PIŠE TOMISLAV ŽIDAK Era Barcelone je na izdisaju, kreće era Bayerna i Mandžukića

U horror utakmici na Wembleyu Bayern je sinoć isprao gorčinu zbog prošlogodišnjeg poraza od Chelseaja. Bavarski klub je potvrdio da je era Barcelone na izdisaju, počinje era Bayerna. Jürgen Klopp nije bio kukavica, igrao je va banque, ali sinoć mu je preostala samo “Crying game”, u crno su ga zavili Mario Mandžukić i svojevrsni tragičar velikih utakmica Arjen Robben.

Bez obzira što Robert Lewandowski ima najveću reputaciju u nogometnom svijetu, igrač koji nas je najviše uzbudio u svenjemačkom finalu bio je Mario Mandžukić. Poštenje u igri, neiscrpna energija, što ga čini jednim o najvrijednijih svjetskih igrača, gol je nagrada koju je Super Mario zaslužio. Poentirao je nakon nesebične Robbenove serve, iako sam se u sebi kladio da će Nizozemac pucati iz mrtvog kuta po golu. Ovaj put se i on podredio momčadi.

Suprotno očekivanjima, Bayern je ušao u meč stidljivo, s prevelikim respektom, očito su ožiljci šest izgubljenih finala Lige prvaka pritiskali igrače iz Münchena. Podatak da je najveći “posjed lopte” imao golman Bayerna Manuel Neuer, slikovito govori da je Jürgen Klopp zaskočio Juppa Heynckesa, koji je inzistirao na opreznoj igri. Presing Borussije Bayern je teško krotio. Ne znam je li Heynckes naredio takvu igru ili se to samo od sebe posložilo na terenu, ali Reus, Blazykowski i naročito Lewandowski su opasno prijetili. Iako Lewandowski, za kojega mnogi kažu da je najbolji centarfor na svijetu, nije imao pravu priliku, potvrdio je da je doista zaslužio takav epitet.

Arjen Robben? Fantastičan igrač, za kojega sam uvijek mislio da mu ipak nešto fali, jučer je bio čovjek odluke. Ali, tek u trećem pokušaju. Iako su mu Hummels i Subotić servirali na tanjuru dvije šanse, nije uspio poentirati, tek mu je to uspjelo u finišu utakmice. Sjetio sam se još jednog finala, finala Svjetskog prvenstva 2010. u Južnoj Africi, kada je također bio u prilici presuditi svjetskog prvaka. Kao i jučer Weidenfeller, u Johanesburgu ga je nadmudrio Casillas.

Ali, dvije minute prije kraja Bog ga je napokon pogladio po glavi, napokon je potvrdio da je riječ o igraču najviše svjetske klase. Mandžukić je igrao i stopera i napadača, bio je jedan od boljih Bayernovih igrača. Za razliku od Riberyja, koji je u prvom poluvremenu bio vrlo suzdržan I previše “igrao za momčad”, iako se čekala njegova eksplozija. Posebno jer se vidjelo da su stoperi najslabiji dio Borussije...