Ivan Lasić (81) zvani Gorankić 1983. godine, dva mjeseca prije ubojstva Stjepana Đurekovića u Njemačkoj, postao je šef Drugog odjela za neprijateljsku emigraciju Savezne službe državne bezbednosti u Beogradu. Lasić je u utorak ispitan putem videolinka iz Mostara na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu na suđenju svojim nekadašnjim kolegama Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču optuženima za sudjelovanje u pripremi tog ubojstva.
- Dan nakon ubojstva Stjepana Đurekovića prilikom dolaska na posao nazvao me Aleksić iz Saveznog SUP-a, pozdravio me s “Dobro jutro!” i doslovno mi rekao: “Jutros ti je jedan manje.” Pitao sam ga o čemu se radi, a on je odgovorio da je sinoć nađen mrtav. Na moje pitanje tko, rekao je “Ina direktor”. Bio je to uobičajeni izraz za Đurekovića. Zamolio sam ga da mi odmah pošalje originalni izvještaj. Bio sam zaprepašten jer sam ja bio na čelu službe, a Aleksić mi je rekao da Nijemci otvoreno govore da je to djelo jugoslavenske tajne službe. Istog trena sam otišao kod podsekretara Srđana Andrejevića, koji je, čim je čuo što se dogodilo, rekao da o tome moramo izvijestiti sekretara. Zajedno smo otišli u kabinet Stane Dolanca. Ja sam prenio koliko sam dobio od Aleksića, rekao sam da ću dobiti original dokumenta i posebno sam naglasio da nas Nijemci optužuju. Dolanc je na to pitao “Što je s ekipom?”. Bio sam zatečen i rekao da o tome ništa ne znam, a Dolanc se nadovezao: “Nije čudo da su Nijemci digli galamu jer nije prvi put. Mi moramo prekinuti s tim. Ja sam to govorio Franji ( Herljeviću op.a.), ali me nije poslušao. Obrukali smo se s onim djetetom u Italiji (ubojstvo obitelji Ševo op a.)” - prepričao je u utorak Ivan Lasić ustvrdivši da je znao samo za prethodnu dezinformacijsku kampanju protiv Đurekovića dok o samom planu likvidacije nije imao nikakvih saznanja.
Naglasio je da ni kasnije nije vidio nikakve službene dokumente ili infromacije koji bi se odnosili na ubojstvo Đurekovića. No, potvrdio je da je nekoliko dana nakon razgovora kod Dolanca od svog prethodnika na čelu Drugog odjela savezne službe Stanka Čolaka čuo da je sve u redu i da je “ekipa kompletna”. Osim toga, Čolak mu je rekao kako je čuo da je bio kod sekretara te mu je najavio da će svako jutro dobivati “hrpu bez sadržaja vezano za ubojstvo Đurekovića”. Čolak mu je tada rekao i da će on o svemu obavijestiti Josipa Perkovića.
Svjedok Lasić, međutim, s ubojstvom nije izravno povezivao Perkovića koji je tada vodio isti odjel na republičkoj razini u Zagrebu, a Đureković je ubijen u garaži njegova doušnika Stiva, odnosno Krunoslava Pratesa. Rekao je kako je kansije u razgovoru pitao Perkovića očekuje li probleme s obzirom da Nijemci optužuju službu. - Iznenadio se i pitao zašto bi on imao problema. Meni se učinilo nepristojnim dalje propitkivati pa sam mu rekao da ne mislim na njega osobno već na njegova suradnika koji je bio u neposrednoj blizini. Doslovno je odgovorio: “Zašto bi on imao problema, jedino ako je do ključa, a ključ je imao i on i Đurekovićeva ljubavnica, kazao je Lasić.
U svome iskazu Lasić je ustvrdio da SDS nije povezivao Đurekovića s terorizmom niti ih je on zanimao u tom smislu. Međutim, napomenuo je da se i jugoslavenska vojna obavještajna služba zanimala za Đurekovića jer su sumnjali da je Nijemcima mogao reći pojedinosti o skladištima nafte u Jugoslaviji.
Ivan Lasić na kraju svjedočenja prozvao je Vladimira Šeksa da je bio špijun Udbe. Naime, Lasić je ispričao kako je 1992. bio otet i da je tada jedan tužitelj iz Zagreba trebao doći i ispitati ga. Odgovarajući na pitanje, Lasić je rekao kako se radilo o Šeksu, koji kao bivši špijun Udbe nije htio ispitivati špijune Udbe...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....