ANDRIJAŠEVIĆ, CAKTAŠ, VUKOVIĆ I MALOČA MORAJU PROIGRATI! Tudorove glavne brige uoči završnice sezone

Nije tajna, ni topla voda, Hajduk je u silaznoj putanji forme. Tek tri pobjede iz zadnjih devet utakmica nije serija za pohvalu, a stanje je još jasnije ako sliku približimo.

Jedna pobjeda u zadnjih šest utakmica, to je podatak koji zabrinjava. Jasno je da rezultat ima svoje ishodište, ima svoje objašnjenje koje kaže da su najvažniji igrači, nositelji Hajduka iz prošle jeseni daleko od očekivane forme. Je li to kredit Bijelih, prostor za napredak u zadnjih 10 dana sezone? Moguće, jer previše je temeljnih prvotimaca u “outu” i po zakonu velikih brojeva netko bi iz kvarteta trebao proigrati. Vuković, Andrijašević, Caktaš i Maloča glavne su karike Hajduka i upravo je njihova forma ključni prostor za napredak u navijačkoj nadi koja se primarno koncentrirala u ideji osvajanja Rabuzinova Sunca.

VUKOVIĆ - Devet pogodaka, devet asistencija, ali nema Gige Vukovića u zadnjih mjesec dana. Asistencija u Kupu protiv Belupa (1:1) na Poljudu imala je važnost, ali premalo je to od igrača koji je cijelu sezonu nosio Bijele. Od kolovoza u Milanu do sredine travnja protiv Cibalije. Šest utakmica, samo jedna spomenuta asistencija. Vuković je igrač koji jednim potezom može riješiti utakmicu. Pogotkom ili asistencijom, ali dokazao je da zna i može. Protiv Lokomotive je prošle nedjelje startao s klupe i odmah po ulasku, onako nezagrijan, snažno zapucao jedanaesterac u gredu. Nije dobro za njegovo samopouzdanje, ali na Poljudu je već prošao jednu sezonu opterećenu problemima. Zna Vuković kako se treba psihološki podići. Ima mentalnu snagu, jer u prvenstvo je krenuo s klupe i postao glavni igrač. Taj status mora opravdati u najvažnijim utakmicama sezone. Pardon, bit će dovoljno samo u jednoj bitnoj, u uzvratu Kupa. U Vukovićevim nogama leži veliki kredit za Tudorovu momčad.

ANDRIJAŠEVIĆ - Od premijere za reprezentaciju u Londonu rijetki su bljeskovi 21-godišnjeg polivalentnog veznjaka. Proljeće je prošlo u kartonima i ozljedama, tek s dva gola. Nema ni upečatljivog dojma kakav je Andrijašević ostavljao prošle jeseni kada se premetnuo u jednog od najbitnijih igrača Bijelih. Tudor ga vidi u ulozi “desetke”, na mjestu polušpice koja iz drugog plana može zabiti. Andrijašević je početkom travnja zabio Interu i Belupu u Kupu, a onda je krenula serija ozljeda. Upitan je za uzvrat Kupa, ali postoje naznake da bi se mogao spremiti. Važan igrač u Tudorovoj kompoziciji, kao što je, uostalom, bio i kod Krstičevića. Priča o produljenju ugovora ne bi smjela imati utjecaja na njegove igre i status u završnici sezone, jer klupski rezultat ujedno je i pojedinačna promocija.

CAKTAŠ - Sa šest pogodaka najbolji strijelac jeseni teško pronalazi formu ovoga proljeća. Od sredine ožujka do sredine travnja zabio je tri gola, ali kao i Giga Vuković upao je u “golgetersku korotu”. Krstičević je na startu proljeća tražio poziciju na relaciji polušpica - lijevo krilo, a u Tudora je završio i na zadnjem veznom. Ali, u svakoj opciji nije pravi, nije bio Caktaš iz prošle jeseni. Onaj opasni Caktaš koji vreba i zabija. Može li tu golgetersku strast vratiti u posljednje tri utakmice?

MALOČA - Kapetan je ključni igrač obrane, ali su njegove pogreške obilježile dvije utakmice, sa Splitom i Kup s Lokomotivom. Nikada Maloča nije bio kiks igrač, uvijek je imao izdanja na razini. Nisu njegove igre kriterij atraktivnosti, ali obrani je pružao sigurnost. S pravim Maločom bit će lakše i Tudoru pred odlučujuće utakmice sezone.