THOMAS FAIST I ANDREW GEDDES 'Milijun izbjeglica ojačat će Njemačku. Ali, i krajnju desnicu'

Jesu li izbjeglice koje su preplavile Njemačku opasnost koja, na različite načine, može ugroziti i Njemačku i Europu ili će ti ljudi dati novi zamah zemlji koja im je otvorila vrata? Procjena je da će ih u Njemačku do kraja godine ući milijun. O tome za Globus govore njemački sociolog migracija dr. Thomas Faist te britanski politički analitičar, specijaliziran za pitanja migracija, Andrew Geddes. “Ako se Njemačka ne može nositi s izbjegličkim valom, pitam vas koja zemlja onda može? Mi se bar financijski možemo nositi s time”, optimistično će Faist na početku razgovora. “Mnoge sirijske izbjeglice su srednja klasa, među njima je puno liječnika i inženjera raznih usmjerenja. Lako ih je dodatno obrazovati, a velika je potražnja za tim kadrovima, nama nedostaje liječnika, ali i inženjera. Puno je među njima ljudi koji nemaju kvalifikacije za neki u nas deficitarni sektor, ti će ljudi naći poslove u tvornicama i u uslužnom sektoru. Ovaj će val izbjeglica pridonijeti religijskoj i kulturnoj raznolikosti zemlje, pa i jezičnoj, i to me ne brine. Njemačka i treba nove imigrante, jer imamo demografski pad. Za sada se čini da su mnoge izbjeglice za Njemačku ekonomski korisne, no pitanje je koliko su stvarno i dobrodošle kao građani. To da ih prihvatimo i uputimo im dobrodošlicu kao budućim njemačkim građanima postiže se ako nema politizacije, odnosno poruka tipa ‘Sve su to muslimani’ ili ‘Sve su to potencijalni teroristi’. Ako prevlada negativna politizacija, bit će teško postići integraciju.”

Nijemci, poznato je, imaju iskustva i s izbjeglicama i s ekonomskim emigrantima, u više navrata je Njemačka bila destinacija raznima.

Njemačka je nakon Drugog svjetskog rata primila 12 do 15 milijuna izbjeglica, podsjeća Thomas Faist. “Dakle, ne milijun, nego možda i 15 milijuna došlo je iz istočne i središnje Europe. I makar su ti ljudi etnički bili Nijemci, na njih se desetljećima gledalo kao na inferiorne. Nacistička ideologija bi rekla da što su ljudi istočnije, vrijede manje. Mnogi su domaći Nijemci tih 1940-ih i 1950-ih izbjeglice tretirali loše”, upozorava Faist. “Taj je problem riješen samo zahvaljujući njemačkom ekonomskom čudu, imali smo veliki ekonomski rast pa smo te ljude uspjeli integrirati kroz posao, jer u doba ekonomskog napretka tenzije su općenito puno manje. Mi danas nemamo ekonomsko čudo nalik tadašnjem, pa je i iz ekonomske perspektive to pitanje puno teže rješivo. A i ti ljudi nisu Nijemci pa je pitanje njihove integracije puno kompleksnije.”

Što stoji iza odluke kancelarke Angele Merkel da primi izbjeglice?

Angela Merkel je mudra političarka koja zna čitati bilo društva, raspoloženje građana, smatra Faist.

“Uzmite, primjerice, Fukušimu, gdje se 2011. dogodila nuklearna nesreća. Kancelarka je nakon toga odlučila da Njemačka prekine s korištenjem nuklearne energije jer je zaključila da je njemačko društvo spremno to čuti. I u slučaju izbjegličke krize Angela Merkel osjetila je da su mnogi Nijemci spremni, da je vrijeme da pokažemo drugo lice Njemačke. Jer, Njemačka je u posljednje vrijeme bila snažno kritizirana zbog načina na koji se postavila prema grčkoj financijskoj krizi. Imali smo loš imidž, a sad su mnogi Nijemci jako ponosni što smo pokazali drugo lice ove iste zemlje. Naravno da to nije razlog zašto je većina ljudi ovih dana spremna pomoći izbjeglicama, ali to jest nešto što većina političara prepoznaje u podlozi stvari. Dakle, mislim da je Angela Merkel u ovom slučaju manje bila vođa koji kreira, a više političarka koji zapravo slijedi signale koje je vidjela unutar našeg društva. Bila je to prilika da se pokaže kao jedan od velikih europskih lidera koji nije neetičan i korumpiran, nego moralno stoji i suočava se sa izazovima i to joj, vidi se sad, godi.”

