Počela je vrtlarska sezona i pripreme su u punom jeku. Bez obzira na to što je vrt ili balkon prekriven snježnim pokrivačem, trenutak je da se bacite na planiranje nacrta gredica, kao i sastavljanje popisa povrća koje ćete ove sezone uzgojiti u vlastitom vrtu. Jedan od prvih zadataka je i iventura “škrinje” sa sjemenom jer bez kvalitetnog sjemena nema ni zdravog i ukusnog povrća koje će upotpuniti vaš kulinarski užitak.
Svako sjeme u sebi krije uspavanu biljku koja čeka pravi trenutak da izađe iz sigurne ljušturice na svjetlo dana, što će se dogoditi jedino ako se čuva na pravilan način. Sjeme se najčešće skladišti u staklenke ili papirnate vrećice, ambalažu u kojoj će ponajprije biti zaštićeno od vlage koja može pospješiti njegovo propadanje. Naime, ako se predugo čuva u lošim uvjetima, klijavost sjemena znatno će oslabjeti. Čim se navlaži, mirovanje se prekida i počnu se trošiti rezervne tvari koje su u njemu pohranjene pa ne klija poslije kad se posije.
Pri skladištenju se poželjno pridržavati nekoliko pravila:
1. Samo se suho sjeme sprema u papirnate vrećice, limene kutije i staklenke.
2. Sjeme se mora čuvati na niskim temperaturama i u suhoj i mračnoj atmosferi.
3. Klijavost sjemena ne traje vječno zbog čega kolekciju treba često obnavljati (klijavost ne prestaje odmah nego pomalo opada iz godine u godinu).
4. Zima je idealno doba za provjeru zaliha i kvalitete sjemena.
5. Vlažni zrak i visoka temperatura dva su najveća neprijatelja uskladištena sjemena.
Nabava novog sjemena
Bez kvalitetnog sjemena nema ni organskog vrta u kojem rastu zdrave biljke, čega je svjestan svaki vrtlar koji u vrtu skuplja vlastito sjeme povrća i drugih biljaka koje uzgaja. Skupljajući svake godine sjeme lijepih i zdravih primjeraka zapravo se kultiviraju i selekcioniranju one sorte koje najbolje uspijevaju u tom podneblju. Biljke se s vremenom sve više prilagođavaju vrtu u kojem rastu i postaju otpornije na bolesti i štetnike.
Takva specifična kvaliteta i raznolikost sorti teško da se može naći u vrtnim centrima, gdje se nalazi sjeme uzgojeno isključivo na velikim površinama po mjeri poljoprivredne industrije. Srećom, zahvaljujući pojedincima i udrugama kao što su “Rustica”, “Živa zemlja” ili “Biovrt” danas je lako doći do svoje prve kolekcije organskog sjemena autohtonih sorti. Za očuvanje genetske raznolikosti i tradicijskih sorti zaslužni su vrtlari/ice, kao i mala i srednja obiteljska poljoprivredna gospodarstva koji već stoljećima razmjenjuju među sobom sjeme. U kasnu zimu ili rano proljeće organiziraju se “Razmjene sjemena”, mjesto susreta sjemenara, gdje se može nabaviti sjeme tradicionalnih sorti povrća, kao i dobiti vrijedni savjeti za njegovo uzgajanje.
Kvaliteta zadržavanja klijavosti po povrtnim sortama
Većina vrsta ako se drži na suhom i mračnom mjestu zadržava klijavost barem dvije godine pa treba na paketiće zapisati godinu kad je skupljeno. Najkraću klijavost ima sjeme biljaka iz obitelji ljiljanika – luk i poriluk te mahunarki – grah, mahune, dok najdulju zadržavaju biljke iz obitelji tikvenjača – tikve, krastavci.
Po vrstama: Od 1 do 3 godine: mrkva, luk, grah, kukuruz; Do 5 godina: cikla, celer, salata, kupusnjače, rajčica, paprika; Više od 5 godina: krastavac, tikve, neven, endivija, cikorija
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
