Svaka prava priča mora imati dobar kraj. A boljeg od ovog teško je zamisliti. Kraj je to u kojemu nema ni pouke ni patetike, ni smijeha ni suza, koji nije ni filmski ni poetski i koji bi najradije da nikakvoga početka nije ni bilo, piše Slobodna Dalmacija.
A na početku je bio djedica iz Rudina, nazovimo ga Zvonko, koji je na zidiću pred jednom novokaštelanskom samoposlugom prodavao adventske vjenčiće izrađene spretnom rukom njegove supruge, nazovimo je Ankica.
Zvonko i Ankica su u mirovini, tipično hrvatskoj, nedostatnoj za bezbrižan život, a kamoli za pokrivanje troškova terapija koje su Ankici, stopostotnom invalidu rada, nužne za bezbolniju starost. Snalaze se. I ne kukaju. Kako je drugima, njima je dobro.
Zajedno su, čuvaju se na toplome i nastoje ne saginjati glavu. Nem...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....