Ovom 'hajkom' na paušaliste, kroz neprecizne i neodređene kriterije stvorena je prevelika pravna nesigurnost i okruženje za obavljanje djelatnosti. Što odgovoriti osobi koja postavlja pitanje savjetodavnoj službi Hrvatske obrtničke komore: „Želim registrirati obrt, ali ću u početku sigurno više od šest mjeseci imati samo jednog klijenta – smijem li?“.
Još krajem 2017. godine prilikom predstavljanja nastavka porezne reforme, ministar financija je naglasio kako je prema procjenama Ministarstva financija aktivno oko 27 tisuća obveznika na paušalnom oporezivanju te da „… očekuje i poziva brojne druge da istraže tu mogućnost jer je to za njih administrativno i financijsko značajno rasterećenje“.
Znatan broj već tada postojećih obrtnika imali su pravo iskoristiti tu mogućnost zbog podizanja praga za ulazak u sustav PDV-a, s 230 na 300 tisuća kuna, te je broj paušalnih obveznika već 2018. godine znatno povećan. Nadalje, važno je razumjeti i da se uz obrtnike, paušalno oporezuju i OPG-ovi, ali i drugi obveznici poreza na dohodak (primjerice iznajmljivači) te ne čudi da se broj paušalnih obveznika u posljednje vrijeme udvostručio.
Krajem 2019. godine, u postupku izmjena i dopuna Pravilnika o porezu na dohodak pokušalo se utvrditi obilježje nesamostalnog rada, a sve sukladno proširenju odredbi čl. 12. Općeg poreznog zakona koji je već godinama bio na snazi i koji je jasno propisivao da ,,… ako se prividnim pravnim poslom prikriva neki drugi pravni posao, tada je osnova za utvrđivanje porezne obveze prikriveni pravni posao.''
Ministarstvo financija pokrenulo je e-savjetovanje o nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama općeg poreznog zakona, te se u pitanjima koja su se trebala urediti navodilo se da se korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona manifestira u nekoliko modela postupanja, primjerice kada poslodavac za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama.
Na velik broj prigovora koji su već tada bili upućeni kroz e-savjetovanje, zakonodavac je odgovarao da će biti potrebno uzimati u obzir sve kriterije i podkriterije (indikatore) kako bi se utvrdilo radi li se o samostalnom ili nesamostalnom radu. Hrvatska obrtnička komora je već tada naglašavala da zakonodavac nije uzeo u obzir rizik kojeg vlasnik obrta ili j.d.o.o. ili d.o.o. preuzima u slučaju kada se odvoji od bivšeg poslodavca u vidu gubitka prava iz radnog odnosa (plaćeni godišnji odmor, podmirenje putnih troškova, otpremnina u slučaju otkaza, neoporezivi primici radnika, troškovi nabavke opreme, troškovi održavanja poslovnog prostora, troškovi obrazovanja …) te je isticala da se ponuđeni kriteriji kose s već postavljenim kriterijima iz Zakona o radu te da predviđene promjene dodatno potvrđuju potrebu da zakoni budu jednostavni i da se teži izbjegavanju višestrukog, a time i pretjeranog normiranja.
U postupku izmjena i dopuna našao se Pravilnik o porezu na dohodak, koji je svojim odredbama o elementima kriterija za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada uveo puno nejasnoća i pravnih praznina, čime je otvorio prostor za različita tumačenja inspektora rada te pratećih institucija na štetu velikog broja najmanjih obrtnika. Hrvatska obrtnička komora oštro je reagirala prema nadležnim institucijama i upozoravala na pravnu nesigurnost koja se Pravilnikom pridonosi. Prijedlozi nisu prihvaćeni, pa čak niti oni koji su već tada jasno upozoravali na potencijalnu problematiku poslovne suradnje sa stranim naručiteljima, u svijetlu predloženih kriterija. Strani naručitelj nema namjeru otvarati podružnicu u Republici Hrvatskoj, ne planira zaposlenja već ugovara suradnju s freelancerima te je takvu suradnju nemoguće legalno ugovoriti kroz ugovor o djelu ili autorski honorar već isključivo kroz ugovaranje poslovne suradnje kroz obrt ili firmu.
„Ne možemo se oteti dojmu da se obrti diskriminiraju i kontinuirano napominjemo da ograničavanje poduzetničkih sloboda nipošto nije rješenje koje će koristiti gospodarstvu. Paušalni obrti postali su najpopularniji organizacijski oblik za male poduzetnike. Ako na primjer neki mladi IT stručnjak odluči registrirati obrt, raditi po 12 i više sati dnevno te iskoristiti priliku da 'stane na svoje noge', a istovremeno ostane u Hrvatskoj, zakonodavac mora stvoriti uvjete u kojima će on nesmetano raditi i širiti svoje poslovanje“, više puta je isticao predsjednik Hrvatske obrtničke komore, Dragutin Ranogajec.
