EKSKLUZIVNO Ministar Hajdaš Dončić: 'Podijelit ću 10 tisuća otkaza u svom resoru!'

Kašlje, grlo ga boli, promukao je. Naručuje čaj s medom, a i kavu s nekoliko kapi likera Baileys, umjesto šećera. Smršavio je šest kilograma, ali i dalje entuzijastično priča o vlastitoj viziji Hrvatske, kao države s modernim vlakovima, snažnim avioprijevoznikom, suvremenim brodovima, kvalitetnim cestama.

"Lijepo je što imate takvu viziju, ali odakle novci za sve to?", pitam ga dok sjedimo u hotelu Gjalski, smještenom na ulazu u Zabok, odakle je Hajdaš Dončić .

"Svjestan sam opće depresije, i samog me hvata tuga, ali ipak vidim izlaz", govori mi te najavljuje:

"Iz mog reosra morat će otići deset tisuća ljudi do kraja mandata, nema druge, moramo se restrukturirati da bi opstali".

Ministar Hajdaš Dončić uvjeren je da će Hrvatska do kraja godine doseći dno, što se tiče financijske krize, a onda krenuti prema napretku.

"Moj resor će preživjeti, ali neće biti lako. Na dan 20. lipnja ove godine trgovačka društva, ustanove i agencije u mom resoru, ukupno ih je 54, imaju 66,7 milijardi kuna kreditnih zaduženja, od čega je nedospjelog duga 54,1 milijardi kuna. Dosadašnjim načinom rada to se ne može vratiti niti ona mogu opstati ako nešto ne poduzmemo", otkriva.

Energičan, brz i otvoren

Siniša Hajdaš Dončić nije se mnogo promjenio otkako je s funkcije krapinsko-zagorskog župana preuzeo glomazno ministarstvo u kojem se njegov stranački prethodnik Zlatko Komadina pogubio. I danas je neposredan, opušten, ležeran. Ne voli formalnosti, nije bahat, a ni otresit. Najbolji frend u Vladi mu je, kaže, ministar financija Slavko Linić. "Obojica njegujemo protestantsku radnu etkiku". S potpredsjednikom Radimirom Čačićem ima korektne odnose, a premijera Zorana Milanovića, koji mu je također prijatelj, otkako je postao ministar, ne viđa privatno. "Nema vremena, ali moram reći da je neki dan u Saboru uistinu bio sjajan", hvali ga.

Hajdaš je energičan, brz, otvoren, no mnogi su se pitali je li kao ekonomist dovoljno stručan za tako obiman i specifičan sektor.

"Trebalo mi je vremena da sve pohvatam, žao mi je što prije dolaska nisam uspio okupiti svoje ljude, i što se danas onda nemam više vremena baviti se strategijom..." govori.

Resor je, kaže, zatekao u ogromnim problemima.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg