Razrovani gradovi, noć u hostelu za 1030 eura, zemlja na putu u izolaciju. Euro je postao naša noćna mora. Zapravo, sada nas zanimaju samo euri

Dok pišem ove retke, do početka Europskog nogometnog prvenstva ostalo je nešto manje od mjesec dana. Treći put prvenstvo organiziraju dvije zemlje. Znamo da je na Euro pretendirala i Hrvatska, također u paru, ali s Mađarskom. Osim toga, ozbiljni konkurenti bili su još Italija i Turska. No, odluka Uefe, donesena prije pet godina u velškom Cardiffu bila je kobna - Ukrajina i Poljska. Posve je jasno da je glavni motiv glasovanja u korist poljsko- ukrajinskog dueta bila nakana nogometnih činovnika da na taj način prizovu Ukrajinu u Europu.

Otvorenje nogometnog praznika bit će u Varšavi 8. lipnja, a finale će se održati 1. srpnja u Kijevu na stadionu Olimpijski. Tada će se doznati tko je vlasnik 14. titule prvaka Starog kontineta.

Kada je 12. svibnja pehar postavljen u središtu Kijeva, na ukrajinskom Trgu neovisnosti, kako bi ga znatiželjnici mogli pogledati, atraktivna aktivistica pokreta FEMEN mu se približila, razgolitila grudi, na kojima je bio natpis - “Fuck EURO 2012”, te ga zbacila s pijedestala.

Lude plavuše

Akt zanosne prosvjednice može se promatrati samo kao efektni ispad, eskces - kao i sve prethodne akcije toga sablažnjivog pokreta svjetlokosih cura. No, on istovremeno odražava zbunjujući i zdvojni odnos ukrajinskog društva prema nogometnom prvenstvu koje se prvi put održava na postsovjetskom prostoru. Ovdašnji građani imaju niz razloga za nezadovoljstvo. Ni nogometu najlojalniji tisak više ne može prešutjeti neopravdano visoke troškove gradnje stadiona i cesta, polupismene natpise na engleskom te mnoge druge propuste. Gradovi, domaćini prvenstva - Kijev, Harkov, Lavov i Donjeck - četiri su megapolisa udaljena stotinama, pa i tisućama kilometara jedan od drugoga. “Odbačeni” su ostali Odesa i Dnjepropetrovsk, još dva milijunska grada, koji su sagradili nove stadione. Komisija Uefe odbacila je njihove kandidature, ostavljajući im status “rezervnih gradova”.

Panegirici Janukoviču

Komplicira se i politička situacija u zemlji. Prije više od dvije godine predsjednik države postao je Viktor Janukovič - lider Partije Regija, najmoćnije političke snage na istoku Ukrajine, orijentirane na dobre odnose s Rusijom. Partija Regija ima većinu i u Vrhovnoj Radi, ukrajinskom parlamentu. U samo dvije godine Ukrajina se stubokom promijenila - ne nabolje! Otpočeo je progon političkih oponenata, a o sagi vezanoj za sudski postupak i zatvorske dane bivše premijerke Julije Timošenko i ministra unutarnjih poslova Jurija Lucenka već bruji cijela Europa.

Vlada pod vodstvom Nikolaja Azarova provela je besmislene reforme koje nisu dovele do poboljšanja životnog standarda. Najčešće su imale posve suprotan efekt. U zemlji su porasle cijene, pala je potrošnja, a nezadovoljstvo masa raste. Čak je i na istoku zemlje, gdje obitava Janukovičevo biračko tijelo, porastao broj nezadovoljnih njegovom vladavinom.

Poznato je da je EP pripao Ukrajini kada je zemljom vladao Viktor Juščenko ( 2005. - 2010.) i kada je ona bila u fokusu nadanja cijelog kontinenta. Od Juščenka su se očekivale reforme, ali nakon što se popeo na tron, upropastio je sve što je dotaknuo, prije svega zbog svoje inertnosti u vođenju države. Juščenko je gradio imidž “zapadnjaka”, orijentiranog na bliske odnose sa SAD-om i EU. Ti prioriteti ostali su i kod Janukoviča, ali samo na papiru. Janukovič svim svojim bićem zorno pokazuje suštinsko nerazumijevanje “ideje Europe”. U zemlji je procvala korupcija, oligarsi iz predsjednikova okružja koriste se nezakonitim povlasticama, a vlast im gleda kroz prste: ne plaćaju porez, a dobit peru kroz off shore kompanije na Cipru i egzotičnim destinacijama. I sam Janukovič i njegovi poslušnici, ne jednom, bili su uhvaćeni u nezakonitom poslovanju. Jedna od najpoznatijih takvih afera je nezakonita privatizacija predsjedničke rezidencije Mežigorje nedaleko od Kijeva - deseci hektara atraktivnog zemljišta na obali rijeke Dnjepar predani su u zakup malo poznatim tvrtkama koje su registrirane na čudna tuđa imena u Austriji.

Devastacija Kijeva

Ulazak na posjed strogo je zabranjen, a zonu čuvaju naoružani zaštitari. Samo je nekoliko provjerenih i podobnih novinara prorežimskih TV kanala imalo privilegij ući na to područje kako bi objavili reportažu o privatnom životu šefa države. Treba li uopće isticati kako “morski psi” pera u Mežigorju nisu pronašli ništa sporno: reportaža je bila neutralno-pohvalna.

Sve se to događalo tijekom priprema za Euro. Troškovi gradnje stadiona su narasli. Gradnja infrastrukture, koju je država trebala osigurati prije početka prvenstva, kaska. Cesta i obilaznica oko Kijeva još se grade, a u ukrajinskom glavnom gradu građane je iznervirala rekonstrukcija Andrejevskog spuska - jedne od najstarijih i najljepših ulica. Na mjestu starih secesijskih zgrada planirani su raskošni poslovni centri s podzemnim garažama, a iza tog projekta stoji jedan od najbogatijih ljudi u Europi - Rinat Ahmetov, milijarder, industrijalac iz Donjecka, član partije Regija Viktora Janukoviča. Nakon prosvjeda Kijevljana, projekt je obustavljen, a ulica je ostala raskopana i devastirana: srušeno je nekoliko povijesnih zdanja.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista