‘Stanovnici kuća iznad Dioklecijanovih podruma počeli su kopati otvore kroz koje bi ubacivali otpad i fekalije...‘

U četvrtak u podne u Dioklecijanovim se podrumima predstavlja umjetnička intervencija jedne od najboljih hrvatskih umjetnica svoje generacije, Lane Stojićević , pod nazivom "cōnservāns".

Podrumi Dioklecijanove palače, nastali su u svrhu poravnanja terena i kao konstruktivni podupirač, podsjeća umjetnica i nastavlja: "Nakon što su kanalizacija i vodovod Palače izgubili funkciju, stanovnici kuća izgrađenih iznad Podruma počeli su kopati otvore kroz koje su iz životnog prostora u podrumske prostorije ubacivali raznovrsni otpad i fekalije, zatrpavajući ih gotovo do razine svoda. Tako su Podrumi stoljećima služili kao deponij i septička jama, što je nekoć predstavljalo ozbiljan higijensko-komunalni problem, dok se danas radi o kuriozitetu kojim turistički vodiči najčešće završavaju vodstva. Tragovi neobičnog odnosa baštine i otpada vidljivi su i danas – na nekoliko mjesta još uvijek se nalazi višestoljetni talog, a raznoliki otvori na svodovima zanimljivi su i po načinu njihovog improviziranog zazidavanja".

Rad cōnservāns, najavljuje se uz ovaj projekt koji se odvija u sklopu 42. Splitskog salona, čiji je naziv ‘‘Regeneracija‘‘, a pod kustoskim vodstvom Jasmine Šarić, "preusmjerava pogled, skreće pažnju na zanimljive detalje iz povijesti Podruma. Mapiranjem zazidanih otvora na svodovima, tih neobičnih kanala koji povezuju privatni i javni prostor". Rad koji podsjeća na formu relikvijara (u smislu ukrasnog spremišta u kojem je pohranjeno ono što je vrijedno čuvanja) sadržava uzorak taloga/zemlje iz arheoloških slojeva Podruma, za čije je prikupljanje zatražena dozvola nadležne institucije, s ciljem očuvanja materijala koji je ironično istovremeno onečistio, ali i očuvao Podrume. Citat dozvole postaje dio rada u svrhu naglašavanja neobične pozicije nastalog taloga – između otpada i kulturne baštine".

Umjetnica iz Dalmacije

O ovoj smo umjetnici u više navrata pisali: Njezin je likovni dostupan i široj publici, lako je razumljiv, no nije prvoloptaški. Sebe često postavlja kao protagonisticu radova. Ova se umjetnica iz Dalmacije najčešće i bavi temama koje pritišću obalni pojas, kao što su betonizacija, divlja gradnja i slično. U radu "Betonicus", koji ima elemente i kazališne scenografije, ona je odjevena u stup. Odabrala je onaj neokorintski, koji se oslanja na razdoblje Grčke, no pozlaćuje ga. Odjevena, dakle, u taj stup, ona obilazi lokacije Dioklecijanove palače u Splitu te one koji se nalaze u neposrednoj blizini. Pri izvođenju samog rada, u ulozi Betonicusa, ona pritom jadikuje da stup nisu izradili od mramora, kako bi dolikovalo, nego od običnog betona. Vizualni dio rada dokumentira serijom fotografija.

Lana Stojićević

Vojko Basic/Cropix

U ulozi Plasticusa, odnosno PVC vrata, pak, sa sobom nosi i međunarodnu tablicu sa zvjezdicama koje potvrđuju da smještajne jedinice ispunjavaju standard apartmana. Vjerujem da kritika posvemašnje apartmanizacije, oslanjanja turizma isključivo na sunce i more, zadiranja u povijesne jezgre bez dogovora sa strukom, neproporcionalnosti divlje gradnje u kojoj se često nekritički miješaju razni neostilovi i fingiraju prošlost, ne može biti jasnija od ovog.

Vila Rosa

Za rad "Vila Rosa" poticaj je dobila putujući Jadranskom magistralom. Riječ je o svojevrsnom showroomu divlje gradnje. Primijetila je specifičnu estetiku, zapravo konglomerat različitih stilova. Najčešći je kolorit pritom - ružičast. Potom je na sebe i odijevala te elemente bespravne gradnje. Bavila se i hotelom Zora Lovre Perkovića u Primoštenu, scenografiju je rada smjestila kod bazena, u natkrivenoj futurističkoj kupoli, u kojoj je svojedobno boravio i Orson Welles. Sve je potom nalikovalo distopijskim filmskim prizorima. S ovim radom bila je i međunarodno prepoznata, u užoj konkurenciji za prestižnu međunarodnu nagradu New East Photo Prize, The Calvert 22, a o njemu je pisao i Guardian.

Rad "Crno brdo" u selu Biljane Donje u Ravnim kotarima, zapazila prije šest godina. Riječ je o nakupini toksičnog industrijskog otpada na koji nitko nije obraćao pozornost. Ona je hodala u distopijskom prizoru, poput astronauta. Bila sam u žiriju koji joj je dodijelio nagradu.

Diplomirala je 2012. na Odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu. Od 2022. je zaposlena na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost Umjetničke akademije u Splitu. Dobitnica je više strukovnih nagrada, među kojima su Nagrada Radoslav Putar (Institut za suvremenu umjetnost, 2021.), treća Nagrada Ivan Kožarić (Muzej suvremene umjetnosti, 2021.), nagrada Metro Imaging na izložbi New East Photo Prize (Fondacija Calvert 22, 2016.), godišnja nagrada za mlade umjetnike (Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, 2015.).