Ana ima jedanaest, a Toni šest godina. Dobra su djeca, nema im se što prigovoriti, kaže njihova mama Andrea. No svake večeri ipak nastaje isti problem - stariju Anu ne uspijeva odvojiti od tableta, mobitela ili laptopa.
"Trenutno stanje u kući je tri tableta, šest mobitela i laptop. Istina, dio tehnologije koristimo suprug i ja za posao, ali sve ostalo koriste djeca. Ne znam kako je kod drugih, ali meni se čini da moji stalno vise na tabletu ili mobitelu. Od igrica i crtića koje preferira mlađi do tih nekih milijardu chatova koje koristi Ana", kaže nam Andrea.
Istraživanje
Njezina djevojčica dopisuje se s prijateljicama o svojim dječjim stvarima, i tu nema ništa sporno. "Ali dok ih uspijem dovesti u red i poslati na spavanje, već su 23 sata. Imam osjećaj da sve krivo radim, a onda vidim da je i kod drugih doma slično. Djeca vladaju nama, a ne mi njima", kaže Andrea.
Ana i Toni dio su, čini se, novoga trenda u kojem se društveni život tinejdžera počeo odvijati navečer i noću, i to u virtualnom svijetu. Stručnjaci s Oxforda proveli su istraživanje - projekt Teensleep, pod vodstvom dr. Paula Kellyja - o tome kako mlade generacije, učenici osnovnih i srednjih škola, spavaju i koliko im se promijenio bioritam u ambijentu digitaliziranoga društva, kojim vlada elektronička hiperkomunikacija.
Zaključak je istraživanja da mladima nedostaju dva-tri sata sna svake noći, i preporuka je da im školski/radni dan počinje najranije u 10 ujutro.
Razlog je kraćeg spavanja i kroničnog umora to što su djeca i mladi neprekidno aktivni na društvenim mrežama, koje su im često supstitut za izravni odnos s vršnjacima. Hiperkomunikacija, permanentni dijalog, razmjena podataka, poruka i slika prelazi granice bilo kakva klasičnog dnevnog rasporeda – na fejsu se može biti u bilo koje doba dana i noći i poruke se mogu slati s bilo kojega mjesta, nema nikakvih ograničenja. Upravo ta tehničko-tehnološka pogodnost otvorila je mladima novo, neograničeno polje socijalizacije. Naravno, to je urodilo i dubokom promjenom bioritma – ne ide se više spavati u 10 navečer, nego u jedan illi dva sata noću, pa i kasnije. Roditelji to pokušavaju kontrolirati, nastoje svesti tu hiperkomunikaciju svoje djece na razumnu mjeru, ali je taj napor više-manje osuđen na propast.
Pospanost
"Čini mi se da pubertet kod klinaca dolazi sve ranije. Pritom, kao da je Ana u jednom, a Toni u drugom pubertetu. Svaki ima svoju vrstu", komentira njihova mama.
Koliko je sna uopće potrebno djeci i kada bi trebala ići na spavanje, a da ne budu kronično umorna jer noći provode na društvenim mrežama, Viberu i WhatsAppu? Spavanje je važno za zdravlje i općenito funkcioniranje organizma. O tome govori i činjenica da u Klinici za psihijatriju Vrapče postoji cijeli sustav koji se bavi poremećajima vezanim za spavanje.
Dok spavamo, organizam se obnavlja, dolazi do pojačanog rasta zbog povećanog izlučivanja hormona rasta i konsolidacije znanja i memorije. Za vrijeme spavanja u organizmu se sve razvija i raste. I tijelo i mozak.
"Primjerice, ako dijete ne spava dovoljno, ono postaje razdražljivo, dekoncentrirano, slabije pamti, a s vremenom i pospanost postaje vidljiva. Pospanost se ne manifestira odmah", kažu nam u Centru za san. Naspavano dijete po definiciji bi trebalo biti dobro raspoloženo, temperamentno, spretno i zadovoljno dijete.
Uobičajeno se vjeruje kako školska djeca bolje funkcioniraju u popodnevnoj smjeni u školi, no to je netočno. U Centru nam objašnjavaju da djeca dobro funkcioniraju sukladno biološkom ritmu u prijepodnevno vrijeme, oko dva sata nakon buđenja pa do 13 sati.
