Nakon nedjeljnog poraza 1:2 od Osijeka usred poljudskog stadiona u svom debiju na klupi Hajduka, Jure Ivanković je izjavio “kako nije problem napad, već obrana”. Referirao se s tim privremeni trener Splićana na način kako je njegova momčad dvaput kapitulirala, napravivši početničke pogreške u zadnjoj liniji, ali daleko od toga da se može amnestirati napad.
U drugom poluvremenu, a pogotovo u završnici utakmice s Bijelo-plavima iz Opus Arene, Hajduk je došao do nekoliko prilika za izjednačenje, čak i potpuni rezultatski preokret, ali nije pronašao način niti za još jedan pogodak nakon onog Trajkovskog u prvom poluvremenu, kojeg mu je solo-akcijom po desnoj strani i potom preciznom asistencijom namjestio Josip Brekalo. Tako je doživljen četvrti ligaški poraz u nizu i peti ukupno, a podatak o samo dva postignuta pogotka u tih pet prvenstvenih utakmica zapravo i najbolje oslikava ključni problem Hajdukove igre. To je definitivno napad i premalo postignutih pogodaka da bi se ostalo u šampionskoj utrci s vodećom momčadi s Rujevice i drugoplasiranim sastavom iz Maksimira.
Sve je kristalno jasno
Pozabavili smo se malo naprednom statistikom i usporedbom s glavnim konkurentima Rijekom i Dinamom u nekim ključnim napadačkim parametrima i tu je uglavnom sve jasno. Vodeća Rijeka postigla je 59 golova ili čak 19 više od Hajduka, dok je drugoplasirani Dinamo prije zaostale utakmice s Varaždinom bio na brojci od 54. Hajduk je u debelom zaostatku i u udarcima na vrata suparnika (12,6 po utakmici), dok je Rijeka na 16,5, a Dinamo na 16,7. Isto je i kod udaraca u okvir gdje je najbolji Dinamo (6,2), pa Rijeka (5,6) i Hajduk (4,5 po utakmici). Vodeći Riječani su čak 16 puta gađali i okvir (vratnica ili greda), Splićani 8, a Zagrepčani 7.
Slično je i u većini ostalih manje vidljivih kategorija, što potvrđuje da Hajduk kroz cijelu sezonu nije pronašao način kako igrati ofenzivno i efikasno, niti dok je trener bio Ivan Leko, niti pod Mislavom Karoglanom. Tako se ovaj put nije ostvarila ona popularna teza “da obrane osvajaju prvenstva” jer što Splićanima znači što su primili samo 20 pogodaka u 30 kola, kada su postizali samo 1,3 gola po utakmici i tek su peti napad lige iza Rijeke, Dinama, Osijeka i Lokomotive. Riječani su također samo 20 puta loptu vadili iz vlastite mreže, ali su postizali skoro dva po utakmici, a najbolji su i po broju golova izvan 16 metara, zabili su ih 12, Dinamo osam, a Hajduk samo četiri.
Drugi dio sezone Splićana od dosadašnjih 11 prvenstvenih dvoboja posebno je razočaravajući jer je doživljeno više poraza od ostvarenih pobjeda (5-4) uz dva remija, a jedina utakmica u kojoj nije bilo strepnje bila je ona u Gorici kada je s tri gola do poluvremena sve bilo riješeno.
Preslabo za nešto više
Uvjerljivija je bila pobjeda 4:0 na Poljudu u veljači protiv Slavena Belupa, ali do sudačke nadoknade prvog dijela i vodećeg gola Nikole Kalinića bilo je “čupavo”.
Raspad o kojem će se još dugo pričati i raditi analize svih vrsta, započeo je porazom 1:2 od Lokomotive, a konačni udarac Splićanima su zadali dva najveća rivala Dinamo i Rijeka, s tim da su Modri to napravili na dva fronta, pobjedama 1:0 u prvenstvu i polufinalu Kupa.
Zadnja linija i vratari koji su doživjeli nevjerojatni broj ozljeda, samim tim i promjena iz kola u kolo, još su se i dobro nosili sa svim nedaćama, ali nedostatak napadačkih mehanizama, kreacije u veznom redu, brzine, okomitosti, a naposljetku efikasnosti, glavni su uzrok Hajdukovog neuspjeha gledano strogo po viđenoj igri, a ne ulazeći kakvi sve unutarnji problemi muče klub, a koji se od javnosti strogo kriju.
U konačnici najbolje će to potvrditi i samo deset dosad postignutih pogodaka Marka Livaje, koji s onih 28 iz pretprošle i 19 iz prošle sezone nedvojbeno nisu usporedivi.
Livaja je u drugom dijelu sezone imao i velikih muka s ozljedama, često je igrao i nezaliječen, a nitko ga nije pratio golgeterskim učinkom. Veznjak Rokas Pukštas je na pet golova, a krilni igrači Emir Sahiti i Leon Dajaku na četiri. Premalo za nešto više od trećeg mjesta u hrvatskom prvenstvu...