IN MEMORIAM: MILAN HORVAT Dirigent vrlo duge karijere i stabilnih visokih kriterija

Ponajprije preciznost te istančani kriterij u dugoj su karijeri krasili vodstva dirigenta Milana Horvata, koji je u 95. godini preminuo na Novu godinu 2014. u Austriji, gdje je posljednjih godina živio.

Do posljednjega časa je bio aktivan, sve dok mu je to zdravlje dozvoljavalo, u visokoj dobi teško pokretan već se rijetko, ali i s nesagledivom voljom, pojavljivao na koncertnom podiju. Bio je dirigent duge karijere, nepresušne radinosti i nepromjenjivih visokih kriterija.

Iznimno posvećen

Maestro Horvat je rođen u Pakracu 1919. godine i ljubav prema glazbi ga je dovela i do prve destinacije, na studij klavira kod Melite Lorković i Svetislava Stančića u Zagreb, gdje je diplomirao godinu dana po završetku II. svjetskog rata, godine 1946. Dirigiranje je, pak, učio privatno kod Milana Sachsa i Friedricha Zauna.

Već mladalački dani i postignuća uputili su na to da je bila riječ o iznimno organiziranoj i posvećenoj osobi. Kao što je tada, a i sada je običaj, da se mora završtiti i neki pošteni “zanat”, mladi Milan Horvat je diplomirao i doktorirao pravo, i potom ga napustio. Strast prema glazbi je prevagnula i svakako imala nedvojbenih rezultata. Uglavnom, svaki mladi dirigent počinje sa zborom pa je Horvat tako bio dirigent Zbora tadašnje Radiotelevizije Zagreb, dirigent orkestra Radiostanice, a dvije godine poslije strelovitim usponom, i Državnog simfonijskog orkestra koji je u tim poslijeratnim godinama bio napokon preimenovan u Zagrebačku filharmoniju s kojom ga je vezalo, ni više ni manje nego šezdesetak godina suradnje i gdje je nakraju postao počasni doživotni šef-dirigent. Tu je poziciju iskoristio da svojim autoritetom zaštiti visoke kriterije izvedbe.

Svugdje po Europi

Na međunarodnom putu Milan Horvat se za ondašnje vrijeme hrabro otisnuo do Dublina i novoutemeljenog tamošnjeg irskog nacionalnog orkestra, a maestrove su postaje vječnog radnika, glazbenika široke kulture, vodile i do tada svježeg Simfonijskog orkestra Austrijskog radija gdje je godinama bio šef. Slijede i gostovanja u gotovo svim zemljama od Italije do sjevera Europe, a da se ne nabaraja, niti domaći festivali nikada nisu bili zanemareni.

Putevi ga vode po svim tim europskim zemljama, ali i preko oceana u SAD. S Milanom Horvatom je očito svatko bio siguran da ne može u izboru dirigenta pogriješiti.

I dok je to još u svijetu koje ne vode dvije do tri velike korporacije i sveprisutno diktiraju percepciju i ukus primatelja, bilo dostupnije, Milan Horvat je snimao za mnoge, sada već neke i nestale gramofonske tvrtke.

Pošten odnos

Snimao je za Deccu, Deutsche Gramophon, Philips... i dakako za Jugoton, u jednom razdoblju nezaobilaznu točku rastuće snimateljske produkcije u bivšoj Jugoslaviji.

Maestro Horvat je osobit prinos svojom predanošću i autoritetom dao sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća u naponu dirigentskih snaga i karijere, a nosilac neprekinutih respektabilnih izvedbi koji se puno ne osvrće na samopromidžbu, mora ostati zapamćen i u novoj globalnoj kulturi vrtuljka gdje je navodno sve dozvoljeno.

O poštenu odnosu prema glazbi u okviru vlastitih utemeljenih svjetonazora, uvijek će se biti dobro prisjetiti maestra Horvata. Snimke će o tome ponešto moći posvjedočiti i za buduće generacije.