Kada se u listopadu 2021. godine pojavio NR upitnik, Hrvatska obrtnička komora prva je zatražila njegovo povlačenje.
Posebno se prigovorilo na pomalo 'skretničarsko' pitanje kriterija 50% koje zapravo određuje treba li obrtnik nastaviti dalje s popunjavanjem upitnika ili ne. Naime, upitnik postavlja pitanje da li postoji isplatitelj primitaka čije isplate čini 50% ili više od 50% ukupnih primitaka te navodi da ukoliko je odgovor 'NE' popunjavanje upitnika je zaključeno te je potrebno priložiti popis do deset isplatitelja primitaka s kojima se poslovalo tijekom promatranog poreznog razdoblja i potpisati upitnik.
Hrvatska obrtnička komora je prigovorila i na mnoge druge elemente upitnika. U dijelu 'opišite broj poslovnih partnera' za početnika ili freelencera, a pogotovo kada govorimo o obrtnicima, taj je broj malen. Prigovoreno je i zašto se za poslovni plan traži opisati 'sustav oglašavanja' i što znači ima li netko web stranicu koja danas nema primat u načinu oglašavanja. Osim toga, svi poduzetnici koji su stekli pravo na poticaj za samozapošljavanje, stekli su to pravo upravo temeljem odobrenog poslovnog plana od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te bi bilo potrebno umrežiti državne institucije u razmjenu podataka. Nejasno je zašto se tražio odgovor na pitanje 'Imate li vlastiti poslovni prostor' kad je jedna od većih prednosti poslovanja u obrtu upravo to da obrtnik ne mora biti vlasnik prostora u kojem posluje, a i pojam 'najznačajniji isplatitelj' za početnika predstavlja vrlo često jednog naručitelja.
Hrvatska obrtnička komora prigovorila je i na pitanje na koji način obrtnik komunicira s naručiteljem (mail, telefon, s kojom osobom), a odgovori u djelu upitnika na pitanja od III 1. do III 5. ne moraju značiti ništa za zaključak o prikrivenom nesamostalnom radu – npr. putni troškovi mogu biti dogovoreni na teret naručitelja – kod obavljanja obrta i to je predmet pregovaranja. Isplate u određenim vremenskim razdobljima čest su slučaj kod ugovaranja poslovne suradnje (npr. prijevod, lektura, poslovno savjetovanje), naručitelj može postaviti uvjete, a na žalost posao (ugovor, koji može biti i usmeni) nikada se ne može iz čista mira raskinuti bez posljedica.
Prema čl. 119. stavak 1. Općeg poreznog zakona, porezno tijelo je to koje odlučuje kod kojeg će poreznog obveznika provoditi porezni nadzor, vodeći računa o poreznoj snazi poreznog obveznika i objektivnim kriterijima na temelju procjene rizika, pri čemu prioritet imaju veliki poduzetnici iz članka 5. Zakona o računovodstvu i porezni obveznici iz članka 12.a (isplatitelji koji su ugovorili načine protivno svrsi zakona ili koji često mijenjaju organizacijske oblike) i obveznici iz čl. 49. OPZ-a (povezane osobe – bračni drugovi ili krvni srodnici npr.) Sporno je dakle, zašto se porezno tijelo odlučilo za provođenje poreznog nadzora kod najmanjih.
„Na sastanku s predstavnicima Središnjeg ureda Porezne uprave, upoznati smo sa činjenicom da je u nadzoru više od 3700 obrtnika, sastavljeno nešto više od 500 zapisnika koji će najvjerojatnije biti zaključeni Rješenjima. Ako uzmemo u obzir da su nadgledani paušalisti s primicima u rasponu od 149.500,01 kn – 300.000,00 kn, vrlo brzo dolazimo do računice da će pojedini obrtnici biti obvezni podmiriti doprinose i porez s prirezom u iznosu od cca. 59.000,00 – 131.000,00 kn ovisno o mjestu u kojem posluju. Pomnoženo s 500 obveznika, teret na račun obrtnika koji se očekuje iznosi od 29 – 65 milijuna kuna!!!
Hrvatska obrtnička komora traži ukidanje izdanih Rješenja i obustavu pokrenutih postupka kako nam se ne bi dogodio dodatni odljev ljudi iz Hrvatske“, napominje Ranogajec.
