Dinamo na lijepom plavom Dunavu nije uspio, čudo u Beču se nije dogodilo, ali je umro doista muški. I dok su za utakmicu u Zagrebu zaslužili kritiku i prezir navijača, u Beču su odigrali vrlo dobar meč, utakmicu na razini njihovog talenta. Izgubili su u dramatičnom finišu, u času kada su već Ligi prvaka držali u šaci i kada se činilo da su zaradili premiju od dva milijuna eura, koliko je na stol bacio Zdravko Mamić.
Glavnom Dinamovom menadžeru i ekscentričnom bossu danas je kristalno jasno da je uprskao stvar s trenerima! Prokockao je deset milijuna eura kada je “svemirski brod” dao u ruke Kruni Jurčiću, umjesto da je u tako zahtjevnoj partiji pokera našao pravog hazardera. Blefiranje s Krunom Jurčićem bilo je fatalno za Dinamo, u klubu nije bilo ni atmosfere, ni pravog nogometa, samo štreberske šablone, iako je Jurčić u ruke dobio vrlo dobre igrače.
Ne za veliku ulogu u Ligi prvaka, ali dobre za izlazak iz europske nogometne provincije. Nekih se, kao Alena Halilovića, bezrazložno riješio i dok je to Mamić shvatio, prošla je “baba s kolačima”. Zoran Mamić na Dinamovoj klupi je zapravo najteža pljuska trenerskoj struci u Hrvata, jer, jedan čovjek, koji se bavi sasvim drugim poslom, potvrdio je da ništa lošije ne vodi utakmice od razvikanih trenerskih imena. Iako je na kraju baš on izgubio utakmicu krivom izmjenom i preranim zatvaranjem rezultata, koji je modre vodio u Ligu prvaka. No, to mu nitko ne smije zamjeriti, podmetnuo je leđa u interesu “family biznisa”. I za dlaku izgubio.
Austria Beč je napokon razbila svoj “lebenstraum”, prvi put će igrati u Ligi prvaka. Bit će “topovsko meso”, kao i Dinamo u protekle dvije jeseni, jer, Austria Beč je objektivno slabija i od Dinama, a kada naleti na prave momčadi, bit će to “masakr motornom pilom”. Uz svo poštovanje prema Nenadu Bjelici, Austria neće u Ligi prvaka osvojiti niti jedan bod, a tko zna hoće li zabiti i gol. Da je bilo pravde, i da u prvoj utakmici u Zagrebu Dinamo nije igrao onako bezidejno i kukavički, Austria bi se danas “kalila” u Europskoj ligi. Ovako će na “kaljenje” bolja momčad, kojoj ni tri gola u Beču nisu bila dovoljna za plasman. Ponovila se 1993. godina, kada je Dinamo u kvalifikacijama za Ligu prvaka u Ljubljani ispao od Steaue iz Bukurešta (2-3).
Sve je sinoć bilo na Dinamovoj strani. Tri gola, posjed lopte 63 posto, omjer kornera 8-1. Ali, ne treba krtiviti sreću za dva primljena gola, već crne rupe u Dinamovoj obrani, koja nije bila na razini utakmice, koja bi klub trebala odvesti u Ligu prvaka. Grubo su griješili i poništili nadahnutost Fernandesa, Brozovića i Pinta, ponajboljih Dinamovih igrača u Beču. Ni “Strauss” Sammir nije bio loš, naročito nakon što se preselio u vezni red...
Ipak, nakon ovakve utakmice ne možete biti nesretni. Istina, Dinamo je poginuo od “školskih, drvenih metaka”, no, svaki Dinamov navijač je dvaput sinoć umirao, triput su ga reanimirali, ali ga nisu uspjeli održati na životu. Nije pomogla ni “pilula” od dva milijuna eura, Dunav ipak nije “plitki potok”, što god o tome Zdravko Mamić mislio. Nogomet zna biti i “kurvanjska igra”, koja će te okrutno kazniti, ako si se negdje zamjerio lopti!