Do prije dva dana za najširi dio javnosti nepoznat, sada junak. Za nekoliko sekundi provedenih u vodi. I nekoliko "skinutih" peteraca, jasno. To je Mate Anić. Da nije bilo Popadićeve ozljede i nužnosti operacije lakta, Anić teško da bi dospio do Dohe i nastupa na Svjetskom prvenstvu. Iako, nije baš Mate u vaterpolskim krugovima nepoznanica. Uostalom, za vratara koji će za dva mjeseca navršiti 30 ljeta, sasvim logično da nije enigma. Iako, dosta često u drugom planu, to je istina.
Mate je branio u Mornaru, pa POŠK-u (klubu koji u biti više ni ne postoji, ne pod tim imenom, sada je to OVK Split). Brani je i u Francuskoj, u manjem klubu, Stade de Reims. Vratio se u Split, ali u Jadran. Ondje je međutim u siječnju 2022. iz Mladosti doveden Ivan Marcelić. Dvojica odličnih i iskusnih vratara u jednom klubu, ali Marcelić sa statusom reprezentativca. Mate Anić se trebao malo ipak i dodatno dokazivati, iskazivati u Jadranu, U početku je Marcela bio u laganoj prednosti, ma koliko ih tadašnji trener Mile Smodlaka mijenjao. Međutim, u kontekstu hrvatske reprezentacije, Mate Anić nije bio među dvojicom, pa ni među trojicom prvih vratara. Prednost su imali dakako Bijač, pa Popadić, ali tu je bio 2-3 godine i Marcelić. U tim trenucima Mate Anić je bio četvrti vratar, čovjek dakle sa šireg popisa.
No, ove sezone se Anić ustalio kao prvi vratar u klubu, u prvaku države, splitskom Jadranu. Marcelić je ispao i sa šireg popisa reprezentacije, ali Anić teško da je mogao dalje, više od trećeg mjesta. Neovisno odličnim obranama u Ligi prvaka. Onda se prošlog mjeseca dogodila ozljeda ili obnovio je ozljedu naš drugi vratar, Dubrovčanin Toni Popadić i kuglica je konačno "pala" na Matu za neko veliko natjecanje. Anić je naime u Dohi bio debitant na velikim natjecanjima. Debitant koji se iskazao u polufinalu i finalu. U polufinalu je bila dovoljna jedna, samo jedna velika, prava obrana za ulazak u finale. U završnoj utakmici turnira je trebalo već malo više.
- Taktika je u biti bila sljedeća - pojašnjava Mate.
- Budući da je Fondelli tijekom utakmice zabio oba peterca, onda je bilo odlučeno da ja idem braniti Fondelli. On im je bio prvi izvođač. To je dao. Kasnije je Marko išao odraditi, ne znam više sad jedan ili dva, a onda sam opet dobio mig s klupe. To vam je to, trener. A onda, sve ostalo je... povijest.
To povijest je bilo da je prvo nagnao argentinskog ljevaka s talijanskom putovnicom, nekoć primorjaša, Gonzala Echeniquea da uzdrma gredu, a zatim je "promijenio" prezime Francescu iz Di Fulvio u Du Fulao! Ma, nije Di Fulvio fulao, već mu ja Anić "skinuo". Međutim, bio je u tom raspucavanju još jedan detalj koji je možda promaknuo TV kamerama. Malo Matine "psihologije". U nekom je trenutku naime Anić prišao sucu sa strane i nešto pričao. Što, o čemu se radilo?
- To je mislim bilo nakon Fondellija gdje sam prišao potpuno sa strane sucu i upozorio na mogućnost da je drugi talijanski izvođač pucao, Bijač je na golu, ali ja još nisam možda u cijelosti izašao iz bazena, iz terena. Pa onda kao da bi se to trebalo ponoviti, je li sve ispravno i tako.
To je izazvalo salvu zvižduka od talijanskih navijača, ali ipak malo omelo sljedećeg izvođača kod suparnika.
- Sudac je presudio da je sve bilo u redu, ali bilo je dovoljno ipak samo malo stati, pitati, malo odugovlačiti... Ma, čista psihologija. Možda je i to malo pripomoglo. Mora se o svemu misliti - iskreno će Mate Anić.
Mladić koji samo nastavlja baštiniti svjetlu tradiciju odlične, izvanserijske splitske škole vaterpolskih vratara - Kačić, Posinković, Školneković, Pavić... Da ne idemo sada i dalje u povijest.