ŠTO PIŠE U TUŽBI CECILIJE FRANJIĆ?

OBITELJ TUŽI ATENTATORE ‘Zbog duševne boli i troška za crninu i vijence tražimo 907.500 kuna’

Tražim još 1500 kuna mjesečno dok ne nađem posao i isto toliko za sina dok se školuje, piše u tužbi Cecilije Franjić
 Damir Glibušić/CROPIX

Supruga, sin i majka Nikole Franjića, ubijenog 23. listopada 2008. u atentatu na Ivu Pukanića, traže ukupno 907.500 kuna na ime naknade štete od osuđenih za taj zločin: Roberta i Luke Matanića, Amira Mafalanija, Bojana Gudurića i Slobodana Đurovića, a povukli su tužbu protiv Željka Milovanovića.

Spis na 63 stranice

Spis na 63 stranice sadrži presudu za ubojstvo Pukanića i Franjića, ustavnu tužbu Roberta Matanića te niz podnesaka, punomoći i drugih dokumenata uobičajenih za parnični postupak.

Udovica Cecilia Franjić rođena u Antofagasti u Čileu smatra da na ime pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe ima pravo na 300.000 kuna odštete, a na ime troška za crninu, vijenac i cvjetne aranžmane ukupno 2500 kuna. Malodobni sin N. D. F. C. s adresom u Rijeci i majka pokojnog Nike Franjića Manda Franjić iz Bošnjaka također traže po 302.500 kuna.

Otkud će se naplatiti

Osim jednokratne odštete, odvjetnici od petorice osuđenih atentatora žele ishoditi mjesečne rente u iznosima od po 1500 kuna, i to za malodobnog sina sve dok ne okonča školovanje, a za udovicu dok ne nađe posao, s obzirom na to da je nezaposlena i prima samo naslijeđenu suprugovu mirovinu u iznosu od 4585 kuna. Slobodan Đurović u odgovoru na tužbu, koji je sročio branitelj Rajko Mlinarić, navodi da je presudom Županijskog suda od 3. studenog 2010. oslobođen optužbe i odgovornosti za smrt Nikole Franjića.

Za razliku od Đurovićeva, Mafalanijev odgovor na tužbu zanimljiv je i po formi i po zadržaju. Napisao ga je u ćeliji u Lepoglavi, vlastitom rukom, kemijskom olovkom na komadu trgovačkog papira. Nije se bavio osvrtom na suđenje za atentat, nego tužiteljima, njihovim zahtjevima i okolnostima u kojima žive, poglavito Franjićeva udovica i sin. “Žao mi je zbog smrti Nikole Franjića, ali želim napomenuti da po pravomoćnoj presudi ja nisam imao utjecaja na izvršenje kaznenog djela, već sam osuđen kao pomagač. Ja sam trenutačno u kaznionici u Lepoglavi, nezaposlen sam, nemam imovine i gotovo sigurno da se obitelj Franjić nikada neće uspjeti naplatiti od mene. Iznos koji tužitelji traže je prevelik. Neka se kao dokaz ovih tvrdnji pribave podaci o mojem imovnom stanju”, piše Mafalani. Dalje citira knjigu Berislava Jelinića “Zašto je ubijen Ivo Pukanić”. “Na stranici 257 piše: ‘Nekoliko mjeseci nakon smrti supruga Cecilia Franjić vratila se u Čile zajedno sa sinom’. U tužbi se navodi da je nezaposlena te da joj je ‘od promjena okolnosti nužno potrebna renta od 1500 kuna mjesečno’. Ona može do kraja života biti nezaposlena na području Hrvatske, a u Čileu gdje živi može raditi, a da mi za to ne znamo”, piše Mafalani.

Bio je branitelj

Stoga treba pribaviti podatke o njezinom zaposlenju u Čileu te o zaposlenju sina, kao i o njegovu redovitom školovanju, predlaže Mafalani. Dodaje da mu nije jasno kako su supruga, majka i sin plaćali vijenac i cvijeće kad se za to trebala pobrinuti država, s obzirom na to da je Nikola Franjić bio branitelj. Pita se gdje su fakture za crninu i cvjetne aranžmane.

Gudurić: I moja majka izgubila je sina, supruga muža, a sin oca

I odgovor Bojana Gudurića, osuđenog na 30 godina, napisan je rukom na komadu trgovačkog papira u ćeliji u Lepoglavi. Žali se da je i on, poput članova Franjićeve obitelji, žrtva cijelog slučaja. Piše latiničnim pismom, ekavicom.

“Zaprimio sam tužbu radi nadoknade štete za pokojnog Nikolu Franjića. Činjenica je da postoji pravomoćna presuda u kojoj se navodi da sam ja zajedno sa svim optuženima kriv za njegovo ubistvo. Međutim u presudi postoji neka kolektivna odgovornost što ne bi smelo, a trebalo bi da odgovara isključivo onaj koji je to počinio. Ovo što vam mogu reći je da nemam apsolutno nikakve veze sa ubistvom Nikole Franjića i ni na koji način nisam doprineo da taj čovek strada, a prvi put sam za njega čuo kad sam optužen za ovo krivično delo. Ovo je bila politička presuda i slučaj u kome je sve od samog starta bilo montirano i zataškano za javnost, a tužioci i sudije su bili pažljivo birani da ne bi slučajno otišlo u pravom smeru i da se ne bi otkrila prava istina, kako su i zašto ti ljudi stradali i zbog čega ja odgovaram za njihovo ubistvo. Mogu reći da mi je žao što ste izgubili vašeg najmilijeg, a evo vidite i ja sam žrtva ovog svega i dobio sam doživotni zatvor ni kriv ni dužan i nikada neću izaći iz njega, a moja majka je izgubila sina, moja žena je izgubila muža, a moj sin oca”, stoji u Gudurićevu pismu. Nešto kasnije Gudurićev odvjetnik Andrej Ilić ipak je sastavio formalno prihvatljiviji odgovor na tužbu u kojoj se navodi da Gudurić poriče povezanost s ubojstvom Franjića i Pukanića te da je podnio ustavnu tužbu temeljeći je na toj tvrdnji. “Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer je smatra previsokom po svim navedenim osnovama”, navodi se u odgovoru.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 11:56