"Od 13 do 16 sati opadaju sposobnosti jer opada razina budnosti, a iza 16 sati pa do 19 ili 20 sati, djeca ponovno funkcioniraju na visokoj razini", kažu stručnjaci i zaključuju da su prijepodnevna i poslijepodnevna smjena, ako izuzmemo vrijeme između 13 i 16 sati, ravnopravne. No kako nastava obično počinje iza 13 sati, onda je jutarnja školska smjena zapravo povoljnija za djecu od one poslijepodnevne.
Kao i za učenje, postoji i idealno vrijeme za počinak, no i tu roditelji griješe iz neznanja. Tjeranje djece na rani počinak zapravo je pogrešno.
"Idealno vrijeme za odlazak na spavanje postoji. No tu treba napraviti distinkciju između djece školske dobi i tinejdžera. Djeca osnovnoškolske dobi, do 13. godine, najbolje spavaju u razdoblju između 22 sata i 7 ujutro, a oni stariji od 13 godina do rane odrasle dobi, odnosno početka dvadesetih, najbolje spavaju u razdoblju od ponoći ili 1 sat pa do 9 ili 10 ujutro", pojašnjavaju nam u Centru. Kod djece tog uzrasta biološki ritam klizne, tj. odgodi se prema kasnom uspavljivanju i kasnijem buđenju.
"Ne treba dizati paniku ako dijete spava od 1 do 10 sati ujutro. No budući da je to teško socijalno prihvatljivo jer imaju svoje obaveze, školske prvenstveno, kod njih ipak treba forsirati da na spavanje idu oko 23 sata i da se dižu u 7 ili 8 sati, kako bi mogli biti u okvirima spavanja koliko je potrebno za njihovu dob", pojašnjavaju nam stručnjaci za spavanje. Tijekom vikenda djecu treba pustiti da kompenziraju san koji su "izgubili" u tjednu kasnim odlascima na spavanje i ranim ustajanjem, i pustiti ih da ujutro spavaju koliko žele.
Adolescenti
Osnovna razlika između spavanja djece i odraslih je u tome što oni mogu jako kvalitetno spavati i ujutro, što kod odraslih nije slučaj. Odraslim osobama je dovoljno da spavaju u prosjeku 7 i pol sati.
"Najbolje je ipak da djeca ustaju u optimalno vrijeme barem radnim danom. To znači da imaju ustaljeni ciklus odlaska na spavanje i buđenja. Tijekom vikenda se onda dopušta drugi princip", kažu u Centru za san.
U Klinici za psihijatriju Vrapče, u Centru za poremećaj spavanja liječe se i stariji adolescenti koji imaju poremećaj spavanja. Najčešći poremećaj kod njih je odloženo spavanje. Naime, naviknu se odlaziti spavati sve kasnije, a ujutro se moraju rano ustati. Tako im se skrati vrijeme spavanja.
"S druge strane, kad im se kaže da odu ranije spavati, oni odgovaraju kako ne mogu zaspati. To je zapravo istina, jer im se biološki ritam promijenio. Tada treba istrenirati prvobitni bioritam i to na način da svaku drugu ili treću noć trebaju ići na spavanje pola sata ranije. Druga je mogućnost da se ujutro dižu jedan sat ranije. Dakle, ako se dižu u 7 jer moraju u školu, onda bi se trebali dizati u 6. Tako će dodatno smanjiti spavanje, ali će uskoro imati potrebu navečer ranije odlaziti na spavanje", savjetuju u Centru za spavanje.
Trebaju li djeca nedostatak sna nadoknađivati popodnevnim spavanjem? Ako se dijete stavlja na spavanje popodne, onda je to najbolje u vremenu nepovoljnom za učenje, i to najbolje između 14 i 16 sati.
"Ako se zaspi u 18 sati, bolje je probuditi dijete. Predvečernje spavanje je i u dječjoj i u starijoj dobi pogubno za noćno spavanje", kažu stručnjaci i posebno upozoravaju na neprijatelje broj jedan: gazirane sokove poput Coca-Cole, Cedevitu i crnu kavu koji se nikako ne bi smjeli konzumirati nakon 16 ili 17 sati.
