Isti talent, dvije zemlje i potpuno različite sudbine

U bečkoj palači Starhemberg na Minoritenplatzu prije dva tjedna održana je svečanost u čast proslavljenog hrvatskog dirigenta Berislava Klobučara. Za nas Hrvate bila je to prava lekcija iskazivanja zahvalnosti i počasti velikim i zaslužnim ljudima.

Klobučaru je uručeno jedno od najviših austrijskih odlikovanja: Veliko srebrno odličje za zasluge za Republiku Austriju. Odluku o odlikovanju potpisao je, kao što to čini i kod nas, predsjednik države. Sve ostalo bitno se razlikuje.

Protokol Danice

Najviše hrvatsko odličje namijenjeno umjetnicima, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, znatno je nižega ranga nego ovaj austrijski križ s ogrlicom maestra Klobučara. Naša se Danica, k tomu, dodjeljuje masovno. Političare, vojnike, umjetnike, znanstvenike, sportaše i ostale, njih barem tridesetak, pozove se na Pantovčak. Predsjednik svima održi uvijek isto protokolarno slovo, netko od odlikovanih u ime svih zahvali, fotografiranje, zdravica i to je to. U vijestima rijetko ima mjesta da se svi odlikovani uopće nabroje.

Laudacija u Austriji

Maestro Klobučar svoju je Danicu dobio lani, u zadnjoj podjeli koju je upriličio predsjednik Mesić uz Dan nezavisnosti. Maestro Klobučar, baš kao i ostali kulturnjaci, ostao je u sjeni odlikovane zadnje garniture vodećih ljudi SKH koji su bili na vlasti do 1990. i omogućili demokratske izbore.

U Austriji, pak, smatraju da svaka za zemlju iznimno zaslužna osoba zaslužuje vlastitih sat vremena pažnje. U ime predsjednika maestru je odličje uručila ministrica kulture Claudia Schmied pred stotinjak uzvanika. Glavni dio svečanosti bila je laudacija - kod nas uglavnom zaboravljen i zapušten običaj.

Laudator - redovito osoba velikog znanja, ugleda i autoriteta - koji je slavio život i djelo maestra Klobučara bio je jedan od najvećih bečkih poznavatelja opere Peter Dusek. U petnaestominutnom govoru spomenuo je 1133 predstave i 53 operna naslova koja je u Bečkoj državnoj operi tijekom četiri desetljeća dirigirao maestro Klobučar. Nije zaboravio ni njegove početke u Zagrebu, ni Lovru von Matačića, ni uspješna razdoblja u Grazu, Stockholmu i Nizi i gostovanja diljem svijeta. Usporedio ga je s Karajanom i Böhmom, a u prisnom je tonu nahvalio i maestrovu suprugu Nataliju, te duhovito ispričao njihovu ljubavnu priču. Uz ostale brojne uglednike u publici, posebno je pozdravio hrvatsku i bečku legendarnu pjevačicu Senu Jurinac.

Samozatajni i veliki

Ovakve su svečanosti još važnije kad je riječ o osobama koje same o sebi i svom radu ne govore. Istaknuto je da maestro Klobučar nikada nije dao ama baš nijedan intervju. Zato je posebno dirljivu zahvalnicu u njegovo ime izrekla maestrova kći Marina Klobučar.

Kako i priliči, na svečanosti je bio i hrvatski veleposlanik Zoran Jašić, a tri pjesme Richarda Straussa, po izboru slavljenika, divno je otpjevala hrvatska sopranistica Margareta Klobučar, maestrova prezimenjakinja, ali ne i rođakinja.

Ako se kod nas nešto ne promijeni u načinu iskazivanja počasti i zahvalnosti velikim ljudima, ovakvu pažnju i zasluženu čast od hrvatske države nikada neće doživjeti kao čovjek jednako samozatajan, a kao glazbenik jednako velik mlađi brat Berislava Klobučara, skladatelj i orguljaš Anđelko Klobučar.

Lijepe svečanosti

Srećom, smisao za iskazivanje počasti i zahvalnosti nije potpuno iščezao. Kad ne zna država, znaju umjetnici. Osobito lijepe svečanosti uz jubileje pripremaju Hrvatsko društvo skladatelja i glazbeničke udruge, a kad glazbenik postane i akademik, redovito im se pridruži i HAZU. To uvijek budu autorski koncerti u svečanom ambijentu Preporodne dvorane na Gornjem gradu, uz koje se izdaju i prigodne brošure s popisom djela i tekstom, stručnom laudacijom nekog uvaženog muzikologa.

Takvu je počast, kao akademik, jednom doživio i Klobučar. No, još je ljepše kada se glazbenici mimo institucija sjete počastiti velikog među sobom, kao što su prošle nedjelje u zagrebačkoj katedrali učinile Elizabeta Zalović i Mirta Kudrna. Njih dvije čine jedinstveni orguljaški duo Quattro obbligato. Na sam 89. rođendan maestra Anđelka Klobučara one su ga, uz pomoć Hrvatskog društva glazbenih umjetnika i Katedrale, počastile sjajnim koncertom. Kad se radi o toliko voljenom i poštovanom umjetniku, nije čudo što je i publika bila brojna, bez obzira na finale Svjetskog prvenstva.

Raskošan stil

Počastio je i maestro sve nas svojim starim i jednom novom skladbom, Baladom za orguljski duo koju su orguljašice majstorski praizvele.

A na veselje svih, koncert je završio s “Happy Birthday”. Varijacije na poznati pjesmuljak u raskošnom Klobučarevu improvizacijskom stilu u njegovu je čast za orguljaški duo napisao mladi skladatelj Marko Đurakić.

Orguljaška laudacija vječnom samcu Anđelku Klobučaru bila je jednako veličanstvena kao i bečka svečanost njegova brata.

Velika je stvar velike ljude znati na pravi način odlikovati. A još je veća znati biti zahvalan.