AFONSO CRUZ 'Uz iznimke, visoke naklade postižu najčešće loši pisci'

Oskar Kokoschka volio je Almu Mahler bezumno. Doslovce bezumno. Kad ga je ostavila dao je napraviti vjernu joj vizualnu kopiju, lutku u prirodnoj veličini, za koju je kupovao najljepše haljine i vodio ju u operu. Kad je čuo da se slikarica udaje lutku je obezglavio, potom joj pustio 'krv' prosuvši po njoj crno vino. Malo bi tko danas znao za tu bizarnu priču što povezuje dvoje slikara da ju nije u svom romanu "Kokoschkina lutka" iz biografskih zapisa pred današnju publiku nanovo izvukao portugalski pisac Afonso Cruz.

Za spomenuti je roman 2012. dobio nagradu EU za književnost. "Kokoschka je lutkaru poslao pismo s nezamislivo preciznim detaljima za izradu lutke. To kad čitate djeluje kao užasno hladno pismo, kao da govori o izradi stroja, no zapravo je i silno poetično, dokument je velike ljubavi, jer samo je ludo zaljubljeni čovjek mogao napisati toliko nevjerojatnih detalja s kojima zapravo opisuje koliko voli tu ženu.", objašnjava svoju inspiraciju za roman Cruz, koji je sinoć "Kokoschkinu lutku" (Ljevak, prijevod Dean Trdak) predstavio u Zagrebu na tribini Europea U Dvorištu.

Život priča čudne priče

Cruz je pisac velike imaginacije, lako stvara neobične priče, ponešto koketira s magičnim realizmom. "Sve te stvari u mom romanu mogle su se dogoditi, ma kako izgledale neobične, nema tu magije pa to i ne može biti ni magični realizam. Život ispriča najčudnije priče, koje kad ih stavite u literaturu morate dobro naoružati 'objašnjenjima' ako ne želite da ljudi odustanu na pola knjige. Napisao sam, primjerice, napisao knjigu o židovskom slikaru koji je rođen pored Bratislave, a od nacista 1940.-ih pobjegao u Portugal. Htjeli su ga deportirati, moj djed ga je sakrio u svojoj kuhinji ... kao dijete sam ga zamišljao kako spava ispod sudopera pa sam knjigu nazvao 'Slikar ispod sudopera'. Sve to zvuči čudnovato, a zapravo je realno, posve istinito. "

Primajući EU nagradu u Bruxellesu 'citirao' je pisca Mathiasa Popu, izmišljeni lik iz vlastita romana, koji kaže: "Nikada neću dobiti književnu nagradu jer ne pišem dovoljno loše." Smije se dok ga podsjećam na tu zgodu, pa kaže: "Ne mislim da nagrade idu lošim piscima, makar to tvrdi puno moji kolega. Mislim da su nagrade bolji pokazatelj od naklada. Jer puno loših pisaca postiže zastrašujuće naklade. Nasreću, ima i jako dobrih pisaca koje ljudi kupuju i čitaju, poput Saramaga."

Spominje i Manoela de Barrosa, lani preminula brazilskog poetu koji odavno postiže značajne naklade. "Taj čovjek je za 96 godina života možda dao tek jedan intervju, povukao se na selo, negdje na tromeđi Brazila, Perua i Bolivije, živio je sa stokom i prirodom i pisao, ali ljudi su ubrali te emocije, poezija ne mora biti ekskluzivna, namijenjena malom broju ..."

Prisjetio se kako je nedavno iz Meksika donio roman Juana Pabla Villalobosa "Fiesta en la madrguera', koji govori o sinu mafijaša kojem otac ispunjava najbizarnije djetinje želje, pa tako iz Liberije nabavlja nilskog konja. "I tu biste mislili da pisac maštajući pretjeruje, a zapravo je priča istinita. Pa i Pablo Escobar je svojoj djeci dovozio goleme kućne ljubimce ravno iz Afrike. Njegova kćer je nedavno javno ispričala kako je poželjela jednoroga, a on je dao odsjeći rog kravi pa ga pokušao ugurati u glavu ponija. Naravno da je poni umro od infekcije što je za kćerku bilo traumatično."

Na popisu lektire

Cruzov roman za djecu naslovljen "Knjige koje su proždrle mog oca" na popisuje je lektire u Portugalu, ali i u Kolumbiji i Brazilu. Osim što to značajno utječe na naklade, u dijelu Južne Amerike dovodi ga, kaže, u komične situacije. Pokazuje fotografiju s nedavnom književnog festivala u kolumbijskom Medellínu gdje ga je za potpis došao zamoliti dječak prerušen u ćelavca s bujnom crnom bradom, kopirao je Cruzov imidž. "U Kolumbiji su mi izdali pet naslova, sad hoće prevesti sve što sam napisao, to je dvadesetak knjiga. Tamo me jako vole, makar ni sam ne znam zašto ...", sliježe ramenima.

U Portugalu poznat kao svestrani umjetnik, Cruz radi i ilustracije, režira animirane filmove. 2007. je spontano okupio blues n roots bend The Soaked Lamb za koji sklada, a u bendu i svira gitaru, usnu harmoniku, bendžo i ukulele. Do sad su snimili četiri albuma. "Prozvali smo se Soaked Lamb jer smo duge probe imali obično nedjeljom, jer svi radimo i druge poslove. A nedjelja je pak i dan kad se kod nas puno jede tradicionalno pripremljena janjetina ..."