Infarkt

Infarkt je u medicinskoj patologiji “lokalizirano područje nekroze stanica (tkiva) koje nastaje uslijed naglog prekida (smanjenja) prokrvljenosti, najčešće zbog začepljenja krvne žile [infarkt srca; infarkt pluća; infarkt mozga]”, kaže Hrvatski jezični portal.

Dakle, po toj definiciji, infarkt je ono isto što se u prethodnim desetljećima, pa i stoljećima, nazivalo “kap” ili “kaplja”, a nerijetko i “udar” (“kolap”, “šlag” i tome slično gdje su se u dijalektu koristile tuđice). Postoje i druge definicije, bliže sadašnjoj razini razvitka medicinskih znanosti, ali dalje od pučkog poimanja srčanog udara. Tako možemo čuti da je npr. infarkt miokarda (srčanog mišića) zapravo akutni koronarni sindrom, izazvan povećanjem srčanih enzima, što je pak posljedica ateroskleroze i brojnih rizičnih faktora.

Upravo je taj srčani infarkt u mnogim zemljama prvenstveni razlog smrti u starijim dobnim kategorijama, ali njegova učestalost varira od zemlje do zemlje: na 100.000 stanovnika u Japanu se godišnje bilježi otprilike 100 slučajeva, u mediteranskim zemljama 100-200, u Njemačkoj, Poljskoj i Sjevernoj Americi 300, na britanskim otocima i u Madžarskoj više od 500.

Infarkt je medicinski daleko precizniji izraz od slikovitih domaćih izraza, pa je u drugoj polovici XX stoljeća duboko zašao i u svakodnevni kolokvijalni hrvatski, proizvodeći frazeme: u Zagrebu ćemo nerijetko čuti “bu me strefil infarkt”, a u novinama u ljetna doba neoriginalno se po naslovima provlači “prometni infarkt”. “Infarkt” je u hrvatskome neolatinska posuđenica, particip glagola “infarcire” (ispuniti, nadjenuti, nabiti), koji ćemo naći i u gastronomiji.