Vaganje suparnika, izvlačenje na desnu nogu, a zatim "praćka" u malu mrežu iz "zone Oršić". Gabriel Vidović okrunio je dobru formu kirurškim pogotkom protiv Varaždinaca s ruba kaznenog prostora, stigavši do osmog gola u sezoni. Novom bravurom, 20-godišnji ofenzivac iz Augsburga izjednačio se sa Sandrom Kulenovićem na drugom mjestu Dinamovih topnika, dok je Bruno Petković nedodirljiv na vrhu (17). Iako je proteklih mjeseci bio na razmeđi klupe i terena, Bayernov igrač na posudbi u Maksimiru u posljednjim dvobojima plijeni dodatnu pozornost, objeručke je zgrabio priliku u novoj formaciji. Uoči nedjeljnog gostovanja kod Lokomotive (17 sati), Vidović se za Jutarnji osvrnuo na protekle nastupe i dosadašnji mandat u Maksimiru, ali i najavio završnicu sezone.
Šest pobjeda u nizu, osvježenja u formaciji i protočnija igra. Obilježja su to proteklih mjesec dana u klubu, kakvo je ozračje u momčadi?
- Imamo dobar niz, treniramo jako i dobro igramo, ali svjesni smo da možemo biti još bolji. Uhvatili smo pravi ritam, vidi se kako igramo, da imamo ideju, sada to samo treba držati.
Što kažete na novi sustav, s tri braniča i dva napadača? Ofenzivna linija je puno konkretnija i opasnija pred suparničkim vratima...
- To je dosta ofenzivnije, zato stvaramo dosta prilika i dolazimo češće pred gol. Nekada možemo zabiti pet, šest "komada", moramo poboljšati realizaciju, ali vjerujem da će to doći na svoje. Moja pozicija? Lakše je igrati kada je cijela momčad u formi. Mogu ulaziti u sredinu, dobro surađujem s Batijem (Baturinom nap.a.). Naravno, mora se uzeti odgovornost i u obrani.
Je li vam pogodak protiv Varaždina najdraži u dosadašnjem mandatu u Dinamu? Možete li pobliže opisati tu situaciju?
- Dobro je "sjela". Oba gola su bila odlična. Ništa, oslobodio sam se čuvara, vježbam to često na treninzima, i hvala Bogu da je ušla. Što se tiče brojki, najbitnije je pomagati momčadi s golovima i asistencijama, osvajati bodove.
Jeste li zadovoljni svojim igrama? Osjećate li da imate prostora za napredak?
- Mlad sam, uvijek ima mjesta za napredak u svakom dijelu igre, ali osjećam se dobro u posljednjim utakmicama.
Pogodak ste srdačno proslavili s Baturinom, među vama se osjeti posebna "kemija". Kakav odnos imate?
- Veliki smo prijatelji, znamo se iz mlade "repke". Ovdje smo cimeri u hotelu, a on je top, top igrač. Volimo igrati zajedno, razumijemo se, imamo sličan stil.
Vaš poznanik, Danijel Lučić, ujedno i tehnički koordinator HNS-a za inozemstvo, prije nekoliko mjeseci podsjetio nas je da ste prije sedam godina igrali protiv Baturine na Memorijalu vukovarskih branitelja. Vi ste nastupali za selekciju Hrvata iz Njemačke, a on za RNK Split. Sjećate li se te utakmice?
- Ha, ha, sjećam se, kako ne... Bila je dobra utakmica, mi smo pobijedili. Tko je bio bolji? Ha, ha, oba smo bili top, kao i protiv Varaždina.
Ujedno, otkrio nam je i da vam je otac veliki navijač Dinama. Kako on gleda na vaš dolazak u Maksimir, što kaže?
- Naravno, veliki je dinamovac, i prije je odlazio na stadion. Bio sam jako sretan kada sam dobio priliku doći u Dinamo, ali mislim da je on bio još sretniji.
Slutimo da je vaš broj na dresu (72) povezan s ocem?
- Da, da. To je godina rođenja mog tate, njemu sam to htio posvetiti kao zahvalu.
Prethodnih se dana (i mjeseci) šuška o vašem ugovoru. Službeno ste na posudbi iz Bayerna do ljeta, kako vi gledate na tu situaciju?
- Sretan sam ovdje, volim Dinamo. San mi je bio zaigrati ovdje. Vidjet ćemo što će biti na ljeto, nemam ništa protiv ostanka, odlično mi je.
Nakon utakmice protiv Varaždina, navijači nisu skrivali mišljenje oko te situacije. Masovno su na društvenim mrežama zazivali vaš ostanak, koliko vam to znači?
- Lijepo je to čuti. U Dinamu su očekivanja uvijek ogromna, ali tako i treba biti, to je najveći klub u Hrvatskoj. Navijači su uz nas cijelu sezonu, oni su naša posebna snaga i hvala im na tome, to nam zaista puno znači.
Nakon prošle godine u Nizozemskoj, u Vitesseu, ovo vam je, praktički, druga sezona u karijeri u kojoj imate osjetnu ulogu u prvoj ligi. Mislite li da u idućoj sezoni možete napraviti još veći iskorak?
- Za mlade igrače najvažnije je igrati, to je najbitnije za razvoj. Tako se uči, tako se napreduje. Ova sezona dosta će mi pomoći, već mi je dosta pomogla u razvoju moje karijere.
U Bayernu ste surađivali s planetarnim zvijezdama, tko vas je posebno impresionirao?
- Od svakoga se može nešto naučiti, svi imaju svoje kvalitete i svi su bili korektni. Lewandowski? Ma, vrh. Upamecano je bio "ljudina", Kimmich je često dolazio, pričao, Gnabry...
Ujedno, do 20. godine već ste imali priliku surađivati s velikim "facama". Trenirali su vas Miroslav Klose, Martín Demichelis, Phillip Cocu, Julian Nagelsmann... Koga biste posebno izdvojili?
- Najveći dojam na mene ostavio je Demichelis, uvijek me cijenio. Bila je to neka faza dok sam još bio manji, kasnije sam se razvio, ali on je uvijek vjerovao u mene. Povukao me u drugu momčad Bayerna, tamo sam u 30 utakmica zabio preko 20 golova i imao 10 asistencija. Zaista ga cijenim, i kao osobu, bez njega ne bih bio tu. Naravno, i Nagelsmann. On me povukao u prvu momčad, kod njega sam potpisao profesionalni ugovor.
U Münchenu ste osvojili dva naslova Bundeslige. Gdje čuvate medalje i hoće li u svibnju biti mjesta za još pokoju?
- Ha, ha. Čuvam ih na posebnom mjestu. Naravno, nadam se da ću na kraju ove sezone dodati još dvije osvojene s Dinamom...