Preslušao sam nastupni album Sassje "Taktički praktično" (2015.) čim je bio objavljen, no kako mi nije bio zanimljiv, tako me promašio sljedeći "No problemo" (2017.). Trebalo je proći još sedam godina da Sanela Josipović iz Tuzle objavi novi album "Chwakka" na kojem su surađivali Koolade, Filip Motovunski, Rok Kovač Kantriman, Hornsman Coyote, Petar Đurđević Tendo i drugi na potezu od Beograda i Novog Sada, Zagreba i Ljubljane do škotsko-indijske "raggamuffin kraljice" Sumati Bhardwaj aka Soom T. Jasno je da je Sassja na svoj način "mlađa sestra" Dubioze kolektiv te "sestrična" Senidah i "rođakinja" Remi iz Elementala, ali njezin mi je glas i dalje smiješan. Njeni stihovi zanimljivi su kad se bavi "Babylonom" i Bosnom, a mješavina trapa, raggamuffina, dancehalla i karipskog popa tek polovično zanimljiva jer dio toga, barem meni i u nadi da griješim, zvuči poput "surogata" za publiku koja kao ne voli trap-folk ili turbo-folk, ali voli cupkati na slične ritmove. Sassja je najuvjerljivija kad je najbliža onome što su činili Asian Dub Foundation i njihovi srodnici na potezu od Engleske do Jamajke, a i simpatična je pa joj želim da uspije pod svojim, a ne dance-pop-folk kondicijama. Neka cvjeta tisuću cvjetova.
SASSJA
Chwakka
Menart
žanr: trap/R&B/raggamuffin
ocjena: 3