NENAD POLIMAC O NOVOM ŠEFU HRVATSKOG FILMA: Daniel Rafaelić vrlo je dobar kadar za ravnatelja, samo je pitanje hoće li ga HAVC uspjeti zadržati

Upravni odbor Hrvatskog audiovizualnog centra ugodno nas je iznenadio odlukom da funkciju vršitelja dužnosti ravnatelja te institucije u sljedećem razdoblju - dok se ne raspiše natječaj za regularnog ravnatelja - obavlja filmolog i filmski kritičar Daniel Rafaelić.

Prijedlog je dobar jer je Rafaelić ne samo najkompetentniji istraživač povijesti hrvatskog filma, nego je itekako prisutan u našem kulturnom životu, gdje se već godinama zalaže za osnivanje muzeja filma u Zagrebu: ideju je isprva vehementno podržao gradonačelnik Milan Bandić, ali poslije nije puno napravio na njezinu realiziranju. Od Muzeja zasad ništa, no Rafaelić je s kustosicom Vesnom Leiner u ljeto 2014. u Muzeju grada Zagreba napravio odličnu izložbu “Grad filma - tvornica snova”, koja je bila itekako posjećena.

Novi poticaji

Kako Rafaelić ističe, nije očekivao ovakav potez Upravnog odbora HAVC-a i njime je itekako počašćen: vrlo dobro poznaje situaciju u hrvatskoj kinematografiji i po svoj prilici dobro bi se snašao na čelu njezine krovne ustanove, marljiv je, dinamičan i željan novih inicijativa, no treba znati da je tamo sve blokirano nakon nalaza Državnog ureda za reviziju, koji je rezultirao ostavkom dotadašnjeg ravnatelja Hrvoja Hribara. Bar dva-tri mjeseca pogon se ne može pokrenuti kako spada, a osim toga, Rafaelić je samo v.d. Poznato je da ima mnoštvo zamisli u kojem bi smjeru trebalo voditi hrvatski film, no o tome više kad dobije priliku da bilo što pokrene.

Rođen 1977. u Bitoli u Makedoniji, diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a afirmirao se dok je radio u Hrvatskoj kinoteci u sklopu Hrvatskog državnog arhiva, od 2002. do 2010. godine. U tom je razdoblju otkrio dva važna filma koja se smatralo izgubljenima - “Kroatisches Bauernleben” iz 1943. i “Agram. Die Hauptstadt Kroatiens” iz 1944., oba u režiji legendarnog Oktavijana Miletića - ali i mnoštvo dokumenata, sinopsisa i scenarija iz doba NDH. Njegova knjiga “Kinematografija u NDH”, objavljena u prosincu 2013., dosad je najpotpunija publikacija o počecima organizirane filmske produkcije u Hrvatskoj, čiji su se djelatnici kasnije mahom uklopili u socijalističku kinematografiju: dobila je odasvud komplimente zbog izbjegavanja ideoloških naglasaka i inzistiranja na povijesnim činjenicama, a u njoj su potanko analizirani filmovi za koje se nije ni znalo da postoje, ali ih je Rafaelić uspio pronaći.

Egiptologija

Posjetima filmskim arhivima u Beču i Berlinu otkrio je mnoštvo stranih filmova koji su se 20-ih, 30-ih pa i početkom 40-ih snimali u našim krajevima, u sklopu Zagreb film festivala izdao je DVD filma velikog njemačkog redatelja F. W. Murnaua “Financije velikog vojvode” (realiziran na lokacijama u Splitu), nekima je uspio napraviti projekcije na ljetnom festivalu u Pučišćima na Braču, a za nekima još traga. Specijalnost su mu i filmovi nastali za Trećeg Reicha pa je surađivao u poznatoj knjizi “Cinema and Swastika”, proglašenoj 2007. najboljim filmskim izdanjem na svijetu. U fokusu njegova zanimanja je i egiptologija, s tom temom je i diplomirao, a upravo priprema knjigu o odnosu filma prema drevnoj egipatskoj povijesti. Redovit je suradnik Jutarnjeg lista i Globusa. Rafaelić je po svoj prilici vrlo dobar kadar za ravnatelja, samo je pitanje hoće li ga HAVC uspjeti zadržati.