KNJIGA PREMA KOJOJ JE NASTAO JEDAN OD NAJBOLJIH FILMOVA OVE GODINE Priča o progonjenoj istospolnoj, ženskoj ljubavi

Jedan od najboljih ovogodišnjih filmova - “Carol”, redatelja Todda Haynesa - adaptacija je drugog i posve atipičnog romana slavne Patricie Highsmith (1921-1995) “Cijena soli” iz 1952.

Nakon uspješnog debitantskog romana “Stranci u vlaku” (1950) autorica je “Cijenu soli” objavila u pulp ediciji pod pseudonimom (Claire Morgan) ne zato što bi se sramila vlastite istospolnosti, već stoga što nije željela da joj se nalijepi etiketa gay autorice. Roman je iste godine prodan u milijun primjeraka, što je naklada o kojoj je kasnije mogla samo sanjati.

“Cijena soli” je ponajprije ljubavni roman: protagonistice su sredovječna Carol Aird, malograđanska matrona i femme fatale u istoj koži, i devetnaestogodišnjakinja Therese Belivet, skromna povučena društvena debitantica. Carol se upravo razvodi od supruga iznurena građanskim konvencijama. “Nije to bila ljubav već prinuda” – priča Carol Theresi o svom bračnom iskustvu - “Harge i njegova obitelj u meni su vidjeli samo prazno mjesto koje trebaju lako popuniti”.

Jedino utočište

Biti gay u Amerci početkom pedesetih nije bilo ni lako ni ugodno ni bezazleno, no Patricia Highsmith svoju priču nije začahurila u gay milje. Žene - sve žene - žive tada u Americi okružene neprijateljskim muškim svijetom, žene pate čak i kada ih muškarci vole i obožavaju, a sva tri muška lika u romana - Richard, Harge i Dannie - koliko god jedan od drugoga različiti, ženama u najboljem slučaju mogu ponuditi šaku konvencija koje ih na prvoj barikadi pretvaraju u ironične licemjere ili prijetvorne tipove, u najboljem slučaju trapavce nesposobne da zavire u žensku dušu, pa se istospolna - lezbijska - ljubav čini kao jedino žensko emotivno utočište.

Progonjene ljubavnice

Tretirati danas taj roman kao običan ljubić bilo bi uvredljivo, jer je “Cijena soli” taman toliko “ljubić” koliko je to, primjerice, i “Ana Karenjina”. “Cijena soli” je u biti protuporodični i protugrađanski manifest, no i energičan roman o progonjenim ljubavnicama koji slavi žensku samosvijest i nonkonformističke ideale. “Cijena soli” samo je naizgled jedini autoričin roman bez zločina – istospolna ljubav je dakako u ovom slučaju društveni zločin ili barem težak prekršaj. Carol i Therese su ljubavnice, no Carol Theresi nije samo ljubavnica već i decentna pokroviteljica, oprezna starateljica i pomalo majka. Njihov odnos, zanimljivo, nije opscen ili pornografski, već nenasilan i zapravo čedan. Pa ipak, kako je moguće da priča o “kćeri” koja je zaljubljena u svoju “mamu” i koja s njom želi spavati i spava bude čedna? Na to pitanje nema odgovora, odnosno jedni je mogući odgovor čudo ljubavi.

Ni Patrica Highsmith u svom romanu ni Todd Haynes u filmu ne jašu na frojdističkim analizama - jer je to izlišno kad se želi ispričati priču koja je na svoj način ljubavna, romantična i univerzalna. Ako je priča zaista ljubavna, ako se zaista radi o ljubavi, onda su povodi, uzroci i razlozi uvijek neprotumačivi. Dirljivo je koliko se Carol i Therese ne dotiču stvarni događaji i društveni užas koji se postepeno širi i stvara oko njih.

Carol je istureniji lik jer je ona zbog ljubavi spremna žrtvovati zapravo sve: svoju građansku sigurnost i društveni ugled, pa čak i skrbništvo nad vlastitom trogodišnjom kćeri. “Otvorenim” - po mnogima i sretnim krajem romana autorica je možda poželjela “nagraditi” jedan tip ljudske beskompromisnosti. Ako već mora izgubiti kćer, Carol je možda sposobna “usvojiti” Therese?

Dio kanona

Izvanredan, vješto ispričan, roman “Cijena soli” je najzanimljiviji kad se u svom drugom dijelu pretvori u “on the road” fabulu, kad se ljubavnice lakomisleno otisnu u američku unutrašnjost u potrazi za ponekim milimetrom slobode. Danas je vidljivija uloga “Cijene soli” u američkoj književnosti i kulturi: “Cijeni soli” mjesto je u kanonu s Allenom Ginsbergom, Goreom Vidalom, Nabokovljevom “Lolitom” ili filmovima “Thelma & Louise” ili “Fargo”.

Patricia Highsmith je svoje kasnije romane napučila kojekakvim psihopatima, zločincima i ubojicama, a sporadično se obračunavala i sa ženskim svijetom, pogotovo u zbirci priča “Little Tales of Misoginy”, no sve to nije nimalo naškodilo statusu “Cijene soli” koji je i danas blistava priča o mladalačkoj ljubavi.