Na mobitelu
Kod korištenja mobitela i računala, kad su djeca u pitanju, ipak bi trebala postojati ograničenja, kaže nam socijalna radnica i psihoterapeutkinja Jelena Vrsaljko. Što je dijete mlađe, ograničenja su veća. Svakako se s djetetom treba dogovoriti kako i kada će koristiti mobitel.
"S obzirom na školske obaveze, slobodne aktivnosti, druženje i vrijeme koje mi kao roditelji provodimo s djetetom u igri i razgovorima, vremena za mobitel bi trebalo biti malo", pojašnjava Jelena Vrsaljko.
Sama kupovina mobitela djetetu nije problematična, dodaje, iako su mnogi roditelji u dilemi kada kupiti djetetu mobitel i treba li ga uopće kupiti. Njezin je stav da je dobro da i roditelji koriste prednosti tehnologije - u redu je kupiti djetetu mobitel s točno određenim ciljem i svrhom.
"Vremena su se promijenila, svijet je 'narastao' i danas je drugačije nego kada smo mi bili djeca s ključem oko vrata. Da su naši roditelji imali priliku kupiti nam mobitel i tako biti sigurni gdje smo kad 'nestanemo', vjerujem da bi nam ga sigurno kupili", naglašava Vrsaljko.
Mobitel, smatra psihologinja, roditeljima može biti od velike koristi upravo po pitanju osjećaja sigurnosti. Kada ga kupiti ovisi o nizu okolnosti u kojima se nalazi roditelj i dijete.
"Primjerice, dok je dijete u dnevnom boravku u školi i roditelj dolazi po njega, nema potrebe za mobitelom, ali u onom trenutku kada se dijete počinje samostalno kretati po naselju i gradu (u školu, iz škole, na slobodne aktivnosti), mobitel je vrlo korisna stvar", kaže Vrsaljko i napominje da nije potrebno da to bude skupi telefon, s obzirom na njegovu svrhu, a to je sigurnost roditelja.
No kada kupimo mobitel, to djetetu otvara novi svijet - od raznih društvenih mreža, platformi za dopisivanje i svega ostalog što nudi internet.
"Nažalost, nemamo zakona koji bi pripomogao pri takvim odlukama. Primjerice, na nekim društvenim mrežama postoji ograničenje da dijete može otvoriti profil s 13 godina. Možemo djetetu preporučiti i savjetovati ga kada da otvori profil na nekoj društvenoj mreži, ali ga u današnje vrijeme nikako ne možemo kontrolirati. Čak i da je kod kuće pod stalnim nadzorom dok koristi kompjutor, dovoljno je da ode kod prijatelja i profil će otvoriti", smatra psihologinja.
Također smatra kako je zapravo nemoguće kontrolirati djecu kada je riječ o društvenim mrežama i internetu.
Društvene mreže
"Zato nam preostaje educirati ih. Upoznati ih sa svim opasnostima na koje mogu naići i savjetovati ih kako da se internetom služe odgovorno i na način koji će im koristiti, jer internet osim opasnosti nudi i velike mogućnosti", naglašava Vrsaljko i dodaje kako je internet enciklopedija današnjeg vremena koju ne bi smjeli uskratiti djeci.
Što se pak društvenih mreža tiče, valja im objasniti da njihov profil nije sasvim privatna stvar i da postoji mogućnost da informacije koje žele podijeliti samo s nekolicinom prijatelja mogu "iscuriti" dalje.
"Nije im dobro pametovati, tipa - to nije u redu, premlad si za to - bez argumentacije, jer mogu otići u bunt i učiniti nešto baš zato što im je zabranjeno. Argumentirana objašnjenja mladi će znati cijeniti", pojašnjava Vrsaljko.
Dokle god se radi o djetetu, smatra psihologinja, a to je sigurno do 14. godine, mobitel djeteta treba biti transparentna stvar za roditelje. "Roditelji su odgovorni za dječji razvoj i sigurnost. Od samog početka možemo stvar postaviti na takav način, da ne bude čudno niti neugodno. Pritom treba imati na umu da današnji alati omogućuju automatizirano brisanje poruka. Upravo zato djecu ne možemo kontrolirati nego educirati", zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....