Koma

Koma (grč. kôma = dubok san) potpuna je i duboka nesvjestica. Može biti prouzročena trovanjem, metaboličkim ispadima (npr. dijabetička koma), ili oštećenjem mozga (uslijed izljeva krvi, nedostatka kisika, odnosno traume). Njezina dubina se obično mjeri Glasgowskom ljestvicom reakcija vida, govora i motorike. U dubokoj je komi pacijent s 3 boda (potpuna izočnost reakcija), a s 15 je budan i svjestan.

Koma traje do 2, najviše 4 tjedna.

Tko dotad ne umre, ili se ne osvijesti i ne počne stjecati bar dio sposobnosti, ovisno o oštećenju mozga, znači da je zapao u vegetativno stanje, izgubivši kognitivne (spoznajne) neurološke funkcije. Dakle, nema svijest ni o sebi ni o stvarnosti. Mogao je zadržati nekognitivne funkcije: ciklus sna i budnosti, refleksnu reakciju na fizičke podražaje, kadikad i plač ili smijeh, možda spontano diše, ali ne govori niti sluša zapovijedi, a encefalogram je ravan.

Pacijent se može probuditi iz kome, biti svjestan, ali ne moći reagirati ni na što, niti maknuti išta, pa ni oči, ako mu je mozak uslijed ozljede ostao odsječen od ostatka centralnoga nervnog sustava, osim eventualno od osjeta povezanih iznad mjesta ozljede, poput vida odnosno sluha. Tada je posrijedi paraliza, a ne vegetativno stanje, kamoli koma. Sada je to lako utvrditi instrumentima koji mjere aktivnost mozga. Oni nisu još bili precizni prije dvadesetak godina, pa se mogla dogoditi užasna zabuna: da se cerebralno mrtvim smatra svjestan pacijent izoliran u paraliziranu tijelu.