HOBI PRETVORILI U BIZNIS Kako je mlada obitelj u opustošenom gradu u kojem 80% ljudi živi od socijalne pomoći od ničega napravila svjetsku stvar

Živimo u Hrvatskoj Kostajnici, prekrasnom gradiću na obali Une, na granici s BiH, gdje 22 godine nakon Domovinskog rata nema ničega. Nema tvornica, ljudi se odseljavaju, grad je još razrušen, 80 posto stanovništva živi od socijalne pomoći, većinom je to staro stanovništvo, ljudi su nezadovoljni, pesimistični i ne vide izlaz iz svoje situacije.

Upravo u tom okruženju prepoznali smo ono što imamo, a nigdje drugdje nema. Iz tradicije grada već gotovo izumrli običaj proizvodnje Kostajničkih pletenica i pripremanja na salatu za Badnjak pretvorili smo u prepoznatljiv brend, dodali nešto svoje i učinili ga posebnim. Prepoznali smo potencijal čiste i netaknute prirode idealne za ekološku proizvodnju, ali i za razvoj novog oblika turizma.

Ovih nekoliko rečenica koje je poslao Lovro Lenac, vlasnik OPG-a koji vodi sa svojom suprugom Stjepanom, bilo nam je dovoljno da njegovu prijavu za najboljeg mladog poljoprivrednika svrstamo u sam vrh prvog kruga ocjenjivanja. Drugi krug je odlazak na teren, gdje će preko ovih reportaža koje svakodnevno objavljujemo članovi ocjenjivačkog suda dobiti bolji uvid u sve kandidate. Zbrojem tih bodova dobit ćemo i najboljeg, a Lovro Lenac, koji je i lani u istom izboru bio među prvih deset, i ove godine ima velike šanse.

S asfalta na njivu

Zašto? Jer je usred ratom postradalog i dosad nerazvijenog zavičaja, iz kojeg se danas pune autobusi za Njemačku i avioni za Dublin, uspio svojim primjerom pokazati da se može živjeti od tradicijskog proizvoda presvučenog u moderno ruho. I to ne tako, kako je već uobičajeno, da u cijeli poslovni izazov krene s naslijeđenog seoskog obiteljskog imanja, nego obrnuto.

Naime, on i supruga gradska su djeca i s asfalta su se otisnuli na njivu. Prije pet godina započeli su proizvodnju kao hobi, bez zemlje, bez strojeva, bez ikakva znanja o poljoprivrednoj proizvodnji.

- Na početku smo na pola hektra iznajmljene zemlje zasadili buče i dobili oko 30 kilograma sušenih buča, što nam je bilo dovoljno za proizvodnju oko 300 vrećica Kostajničkih pletenica. Baka Ivanka pokazala nam je kako se to radi, na balkonu naše kuće sušili smo buče i odmah napravili finalni proizvod. Otišli smo na bučijadu u Ivanić i promatrali kako na naše rezance reagiraju ljudi koji i ne znaju za našu tradiciju kuhanja rezanaca za Badnjak. Svi koji su ih kušali bili su oduševljeni i vrlo brzo smo prodali svih 100 vrećica s receptima za pripremu. To nam je bio okidač, dobar znak da trebamo nastaviti - kažu nam Lovro i Stjepana dok razgovaramo u njezinu uredu za računovodstvo u centru Kostajnice.

Za našeg posjeta u ured dolazi i dugogodišnji gradonačelnik Tomislav Paunović (HSLS) s kojim započinjemo priču o revitalizaciji ruralnih područja i šansama mladih za zapošljavanje. Tijekom kratkog razgovora slatkorječivi gradonačelnik nije ni trznuo na naše pitanje kako to da njegov kolega iz Petrinje, haenesovac Darinko Dumbović, daje novac za revitalizaciju banijske svinje, a on ništa za ulaganje u razvoj kostajničkih brendova na kojima rade mladi.

