KLASA OPTIMIST

ANTE TOMIĆ O ASTROFIZICI S milijun i po eura istraživanje crnih rupa mi se čini totalno seksi

A computer generated image released by the European Space Agency (ESA) on October 16, 2009 of the ESA's Soil Moisture and Ocean Salinity (SMOS) satellite which will make global observations of soil moisture over Earths landmasses and salinity over the oceans. The rocket is scheduled for launch on November 2 from Plesetsk in Russia. AFP PHOTO / ESA / AOES Medialab
 -

Jesi vidio, reče konobar donoseći mi kavu prekjučer ujutro, ‘žena dobila milijun i po eura za istraživanje crnih rupa u svemiru.’

‘Čuj, milijun i po eura?!’‘Milijun i po joj Europska unija dala’, ponovi on zbog nečega zabrinuto.‘A odakle je ženska?’‘Naša.’‘Pa je li udana?’ upitam ja.

Čudno je to. Da ste me upitali prije tjedan dana, rekao bih vam da na čitavom svijetu nema ničega dosadnijeg i neprivlačnijeg od istraživanja crnih rupa, ali milijun i po eura iz korijena mijenja percepciju te stvari. S milijun i po eura astrofizika mi se čini totalno seksi.

Da mi daju milijun i po eura...

Novac koji je docentica na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu dobila za znanstveni rad, koji se meni čini možda i besmislenijim od književnoteorijskih otkrića o hrvatskoj postmoderni, tako me zapanjio da se kava preda mnom ohladila. Sve do podneva sam zaneseno sanjario kako bih ja to raskalašeno, bekrijski spiskao. U mene bi uvijek bio dernek, a ako bi iz Bruxellesa zvali da pitaju kako napredujem, samo bih utišao muziku i zamolio prijatelje da na nekoliko minuta prestanu skakati po kauču.

“Kako ne, kako ne, ima tih crnih rupa ikurcu”, umirio bih europske mecene preko telefona. “Ovaj mjesec sam ih sedam našao, prošli devet, a u travnju čak sedamnaest.”

Da mi daju milijun i po eura, ja bih toga smeća na noćnom nebu našao više nego itko prije mene. Besramno bih izmišljao stalno nove, sve veće i veće. Mislim, zašto ne? To su crne rupe, nitko živ ih nije dosad vidio. Možete pokazati bilo što i prodati priču da se radi baš o crnim rupama. Vidjeli ste onaj apstraktni ekspresionizam koji je snimio teleskop Hubble. Većina svemirskih pojava izgleda kao loš dan u ateljeu Jacksona Pollocka. Maštoviti varalica mogao bi lijepe pare namlatiti na kreativnom tumačenju spiralnih uzoraka svijetlećih točkica na rubu galaksije.

Zapravo me čudi kako nitko dosad nije otkrio strahovit korupcijski potencijal astrofizike? Uzmite, usporedbe radi, poznatu hrvatsku aferu na gradnji autoceste Zagreb - Rijeka, kad su policija i državno odvjetništvo posumnjali da je investitor dvaput platio bojanje tunela. To je lako provjeriti, odete u tunel, vrhom ključa zagrebete zid i nađete kako je jedan sloj boje viška. A kako bi itko mogao potvrditi da je lupež uzeo lovu za nepostojeću crnu rupu? Da ne bi možda poslali policijskog vještaka i dva službenika temeljnih snaga da to istraže? Tko živ, tko mrtav dok oni tamo dođu. Slučaj bi otišao u zastaru, a da se policijska Škoda Octavija ne bi pravo ni uputila na mjesto zločina, trinaest i po milijardi svjetlosnih godina udaljeno od našeg planeta.

Bezočni muljatori

Prije nekoliko dana netko je na jednom znanstvenom skupu rekao da su većina hrvatskih znanstvenika lažljivci, bleferi i šarlatani, a ja vjerujem da je to istina. Meni to nije teško zamisliti. Hrvati su lijena bagra koja će bezočno muljati i kad ih mališani iz vrtića mogu razotkriti, a gdje ne bi prevarili u stvarima u koje se zaista razumije možda samo jedan na deset tisuća od svih ljudi na svijetu.

Ima među hrvatskim znanstvenicima, uvjeren sam, ljudi koji bi Higgsov bozon našli i bez gradnje dvadeset sedam kilometara dugačkog akceleratora čestica duboko u Alpama. Naši bi stručnjaci u garaži spojili staru Grundingovu televiziju na nekakvu skalameriju, nešto nalik onome “uređaju koji čini ping” iz “Smisla života Monthyja Pythona” i najkasnije za pola godine došli sa spektakularnim rezultatom.

“Šta je to?” upitali bi ih.

“Božja čestica”, rekli bi oni ponosno pokazujući tvrdo zatvorenu staklenku, brižljivo opranu od kiselih krastavaca.

“Pa ništa se ne vidi.”

“Eh, vidi njega”, podsmjehnuli bi se oni vašoj neukosti. “Naravno da se ne vidi, kad Božja čestica nije vidljiva golim okom.”

Da je našim sveučilištima i institutima prepustiti razvoj svjetske znanosti, u kratkom vremenu bi se vremenu dogodio zapanjujući skok, prava eksplozija otkrića, napredak u svim područjima. Nevjerojatne naučne istine bismo objavili čovječanstvu, samo da je para za to. Jer, ako imate milijun i po eura, vi zaista možete otkriti crnih rupa ili Higgsovih bozona koliko vam duša hoće. Tko je lud da proturječi nekome s milijun i po eura?

......

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. studeni 2024 00:57