INSPIRATIVNA PRIČA O USPJEHU U GOTOVO NEMOGUĆIM UVJETIMA Mlada i bez iskustva preuzela poljoprivrednu zadrugu na rubu propasti i izvukla je iz gliba

Priča Ljerke Vlahović nije tipična poljoprivredna bračka priča. Žena, i to mlada, na čelu jake postirske poljoprivredne zadruge nešto je posve novo u dugoj povijest njenog postojanja.

Rođena je 6. srpnja 1982., diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Splitu na temu “Komercijalni poslovi Sardine d.o.o.” Taj odabir ne čudi jer je ovo poduzeće za preradu ribe obilježilo povijest ovog bračkog ribarskog i poljoprivrednog mjesta. Nju su, pak, putovi odveli dalje od ribarstva, prema ovoj drugoj postirskoj grani - poljoprivredi.

Upraviteljica je poljoprivredne zadruge Postira od 2008. godine, a ujedno nositeljica poljoprivrednog gospodarstva zadruge. Ljerka Vlahović uspješno je spojila svoju struku i obiteljsku poljoprivrednu tradiciju, no prije svega, voli reći, i ljubav prema poslu. Ljerka je i majka, supruga, a u slobodno vrijeme uživa u izradi rukotvorina od oblutaka i naplavina koje u zimskim mjesecima s djecom skuplja po obližnjim plažama.

Na rubu stečaja

Kada je prije devet godina, kao 26-godišnjakinja, prihvatila izazov vođenja zadruge, stvari nisu bile idealne kao danas.

- Mogu reći da tek sada konačno uživam u radu. Preuzimajući zadrugu, zatekla sam stanje koje je prijetilo njenom potpunom propašću. No, uz veliku pomoć naše lokalne samouprave, zadrugara, nositelja OPG-ova učlanjenih u našu zadrugu, zajedničkim smo se radom uspjeli održati. Prvu smo priliku dobili 2015. godine rješavanjem predstečajne nagodbe jer se radilo o 6,5 milijuna kuna duga prema državi. Tek se tada moglo krenuti naprijed. Nekoć na rubu propasti, danas smo likvidni i poslujemo pozitivno, a možemo se prijavljivati na natječaje. Ovo danas tek je dio zamišljenog - uvodi nas u priču Lj. Vlahović.

Neobičnost je u njenoj priči i to što je zaista nositeljica OPG-a, ali ne obiteljskog, nego se radi o poljoprivrednom gospodarstvu unutar zadruge koje na svoja četiri hektra zemlje uzgaja agrume i, dakako, masline. No, njena spona s poljoprivredom mnogo je dulja i čvršća.

- Mene je poljoprivreda školovala. Moj se tata cijeli život bavi isključivo poljoprivredom i cijeli sam život u tome. Poznajem problematiku.

Ipak, sjećam se kad sam se nakon fakulteta vratila na Brač, u Postire, udala se i odlučila živjeti na otoku i na koncu vidjela natječaj za zadrugu. Znala sam u kakvim je problemima i da će to biti pravi izazov. Bez radnog iskustva i nekoga tko bi me uveo u posao, bilo je zaista stresno. Bilo je to učenje u svakom pogledu, možda ponajviše u radu s ljudima. Bilo je situacija kada nisam znala kako reagirati - prisjeća se mlada upraviteljica.

Danas su stvari drugačije, priča nam o idejama i planovima, budućnosti.

- Inovacija u poslovanju očituje se u proširenju kapaciteta i stvaranju novih proizvoda koji su sada u fazi pripreme. Neće to biti velike količine ni veliki razmjeri, ali polako krećemo s tim, koliko nam financije dopuštaju. Planiramo i proširenje asortimana. Ulje je naša osnovna djelatnost i ponosimo se našim zadrugarima. Uz otkup i preradu, prodaja je također dio koji obavljamo i naše je ulje u gotovo svim maloprodajama u državi. Imamo i oznaku hrvatskog otočnog proizvoda i sudjelujemo na njihovim sajmovima te lagano kročimo prema prepoznatljivosti - kaže Ljerka Vlahović.

“Stara” preša

U međuvremenu šetamo uljarom i razgledavamo modernu centrifugu, ali i “staru” prešu.

- Sada je tiho, ali u onih nekoliko mjeseci prerade više je nego živo - smiješi se Ljerka i otkriva da je u to vrijeme, u čak tri smjene, zaposleno 15-ak sezonskih radnika. Radi se punom parom, ne nedostaje ni nervoze. Ove je godine pogon ugašen već sredinom prosinca, a bilo je godina, otkriva nam, kad su radili “do iza Tri kralja”.

- Naše su prednosti, ali i prilike, u položaju, maslinarima, raznolikosti i sorti oblici. No, proizvodanja je na otoku znatno teža i skuplja. Ipak, sve to pridonosi vrijednosti našeg ulja. Nama je cilj okupiti zadrugare i osigurati zajednički plasman na tržište, a to radimo pod zajedničkom robnom markom kao bračko maslinovo ulje. Danas, uostalom, u suradnji sa svim bračkim zadrugama i uljarama radimo na zaštiti bračkog ulja, a, mi, kao postirska zadruga, i na zaštiti ulja nastalog preradom na tradicionalni način, na prešu, koji je kod nas još uvijek vrlo tražen i upotrebi - kaže Lj. Vlahović i uvodi nas u suvenirnicu uređenu u sklopu uljare u kojoj prodaju svoje proizvode, baš kao i rukotvorine lokalnih kreativaca.

- Ovako završavaju ture u kojima vodimo turiste kroz naš pogon. Primijetili ste da im uz fotografije i filmove te degustaciju nastojimo prikazati berbu i preradu maslina. Uljara gasi pogone nakon maslinarske sezone, no vrata ostaju otvorena. Zanimanje turista za nju, naime, zaista je veliko. Propitkuju za stvari koje su nama svakodnevne i to mi je vrlo simpatično. Cilj je, i to bih zaista voljela, da, kada napuste Brač, otok pamte po maslinama i ulju - kaže nam.

Otok kao prednost

Postirska zadruga je specifična, duge tradicije i, čak u vrijeme kad se Brač počeo okretati turizmu, Postira su ostala nositelj poljoprivredne proizvodnje. Ipak, turizmu se jesu prilagodili, što dokazuje i mala suvenirnica.

Dokazuju to i fešte od uja, omiljene ljetne manifestacije koje poljoprivredna zadruga Postira organizira, te uz glazbu, pokoji spontani ples i degustacije promoviraju to tekuće zlato u dvorištu same uljare.

- Oblica fest manifestacija je, pak, usmjerenija samim maslinarima. Uzorke smo već primili i njihov broj iz godine u godinu raste. Dobra je to prilika za druženje i razmjenu iskustava, a i biramo predavanja koja će im biti korisna, održavamo degustacije, a na kraju analiziramo. Sve je to dio nastojanja da se greške od prošle godine ne ponavljaju i da se usavršavaju u struci. Ponekad to ide sporo i teško, ali napredak je u ovih devet godina zaista vidljiv - zadovoljna je upraviteljica.

Poljoprivredna zadruga je i suorganizator Svjetskog prvenstva u branju maslina, prvog takve vrste u svijetu, koji će se u postirskim maslinicima održati ovog listopada. Sve to povezuje priču o Ljerki Vlahović, mladoj Bračanki koja se vratila svom otoku, moderno kročila putevima postirske poljoprivredne tradicije i prepoznala svoj otok kao prednost.