Jesu li izbjeglice prijetnja Europi?

“Oko 500 tisuća izbjeglica za ovog je vala do sada ušlo u Europu, nije to zapravo velika brojka; 1990-ih govorilo se o sličnoj brojci ljudi koji su iz zaraćenih zemalja bivše Jugoslavije stigli uglavnom u Njemačku. Dakle, nije to situacija bez presedana, bila je gotovo prekjučer. Ako pogledate da u EU ima više od 500 milijuna ljudi, ne vidim da bi tih 500 tisuća izbjeglica bilo egzistencijalna ili bilo kakva druga velika prijetnja za Europu. Doduše, to su sve brojke koje danas snosi Njemačka”, komentira britanski politolog Andrew Geddes.

Njegov njemački kolega Thomas Faist dodaje: “Ne mislim da je do sada broj izbjeglica toliko narastao da bi bio opasan za Njemačku, kamoli Europu, ili da bi mogao ugroziti ekonomsku isplativost koju će Njemačka imati od tih ljudi. Sasvim je drugo pitanje hoće li taj broj izbjeglica voditi političkim sukobima, desnica u Europi jača na sve strane, oni će jako eksploatirati temu izbjeglica. Još je nejasno koliko će im to pomoći da antagoniziraju građane i uberu političke poene. Jer, pitanje izbjeglica se pretvorilo u vrlo emocionalnu temu, pa su sad snažno motivirane i one snage koje misle da te ljude treba primiti i napraviti najbolje što možemo. Vidjet ćemo koja će strana u Njemačkoj u narednom razdoblju biti glasnija.”

Faist misli da je to lakše predvidjeti u slučaju Francuske, te da će tamo Nacionalna fronta zbog izbjegličkog vala dodatno ojačati. “Oko pitanja izbjeglica emocije su silno potencirane”, nastavlja. “Britanski političari optužili su njemačke da u ovoj krizi koriste srca, ali ne i mozgove. Može se to gledati i na drukčiji način. Kancelarka nije imala puno izbora nego da otvori granice izbjeglicama na nekoliko dana, jer to je značilo da će izbjeći humanitarnu katastrofu ili barem gadnu humanitarnu krizu. Dakle, nije to bilo samo pitanje srca, nego pitanje srca i mozga. Sad ostaje vidjeti može li se taj emocionalni pristup koristiti i za donošenje odluka na duge staze.”

Zašto je veliki izbjeglički val krenuo baš ovo ljeto?

“Svi spekuliraju, no nitko nema pouzdan odgovor”, kaže Faist. “Gotovo da nitko prije nekoliko mjeseci nije bio u stanju predvidjeti da će val izbjeglica tako brzo preplaviti Europu. Jest da su stručnjaci za migracije godinama govorili da se val izbjeglica neće prekinuti, ali nitko nije stvarno mislio da će ovako dramatično narasti preko noći. Tri su stvari koje tu treba imati na umu: prvo, rat u Siriji se intenzivirao, drugo, UNHCR osigurava sve manje pomoći jer su neke zemlje smanjile subvencije, treće, izbjeglice iz Turske, Jordana, Libanona, čak i neke u Iraku, shvatile su da za njih nema budućnosti u tim zemljama i da trebaju krenuti prema Europi. Oni komentari da ih je na noge digla izjava kancelarke Merkel, kad je kazala da će Njemačka svim sirijskim izbjeglicama dati azil, ne gađaju u bit. Jer, kancelarka je to rekla kad je val već krenuo i ne mislim da ga je ta njezina izjava bitno ojačala.”

Andrew Geddes dodaje: “Viđali smo i prije porast izbjeglica tokom ljeta. Sirijci dolaze u Europu cijelo vrijeme otkad je počeo rat, mislim da je sad broj onih koji su stigli posljednjih godina značajan, oni mogu okuražiti rođake da im se pridruže, ponuditi im logističku podršku.”

Koji su mogući scenariji kako će pristigli Sirijci i ostali mijenjati Europu? “Ovo će voditi nekim fundamentalnim promjenama, ali još nije jasno u kojem će pravcu one ići. To ćemo znati za nekoliko dana. Glavno je pitanje sada hoće li Europa odlučiti odgovoriti zajedničkim glasom ili će postati još više fragmentirana i rascijepana. Može biti da će ova situacija pomoći učvrstiti institucije EU i inaugurirati zajedničku politiku, da ćemo vidjeti efikasniji europski odgovor i više solidarnosti, relokaciju i kvote. Treba razmišljati i kako zaustaviti taj val, raditi na kontroli granica, baviti se situacijom u Turskoj i Siriji”, mišljenja je Geddes.