To nam je bio dovoljan povod da se ostavimo politike i krenemo do zaseoka Utolica, gdje je lani obitelj Lenac kupila imanje za proširenje proizvodnje. Društvo nam sada prave njihove umiljate kćerkice Gabrijela i Emanuela.

Tomislav Krišto / CROPIX

Ulaganje u strojeve

Desetak kilometara udaljena od Kostajnice, Utolica s ceste djeluje pomalo sablasno sa svim tim napuštenim kućama. Upravo takvu, napuštenu nedovršenu kuću s podrumom, trošnu staju i gospodarske objekte sa 10 hektara 25 godina netaknute zemlje platili su 100.000 kuna. Odličan početak za ekološku proizvodnju koju planiraju povećavati iz godine u godinu. Uz traktor i priključke plan im je iz dobiti uložiti u strojeve za guljenje buče i sušare na solarnu energiju.

Rezance bi tada mogli prodavati na daleko većem tržištu, a Stjepana već ima gotove recepte umaka koji bi se prodavali uz kostajnički specijalitet.

“Otvorili smo tržište u Sloveniji, Njemačkoj, Austriji i Italiji, rezanci se već serviraju u vegetarijanskim i ekskluzivnim restoranima. Neprestano povećavamo proizvodnju i površinu, potražnja za našim proizvodom raste i još uvijek je potražnja veća od ponude. Imamo i certifikat ‘Izvorno hrvatsko’. Naš OPG postao je edukativni centar za ekološku poljoprivredu ‘Od nule do uspješnog businessa’ koji godišnje posjeti 20.000 posjetitelja. Na našem imanju posjetitelji mogu degustirati naše proizvode iz ekološkog uzgoja. Naša misija je promicati zdravu ekološki proizvedenu hranu, ali i prednosti načina života kroz rad na OPG-u”, napisao je Lovro Lenac u prijavi za najboljeg mladog poljoprivrdenika.

Velika odricanja

I što je od toga već ostvareno, pitamo ga.

- Gotovo sve, a ono što nije uskoro će biti jer mora se raditi. Sada gledamo europske fondove i na koji način doći do potpora za heljdu, amarant, pir... Vidite da imamo i brašno od našeg kostajničkog kestena... Potražnja za zdravom hranom neprestano raste, kako kod nas tako i vani, ljudi su sve više ekološki osviješteni i sve više postaju svjesni koliko je hrana koju jedemo bitna za naše zdravlje - kaže Lovro. Stjepana nastavlja: - Bavljenje poljoprivredom je izbor pojedinca i njegov stil života. Poljoprivreda nije lagana, treba puno snage, volje, rada, odricanja i želje da biste ostvarili rezultate. Mi samo želimo ljudima pokazati da se iz ničega može napraviti nešto, a to se može samo ako se vjeruje u taj cilj.

Dodaju da unatrag nekoliko godina vide znatne pomake nabolje u poljoprivredi i nove mogućnosti.

- Uz pomoć državnih poticaja i projekata Europske unije koji su nam na raspolaganju lakše prolazimo kroz teška razdoblja. Na poljoprivrednu proizvodnju ne možemo utjecati, ovisimo o kiši, suši i drugim faktorima, ali ima i onu lijepu stranu, daje nam slobodu da radimo ono što volimo i da, ako se sve posloži, možemo od toga dobro živjeti - kaže Lovro.

Lani je u izboru bio također među deset najboljih i otišao u Bruxelles, gdje je u dva dana vidio Europski parlament i sudjelovao u proglašenju najboljeg europskog mladog poljoprivrednika. Upoznao je, kaže, dosta zanimljivih mladih ljudi koji, kao i on u Hrvatskoj, pokušavaju na tradiciji roditelja izgraditi nove brendove. Ključ do uspjeha, zaključuje, isti je u svih 27 zemalja - od ideje do realizacije projekta treba vjerovati u njega i uživati dok se radi u prirodi.