Darko Gulin, autor čuvene knjige "Arsenizmi - Arsen Dedić o sebi i drugima i drugi o njemu" te počasni predsjednik Šibenske narodne glazbe koja je treća najstarija ustanova u tom gradu i svirala je u tri stoljeća postojanja Franji Josipu, kralju Aleksandru, Titu, Tuđmanu, Dalaj lami, engleskoj i nizozemskoj kraljici, norveškom kralju, pa i papi Ivanu Pavlu II., objavio je novu knjigu, "Dalmatinci (i jedna Dalmatinka) u Prvom svjetskom ratu". Izdavač je Književni krug Split, a knjiga na više od 700 stranica donosi popis više od 19 tisuća Dalmatinaca, koji se odnosi na ubijene, ranjene ili zarobljene. Autor Gulin koristio se izvještajima Ministarstva rata Austro-Ugarske, drugim knjigama, kao i člancima iz novina koje se izlazile tijekom Velikog rata.
Kako se napominje u knjizi, u Prvom svjetskom ratu Dalmatinci su bili u sve tri grane vojske, u mornarici, kopnenoj vojsci i zračnim snagama. Bili su pripadnici uglavnom 22. pješačke pukovnije zajedničke vojske te 23. i 37. domobranske pješačke pukovnije. Od pričuvnika koji su imali od 35 do 55 godina formirana je i 23. i 37. pučko-ustaška pukovnija. Prvi Dalmatinac na popisu gubitaka naveden je 28. kolovoza 1914. godine. To je Šibenčanin Mihovil Silobrčić, dragovoljac koji je bio ranjen.
Knjiga donosi razne zanimljive podatke o prijeratnom sastavu stanovništva. Prema prijeratnom popisu iz 1910. godine, u Dalmaciji je živjelo više od 636 tisuća stanovnika plus 9030 pripadnika kopnene vojske i mornarice. Njih se više od 531.506 izjašnjavaju da su katolici, a 104.427 da su pravoslavni. Po nacionalnosti, 80.56 posto je Hrvata, 16,46 Srba, Talijana 2,79 i 0,19 posto ostalih. U prijeratnoj vojsci i mornarici od njih 9030, 7551 je katolik, a 904 ih je pravoslavne vjere.
Darko Gulin u ovom pionirskom radu iznosi jednu specifičnost borbe Dalmatinaca za na koncu propalu Monarhiju.
- Bio je to zadnji rat u kojem su Dalmatinci različitih nacionalnosti i konfesija uglavnom bili na istoj strani, u jednoj vojsci. U ratovima koji će uslijediti Dalmatinci će biti podijeljeni vjerski, nacionalno i ideološki - navodi autor.
Donoseći u knjizi i zastavu i grb Kraljevine Dalmacije, utemeljene 1815. kao pokrajine, u sklopu Austro-Ugarske, odnosno najjužnije pokrajine Carstva prije početka Prvog svjetskog rata, autor prikazuje zastavu i grb iste te kraljevine koja je ista ukrajinska zastava, plavo-žuta, samo što je dalmatinska žuta boja više prema senf žutoj, odnosno dalmatinska zastava starija je od ukrajinske.
Ova je knjiga, kako navodi autor uvoda prof. dr. sc. Marko Trogrlić, konačno, posvećena onima koji su bili prekinuti, ugašeni, pokošeni, oboreni, najčešće u cvijetu mladosti. Više od 95 posto knjige posvećeno je imenima, njih 19.003. Navedeno je ime i prezime, pukovnija, satnija, čin, godina rođenja kod ranjenih i zarobljenih, smrti kod poginulih. Uglavnom, velik je to i tužni spomenar na dalmatinske očeve, djedove, pradjedove i čukundjedove.
Ipak, nešto Dalmatinaca borilo se i za sile Antante. U francuskoj vojsci njih dvojica, u talijanskoj vojsci njih 209. Najpoznatiji Dalmatinac u talijanskoj vojsci bio je Francesco Rismondo iz Splita. Tamo je otišao pod lažnim imenom te je poslije zarobljen, odnosno obješen 1915. jer ga je neko prepoznao kao izdajicu. U Odesi, tada ruskom gradu, od zarobljenih Slavena stvoren je Srpski dobrovoljački odred koji je kasnije prerastao u diviziju pa korpus naziva Dobrovoljački korpus Srba, Hrvata i Slovenaca. Najpoznatiji Dalmatinac tamo zvao se Toma Dundić i bio je iz Grabovca kod Imotskog. Zvali su ga Oleko, odnosno Aleksa, kao što i danas nailazimo na ukrajinske vojnike imena Oleksij, kako se zove, recimo kijevski baletni prvak Potiomkin koji je bio u vojnom sanitetu. U vojsci SAD-a borio se pak Šibenčanin Luis Cukela (Vjekoslav Čukela), nositelj više odličja. Oko tisuću Dalmatinaca bili su, zatim, solunski dobrovoljci, bilo ih je iz Benkovca, Đevrsaka, Knina, Komiže, Splita, Korčule, Šibenika, Trogira... U vojsci Ujedinjenog Kraljevstva sudjelovao je, pak, Stipe Devčić iz Novog Zelanda, podrijetlom iz Podgore.
Knjiga donosi i posebno poglavlje o jedinoj Hrvatici koja se borila u austrougarskoj vojsci, o iznimno hrabroj kaplarici Tonki Friganović odlikovanoj Željeznim križem, o kojoj je Jutarnji nedavno donio dosad javnosti nepoznate informacije.