ISTRAŽUJEMO KOLIKO UVOZIMO GM HRANE ZA ŽIVOTINJE Kako je dizajniran GM krumpir Amflora, zašto je zabranjen i što zapravo jedemo

Korištenje GM krmiva u hrani za životinje zakonski je regulirano: u Hrvatskoj je zabranjena proizvodnja GM proizvoda, ali dopušten je uvoz GM hrane za životinje. Budući da se u hranidbi životinja koriste i uvozna krmiva, prije svega sojina sačma, ona, dakle, mogu biti genetski modificirana. Prema zakonu, mesni i mliječni proizvodi nastali od životinja koje su se hranile genetski modificiranom hranom, ne moraju na svojim deklaracijama imati oznaku GMO.

Iako se Hrvatska odredila kao zemlja koja ne želi uzgajati GMO i koja se više želi okrenuti ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji autohtonih poljoprivrednih proizvoda, statistički podaci o proizvodnji i širenju GM biljaka u svijetu, prije svega soje, kukuruza i uljane repice, navode na zaključak kako se takvi proizvodi uvoze u Hrvatsku i to se neće promijeniti. Prije svega, Hrvatska ne uzgaja dovoljno hrane za prehranu stoke i ovisi o uvozu, a uz to genetski modificirani proizvodi jeftiniji su od konvencionalnih.

Prvi hrvatski GMO free proizvod s austrijskim certifikatom, potvrđenim od Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zdravlja, Vindijino je pileće meso Cekin koje će ovoga tjedna biti na policama trgovina. Prije toga, prvi certifikat uopće u Hrvatskoj dobila je Vindijina tvornica stočne hrane Blagodar, zahvaljujući čemu sada i imaju zaokružen cijeli proces GMO free proizvodnje. Pojam GMO free proizvoda u animalnoj proizvodnji, proizvodnji mesa, mlijeka i jaja, konkretno znači da je sva hrana koju su životinje jele bila također GMO free. A postupak utvrđivanja i dobivanja certifikata je dugotrajan i podliježe dubinskim kontrolama procesa proizvodnje.

S druge strane, u Hrvatskoj imamo mesne i mliječne proizvode nastale od životinja koje su se hranile genetski modificiranom hranom, ali oni ne moraju biti označeni ako je udio GMO-a manji od 0,9 posto.

Dr. Darko Znaor, jedan od vodećih stručnjaka za ekološku poljoprivredu, upozorava da se više od 50 posto stočne hrane u svijetu proizvodi od GM sjemena i zato smatra nedosljednim da onda i hrana na polici nije tako i označena - ako je stoka hranjena GMO-om. S obzirom na nedostatak kvalitetnih statistika, procjena o tome koliko se hrvatskih životinja hrani GM proizvodima mogla bi se donijeti tek na temelju podataka o uvozu GM hrane za životinje u EU.

Tako se u EU godišnje uveze više od 35 milijuna tona GM soje, dio koje završava i u Hrvatskoj za prehranu stoke. Podaci o hrvatskom uvozu i izvozu variraju ovisno o godinama i cijeni, pa tako za 2014. kažu da smo uvezli 43.000 tona kukuruza, a za soju 1630 tona. No, podaci za soju i nisu potpuno točni, jer se to odnosi samo na sojino zrno, dok podataka o sojinoj sačmi na DSZ-u nema, a ona je glavno proteinsko krmivo u Hrvatskoj i u svijetu.

Sojina sačma i kukuruz uvezeni iz Južne Amerike i SAD-a su najčešće spominjane GM sirovine te udio GMO-a u navedenim zemljama dostiže razinu od više od 90% ukupne proizvodnje ovih kultura. U 2015. pod GM usjevima bilo je 179,7 milijuna hektara zemlje u 28 zemalja. Najviše uzgajana GM biljka na svijetu u 2015. je GM soja – od 111 milijuna hektara 83 posto je genetski modificirano; zatim pamuk – od 32 milijuna hektara 75 posto je GM pamuk; kukuruz je uzgojen na 185 milijuna hektara, od toga je 29 posto GM kukuruz i na kraju uljana repica uzgojena je na 36 milijuna hektara, od čega je GM 24 posto.

Osim soje i kukuruza, biljaka koje se najviše na svijetu uvoze i koje su u najvećem postotku GMO, postoje i druge vrste koje se uzgajaju kao hrana za životinje. Jedan od primjera je GM krumpir, koji se kratko konvencionalno uzgajao u Europi. Naime, GM krumpir Amflora, koji je proizvela tvrtka BASF, drugi je GM usjev koji dobio dozvolu za uzgoj u EU, i to 2010. To je tek drugi komercijalni GM usjev odobren u EU nakon što je 1998. prihvaćen GM kukuruz Mon 810 biotehnološkog diva Monsanto, dakle nakon punih 12 godina moratorija. Amflora se trebala uzgajati isključivo kao hrana za životinje i kao proizvod za neke industrije, kao što je proizvodnja papira, a ne kao ljudska hrana. Uzgajao se u Njemačkoj, Švedskoj i Češkoj od 2010., a u siječnju 2012. BASF se povukao iz proizvodnje GM usjeva u Europi zbog ekonomske neisplativosti i rigoroznosti EU-a prema GM biljkama. Potkraj 2013. Europski sud zabranio je uzgoj GM krumpira, ustvrdivši kako je Europska komisija prekršila pravila dopuštajući njegov uzgoj u 2010.

S obzirom na to da je proizvodnja GMO-a u Hrvatskoj zabranjena, danas GM krumpira, prema saznanjima dr. Zorana Kiša sa Zavoda za hranidbu životinja Agronomskog fakulteta u Zagrebu - nema.

Sama štetnost konzumacije GM proizvoda i dalje je tema rasprava znanstvene zajednice. Jedan od glavnih argumenata zagovaratelja uzgoja GM hrane je rastuća potreba za mesom i mlijekom kako se svjetska populacija povećava te kako se povećavaju primanja potrošača u zemljama u razvoju, pa tako raste i potreba za hranom za životinje. Drugi je argument da se stvaranjem sorti biljaka otpornih na insekte i bolesti omogućuje uzgoj s manje pesticida i herbicida, pa su te biljke time i zdravije. Protivnici GMO-a pozivaju se prije svega na moguće posljedice na zdravlje ljudi i na okoliš. Dr. Znaor, koji je radio na velikim međunarodnim projektima u poljoprivredi za UN, Svjetsku banku, EK, Kraljevinu Nizozemsku, kaže da je kao ekolog protiv puštanja GMO-a u prirodu jer tu novu biotehnologiju “ne možemo nadzirati, kao ni kontrolirati njezine učinke”. Tu se, upozorava, prije svega radi o “kontaminaciji tla, a onda i GMO free sjemena, na dulji rok, možda i trajno, što je neprihvatljivo”.

------------------------------------------

Prilog je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i Vindije, u skladu s najvišim profesionalnim standardima Globusa.