Pedesetih godina prošlog stoljeća, za jednog intervju, Marilyn Monroe postavili su sljedeće pitanje: „U kući vam je izbio požar. Možete spasiti samo jednu stvar. Što bi to bilo?“ Monroe je odgovorila bez razmišljanja: „Knjige.“
Slavna američka filmska glumica, pop-ikona kojoj se i danas mnogi dive, a koja bi – da je kojim slučajem poživjela – 1. lipnja navršila stotinu godina, bila je naime i strastvena čitateljica, što malo tko zna. Za života je posjedovala 400 knjiga i kad god bi se selila – a selila se često; u 36 godina života promijenila je 49 adresa – sa sobom je nosila i sve svoje knjige.
A upravo su glumičine knjige tema nove knjige Gail Crowther, spisateljice i akademske istraživačice koja je pisala o Dorothy Parker, Sylviji Plath i Anne Sexton. Crowther je upravo objavila knjigu naziva „Marilyn and Her Books: The Literary Life of Marilyn Monroe“ (Marilyn i njezine knjige: literarni život Marilyn Monroe) u izdanju nakladničke kuće Gallery Books.
„Marilyn Monroe poznata je po svojim filmovima, ljepoti, sposobnosti za biznis i svojem mjestu u povijesti popularne kulture. No manje je poznato da je bila strastvena, informirana i inteligentna čitateljica koja je voljela veliki broj pisaca, a i oni su voljeli nju“, piše Gail Crowther u tekstu koji je objavila u časopisu The New World.
Glumičinu osobnu biblioteku činio je zadivljujući dijapazon knjiga različitih žanrova i tematike: suvremeni romani, psihologija, drame, poezija, kratke priče, dječje knjige, filozofija, politika, znanost, vrtlarstvo, biografije (primjerice Sigmunda Freuda), krimići, kuharice, knjige o kućnim ljubimcima, ali i glazbi, religiji, putovanjima i znalački odabir ruske književnosti.
Nakon što je umrla, knjige iz njezina doma u Los Angelesu i stana u New Yorku spakirane su u bijele kutije i pohranjene idućih 37 godina. Većina njezine ostavštine, oko 75 posto, pripala je učitelju glume Leeju Strasbergu, a kad je on umro 1982. godine, osobne stvari Marilyn Monroe pripale su njegovoj trećoj supruzi Anni Strasberg, s kojom se vjenčao 1969. godine, sedam godina nakon glumičine smrti. Anna Strasberg nije poznavala glumicu osobno, pa nije bila ni vezana za njezinu ostavštinu: pristupila je nasljeđu poslovno, brendirala glumičino ime i fotografije, a 1999. godine angažirala je aukcijsku kuću Christie‘s koja je organizirala dražbu glumičnih memorabilija.
Tako su i otkrivene knjige Marilyn Monroe koje su uglavnom sačuvane u dobrom stanju – neke su sadržavale glumičine anotacije i marginalije, što je dokazalo da je bila aktivna i angažirana čitateljica. Knjige nije nabavila za ukras, usprkos tvrdnjama jednog od njezinih bivših muževa, slavnog američkog dramatičara Arthura Millera, koji je u svojim memoarima napisao da Marilyn vjerojatno nijednu knjigu nije pročitala do kraja te da su sve fotografije na kojima je snimljena kako čita bile – poziranje za javnost. Brojne su, međutim, anegdote o tome kako je Marilyn recitirala poeziju na zabavama, čitala Prousta na setu i tumačila Whitmana, Dostojevskog i Tolstoja. Imala je čvrsto mišljenje o Hemingwayu: "Ti veliki, žestoki momci su tako bolesni, čak i nisu toliko čvrsti. Uvijek žele nešto ubiti da bi se dokazali."
Marilyn je voljela D. H. Lawrencea i posjedovala njegovu kolekciju poezije, zatim njegov treći roman „Sinovi i ljubavnici“, kao i njegove zapise s putovanja „Etruščanska naselja“ te kritičku studiju o Lawrenceu i njegovim djelima koju je napisala Mary Freeman. Glumica je također u svojoj kolekciji imala romane F. Scotta Fitzgeralda „Veliki Gatsby“ i „Blaga je noć“, prvo izdanje romana Iana Fleminga „Iz Rusije s ljubavlju“ u kojem jedno poglavlje nosi naziv „Usta Marilyn Monroe“. Monroe je osobito voljela rusku literaturu, s autoricom trač kolumne Sheilahom Graham često je razgovarala o Dostojevskom, Tolstoju, Čehovu, Turgenjevu i Puškinu. Posebno je voljela „Braću Karamazove“, do mjere da je pokušavala – neuspješno – dobiti ulogu Grušenjke u holivudskoj adaptaciji romana.
U glumičinoj kolekciji bila je i knjiga Waltera Gellhorna „American Rights: the Constitution in Action“ te Alexisa de Tocquevillea „O demokraciji u Americi“.
Marilyn Monroe voljela je i „zabranjene“ knjige, primjerice posjedovala je primjerak „Posljednjeg Kristovog iskušenja“ Nikosa Kazantzakisa, koji je na aukciji 1999. godine prodan za 3220 dolara. U njezinoj kolekciji sačuvano je i prvo izdanje „Uliksa“ iz 1934. godine, objavljeno tek nakon što je sud presudio da Joyceov roman nije opscen i da se ne može zabraniti. Na jednoj od ikoničnih fotografija Marilyn Monroe, koju je 1955. snimila Eve Arnold, glumica sjedi na igralištu i čita „Uliksa“ – pri kraju je romana, na slavnom posljednjem poglavlju, solilokviju Molly Bloom. Kad god bi ta fotografija bila objavljena negdje na webu, uslijedila bi poplava istih komentara: „Nema šanse da je Marilyn Monroe pročitala ‘Uliksa‘!“ Ali jest, i tome ne svjedoči samo ukupno pedeset fotografija na kojima je snimljena dok čita. Eve Arnold često bi vidjela Marilyn kako čita – na njezinoj fotografiji glumica nije pozirala s „Uliksom“, doista je knjigu čitala u tom trenutku. Nakon što je spakirala opremu, Arnold je vidjela kako glumica vadi knjigu i nastavlja čitati.
Kuharica koju je posjedovala sadržavala je pak brojne izreske recepata i instrukcije za pripremu jela koje je sama zapisala. Monroe je bila loša kuharica – poznato je da je jednom prilikom pokušala napraviti domaće rezance, no kad se nisu osušili na vrijeme, proces je pokušala ubrzati tako što ih je sušila svojim sušilo za kosu.
Ne samo da je Marilyn voljela čitati, nego su i pisci voljeli nju – družila se s Johnom Steinbeckom, Trumanom Capoteom, Jeanom Cocteauom, Jean‐Paulom Sartreom, Carson McCullers, Dorothy Parker i Edith Sitwell.
Manje je i poznato da se Marilyn 1951. godine, nakon debitanskih uloga u filmovima „Sve o Evi“ i „Džungla na asfaltu“ upisala na koledž: pohađala je desetotjednu nastavu za odrasle na UCLA-u, dva kolegija posvećena književnosti. Odrasla kao siroče u sirotištima i brojnim udomiteljskim obiteljima, nikad nije završila srednju školu, i to ju je boljelo. „Čitala je očito zato što se pokušavala poboljšati kao osoba“, zaključuje Gail Crowther u svojoj knjizi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....