređenje interijera kuće, te dodaje kako je izuzetno kompliciran i dugotrajan proces bio i uređenje okućnice. Svaki kamen zida suprug je Ivan ručno klesao čekićem, a zatim cementirao, dodaje.

Kuća je veličine 95 četvornih metara i ima 200 četvornih metara okućnice. Uređena je ugodno, bez puno namještaja i ukrasa kako bi se lako održavala. U interijeru od materijala prevladavaju kamen i drvo, a od boja bijela i zelena. Namještaj je najvećim dijelom nabavljen u trgovini Viva In, dok je dio kupljen u Ikei i Emmezeti. Kuhinju je obitelj dala izraditi po mjeri, a stare su noćne ormariće restaurirali decoupage tehnikom.

No, ljepota kuće je u detaljima, objašnjava Tea, koje smo sačuvali, poput zavjesa i posteljine, ručnog rada tatine sestre, dok je tkani prekrivač za krevet star kao i kuća 100 godina. Fotelje su također stare 40-ak godina, ali smo ih tapecirali novom tkaninom. Plavi okvir na zidu u sobi pronašli smo na tavanu stare kuće te smo ga očistili i prefarbali. S jednakom pažnjom se sve biralo od namještaja do tekstila - posteljine, stolnjaka, ubrusa i posuđa, a sve što smo pronašli u kući s velikom smo pažnjom obnovili kako bismo očuvali duh naših predaka.

Obitelj je, unatoč brojnim ponudama, odlučila ne iznajmljivati kuću u turističke svrhe već im služi kao vikendica, a najsretniji su kada se, posebno ljeti, cijela obitelj okupi - troje djece i troje unučadi.

Foto: Ivo Ravlić/Hanza Media