„Na sastanku s predstavnicima Središnjeg ureda Porezne uprave naglasili smo i dvije bitne činjenice – jedna je da ukoliko se utvrdi prikriveni radni odnos, tada prema odredbama čl. 12. Općeg poreznog zakona osnova za utvrđivanje porezne obveze treba biti upravo taj prikriveni pravni posao odnosno ako se prikriva radni odnos onda obveze iz prikrivenog radnog odnosa treba podmiriti poslodavac, a ne posloprimac. Npr. ako nadzor utvrdi da imate djelatnika u svom radnom prostoru, s kojim niste ugovorili radni odnos, ili ga niste prijavili, ili imate s njim ugovoren npr. ugovor o djelu, jasno proizlazi da se radi o prikrivenom ugovoru o radu, bez obzira kako se isti zove, tada bi obvezu plaćanja pripadajućih doprinosa i poreza te pripadajućeg prireza trebao imati poslodavac. Same odredbe st. 1. članka 12.a OPZ-a naglašavaju činjenicu da se radi o situaciji kada isplatitelj primitka ugovara s poreznim obveznikom isto dodatno implicira da bi obveza morala biti na isplatitelju“, naglašava Đurđica Mostarčić, predsjednica Sekcije računovođa Hrvatske obrtničke komore.
„Istaknuli smo da se situacije u kojima obrtnici posluju s jednim ili više naručitelja iz inozemstva ne mogu smatrati prikrivenim radnim odnosnom jer obrtnik sam pronalazi posao, samostalno ga odrađuje te (većinom) sam vodi brigu o svim onim stvarima o kojima bi da je zaposlen brigu vodio netko drugi (izdavanje računa, plaćanje doprinosa, poreza i slično). Freelenceri su dobili na svome značaju umrežavanjem društva, posebice u doba pandemije Covid-19, te Hrvatska obrtnička komora vjeruje da je cijelom hrvatskom društvu u interesu zadržati prije svega mlade ljude u Hrvatskoj i omogućiti im da svoju djelatnost rade bez straha,'' ističe Mostarčić.
,,Porezna uprava, čija je temeljna zadaća primjena i nadzor primjene poreznih propisa, također kao jedan od glavnih poslova mora uspostaviti i razviti sustav servisa informiranja i edukacije poreznih obveznika radi lakšeg ostvarivanja prava i ispunjenja obveza pogotovo po pitanju prikrivenog zapošljavanja jer je to nešto što je izostalo te su pravila nejasna i neprecizna,“ zaključuje Ranogajec.
Hrvatska obrtnička komora uputila je upite Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike kako bi se izjasnilo na koji način će obrtnik za kojeg je Porezna uprava utvrdila prikriveno zapošljavanje ostvarivati prava pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u pogledu mirovinskog staža koji se evidentira u elektroničkom zapisu o radno pravnom statusu – radnoj knjižici, dvostruko i različito utvrđene i plaćene mirovinske osnovice na temelju statusa obrtnika i na temelju radnog odnosa.
Ministarstvu je postavljeno i pitanje da li prikriveni radnik ostvaruje prava na godišnji odmor i naknadu za godišnji odmor, prava na rodiljni i roditeljski dopust, pravo na bolovanje ili druga prava utvrđena pravilnikom o radu prikrivenog poslodavca. Nepriznavanje ovih prava Hrvatska obrtnička komora vidi kao diskriminaciju radnika istog poslodavca. Kako odredba čl. 12 OPZ-a jasno naglašava da je osnova za utvrđivanje porezne obveze upravo prikriveni pravni posao, to bi u slučaju dokaza od strane Porezne uprave zaista određeno razdoblje trebalo promatrati isključivo kao radni odnos sa svim obvezama poslodavca.
Budući da se Ministarstvo rada očitovalo dopisom kojim se navodi da se Hrvatska obrtnička komora pozvala na postupke koji se vode isključivo u svrhu pravilnog obračuna javnih davanja pojedinog obrtnika te da se ne radi o utvrđivanju postojanja radnog odnosa, pa se takav obrtnik ne može smatrati radnikom u smislu odredbi Zakona o radu, Hrvatska obrtnička komora zatražila je sastanak i s predstavnicima Ministarstva financija.
Hrvatskoj obrtničkoj komori obratili su se predstavnici paušalnih obrta neformalno okupljeni pod nazivom 'Inicijativa paušalnih obrtnika' ukazujući kako se u zapisnicima ne analiziraju sve činjenice bitne za oprezivanje, odnosno da se svi kriteriji ne prosuđuju prema njihovoj gospodarskoj biti i uobičajenim načinima poslovanja u određenoj djelatnosti. Predstavnici inicijative podržavaju stav Hrvatske obrtničke komore kako se u razgovorima s bilo kojom institucijom neće štiti oni slučajevi koji su doista koristili pogodnosti suprotno svrsi zakona. Srećom, koliko se može utvrditi, takvih je zaista malo. Naime, propisivanje kriterija rađeno je s ciljem da se dokine praksa prema kojoj su domaće IT firme otpuštale svoje programere, te ih potom angažirale kao vanjske suradnike, a prema saznanjima s tržišta odmah po promjeni Pravilnika o porezu na dohodak, vidjevši u kojem smjeru se razvija, većina takvih paušalnih obrta je prestala s tom praksom, te su u režimu paušala u principu ostali samo oni koji svoju situaciju nisu smatrali spornom.