Kako to da imigranti Nijemcima trebaju, a Britanci ih se klone? Je li razlog samo u snažnoj njemačkoj ekonomiji koja se bazira na proizvodnji, dok su britanski sektor više financije nego klasična industrija? “Mislim da su britanski političari vođeni unutarnjopolitičkom situacijom, naše je javno mnijenje manje sklono emigrantima. Pitanje emigracije je jedno od najvažnijih pitanja na britanskoj političkoj sceni, emigracija dosta brine ljude u ovoj zemlji. Mnogi i ne razlikuju izbjeglice i ekonomske emigrante”, ističe Andrew Geddes.

Što bi u ovakvim vremenima, hipotetički, napravile veliki vođe, poput Churchilla ili Adenauera, koji danas teško da imaju pandane na starom kontinentu?

“Veliki lideri imaju sposobnost da u kriznim vremenima vide šansu, a ne samo problem. Sumnjam da bi se ova situacija za njih svela na pitanje da li odbiti izbjeglice ili otvoriti granice. Gledali bi kako riješiti problem na nacionalnom nivou na duge staze. U današnjoj Europi političarima je gledati ne samo kako riješiti problem na nacionalnom nego i na europskom nivou. Morat će iznjedriti zajednički, europski odgovor. Za 50 godina ćemo znati je li Europa danas imala nekog velikog vođu. Sad samo vidimo da Europa ima vođe od kojih se puno očekuje i traži, pogotovo od Njemačke i Francuske”, kaže njemački sociolog Faist.

“Kad gledamo natrag u povijest, veliki vođe se čine većima no što su bili. Pitanje je koliko su stvarno bili promptni i efikasni u vremenima krize. Britanija prilično izostaje iz te diskusije o izbjeglicama, mi ne participiramo na pravi, liderski način. Cameron nije vidljiv i prisutan. Puno bi za EU značilo da su Francuska i Njemačka čvršće povezane u smislu donošenja odluka. Kad već pitate gdje su lideri, mislim da ih treba tražiti u Berlinu i Parizu, London je mjesto gdje se debatira je li nam uopće ostati u EU, a i nemamo nekog snažnog vođu. Blair je kao premijer bio puno prisutniji na svjetskoj pozornici, bilo mu je stalo do toga da Britanija bude zemlja koja i globalno donosi odluke, na koju se računa i koju se pita, od Kosova do katastrofalne politike u Iraku. Možda baš zbog načina na koji je Blair vodio tu promašenu intervenciju i sudjelovao u njoj, čije se posljedice vide danas, Cameron se cijelo vrijeme drži po strani. On je puno više fokusiran na unutarnjopolitička pitanja nego na vanjsku politiku i na to da se nametne kao jedan od vođa Europe.”

Jesu li među izbjeglicama i teroristi, postaje li Europa, nakon što im je otvorila granice, još ranjivija?

“Nitko ne može znati tko se sve krije među tih 500.000 ljudi. Možda među njima i ima terorista. No, terorističke napade u Europi nisu poduzimali ljudi koji su u Europu prokrijumčareni na brodovima na kojima se pitate hoćete li živi stići do Grčke. Teroristi uglavnom putuju slobodno. Jedanaesti rujna počinili su ljudi koji su slobodno putovali s putovnicama Saudijske Arabije”, komentira Geddes. Slično misli i Faist: “Većina terorista koji su dosad bili uključeni u razne samoubilačke napade i slične pokušaje odrasli su tu, u Europi, među nama, bilo da su to djeca imigranata ili ljudi europskog porijekla. Puno je terorista koji nisu imali čak ni imigrantsko porijeklo, nego su djeca europskih obitelji. Zašto bi ISIL išao na taj način uvoziti teroriste u Europu kad postoji puno lakših načina da ih pošalju ovamo ili da ih regrutiraju među onima koji su već u Europi? Bolje rečeno koji su oduvijek u Europi, Bliski istok možda i ne poznaju, ali žele raditi za ISIL, Al Kaidu ili neku drugu terorističku organizaciju.”

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: