XXXX – četiri časopisa koja se ne srame

ZAGREB - Izložba "X X X X - Četiri časopisa koja se ne srame" autora Gorana Martina Štimca, koja se otvara u četvrtak u zagrebačkoj HDD galeriji, kritički predstavlja mainstream časopise koji su, svaki u svom vremenu i prostoru, kulturološki ili dizajnerski pomicali granice - "Start", njemački "Twen" te domaća izdanja, "Start", "Paradoks" i franšizno izdanje "Playboya".

Ti su časopisi objavljivali različite društvene teme, no najčešće su prepoznati po seksualnosti, što se kao njihova međusobna poveznica tematizira na izložbi.

"Putem izložaka, popratnih tekstova i dokumentacije izložba prikazuje kako je seksualna ikonografija ušla među omladinsku i mainstream populaciju, kako se o njoj govorilo, kako su časopisi preuzeli funkciju spolnog obrazovanja publike, kako su se razbijali tabui, kako danas čitamo njihovu neizbježnu eksploatacijsku dimenziju, koliko su je sami kritički propitivali te koje su stereotipe podržavali ili razbijali te kakve su bile reakcije i otpori javnosti", najavljeno je iz Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD).

Za propitivanje veze između magazina i časopisa, dizajna i seksualnosti, obrađena su izdanja iz različitih razdoblja i društvenopolitičkih konteksta.

"Twen" je svojevremeno, uz britansku "Novu", smatran najbolje dizajniranim časopisom na svijetu i referentnom točkom za svako daljnje promišljanje dizajna časopisa, a utjecao je i na domaće dizajnere.

Zamišljen kao visokotiražni časopis za zapadnonjemačke poslijeratne dvadesetogodišnjake (odakle ime), bavio se temama ljubavi, seksa, kontracepcije, homoseksualnosti, promiskuiteta.

Zamjerala mu se apolitičnost, a njegov umjetnički direktor Willy Fleckhaus, uvršten 1987. u Art Directors Hall of Fame, polazio je od toga da dizajn treba diktirati sadržaj časopisa.

Pritvoren urednik

"Paradoks", humoristično-satirički časopis "za ozbiljna pitanja", izdavao je Centar za kulturnu djelatnost omladine, koji je kasnije izdaje i poznatiji "Pop Express".

Kao i mnogi drugi omladinski časopisi tog vremena ("Studentski list", "Polet", "Omladinski tjednik", "Tlo", Prolog), otrgnuo se nadzoru vlasti i počeo izvrgavati ruglu službene politike Zagreba i Beograda, općenito prilike u Jugoslaviji, te grubo ismijavati mnoge tadašnje političare i javne osobe – toliko da je povremeno bio zabranjivan, napominje se u najavi izložbe.

Prije konačnog ukidanja izašlo je ukupno 19 brojeva, a osnivač i glavni urednik Pajo Kanižaj pritvoren je na tri mjeseca zatvora, dok suosnivač Lazo Goluža naglo odlazi u Francusku.

Dizajn "Paradoksa" potpisuju Zdravko Tišljar, Zoran Pavlović-Zozo, Alfred Pal, Tomislav Premerl i Tomislav Kožarić. Zbog nekvalitetnog tiska i loše kvalitete papira dominiraju crno-bijele ilustracije u štrihu, upotreba cut&paste kolažne tehnike, dadaističko poigravanje slovima, vinjetama, cjelokupnom kompozicijom.

Na grafički izgled časopisa utjecale su ideje ranije osnovane grupe Cistezija te skupine zagrebačkih karikaturista koju Vladimir Maleković u "Vjesniku" imenuje Zagrebačkom školom karikature. Posebno u karikaturama prikaz seksualnosti i ženskog tijela često je bio prožet seksističkim tonovima.

"Paradoks" se nije se libio teme seksa, a često je i od samih čitatelja te državnih struktura i konkurencije (beogradska "Borba", časopis "Front") bio napadan za širenje pornografije.

Uvođenje gole duplerice

"Start", najuspješniji časopis novinske kuće Vjesnik, pokrenut je 1969. s koncepcijom magazina za automobilizam. Prodaja je isprva bila slaba, no nakon uvođenja gole duplerice od petog broja ubrzo postaje visokotiražna tiskovina. Imao je 200 tisuća primjeraka i procijenjenih oko 500 tisuća čitatelja.

Poput "Playboyeve", "Startova" duplerica je uživala kultni status, predstavljajući strane i domaće modele, među kojima su bile i Slavica Radić buduća Ecclestone te manekenka Bernarda Marovt. Za "Start" je dijapozitive nabavljao i bivši premijer Ivo Sanader.

U ranim brojevima duplerice je pratila i erotska poezija poznatih pjesnika, a seksualne teme obrađuju se feljtonistički putem prijevoda i obrada iz stranog tiska ili putem originalnih tekstova, primjerice Slavenke Drakulić, često u tandemu s ilustracijama Mirka Ilića. Bile su tu i stalne seksološke rubrike "Evin notes", "Intimna ordinacija", "Usamljena srca".

Zlatno doba "Starta" bile su sedamdesete i osamdesete, pod urednikom Seadom Saračevićem, koji angažira suradnike poput Marka Grčića, Marija Bošnjaka, Željka Žutelije, Mladena Pleše, Ive i Maroja Mihovilovića, Veselka Tenžere, Konstantina Milesa, Fadila Hadžića, Ingrid Badurine, Jelene Lovrić, Sine Karli, Maje Miles, Vere Horvat Pintarić, Vladimira Malekovića, Želimira Koščevića, Petra Selema, Denisa Kuljiša, Nenada Polimca, Darka Zubčevića, Miljenka Smoje i mnogih drugih.

"Svatko–tko-je-netko, ili će to tek postati, bio je objavljen na njegovim stranicama", ističe se.

"Startove" kratke priče začinjene seksom dolaze iz pera najutjecajnijih književnika, Pere Kvesića, Mome Kapora, Marka Grčića, Dubravke Ugrešić, Zvonimira Majdak, Veljka Barbierija, Pavla Pavličića, Branislava Glumca, Ivana Kušana, Gorana Tribusona, Hrvoja Hitreca, koje prate efektne ilustracije Fadila Vejzovića, Eugena Kokota, Igora Kordeja.

Magazin se često čitao od posljednje stranice – zbog seksi karikatura domaćih i stranih virtuoza, od Reisingera nadalje. Zbog ratova i visoke politike u drugoj polovici osamdesetih broj seksualnih članaka opada.

Časopis je doživio nekoliko redizajna. Likovno su ga grafički uređivali Zdravko Tunuković i Dinko Žibrat, drugi redizajn, oko 100. broja, radi Zoran Pavlović-Zozo, koji redizajnira prepoznatljivu "Startovu" zvijezdu, a treći redizajn. od broja 200, radi čuveni poljski dizajner Roman Cieslewicz, čije upute slijedi i unapređuje prvi magazinski umjetnički direktor na ovim prostorima Fadil Vejzović.

Četvrti redizajn je privremen (od broja 300), dok peti redizajn ponovno radi Roman Cieslewicz,, čije suvremene ideje tada zbog nestašice i loše kvalitete papira zapravo ne dolaze do punog izražaja.

Svojim duplericama, centerfoldima i playmate-djevojkama "Playboy" Hugha Hefnera uvelike je zacrtao i predvodio svjetsku seksualnu revoluciju, doprinijevši seksualnoj emancipaciji i muškaraca i žena, ali uz ozbiljne teme.

Hrvatski 'Playboy'

Na izložbi u HDD galeriji fokus je na hrvatskom izdanju "Playboya", koje se izdaje od 1997., u vrijeme nakon pada socijalizma kada ženska nagost nikoga previše ne iznenađuje ni ne uzbuđuje, a još manje sablažnjava.

Danas golotinja u tom časopisu više služi kao ukras oko konzumerističkih ponuda, dok američki Playboy od ove godine, pritisnut padom tiraže, konkurencijom istovrsnih časopisa i interneta, čak odustaje od prikazivanja golotinje.

U dvadesetak godina izlaženja, domaći "Playboy" grafički su Davor Devčić i Igor Vranješ.

Izložba HDD-a, koja se može razgledati do 27. svibnja, rubno je povezana s izložbom "Roman Cieslewicz: Sjajni tragovi", održanom prije tri godine, koja se temeljila na vezama poljsko-francuskog dizajnera i hrvatske sredine putem "Starta".