Natalitet

Natalitet je rodnost, udio novorođenih u populaciji. Iskazuje se statistički, takozvanom stopom nataliteta: obično brojem novorođenih na 1000 stanovnika u godini dana.

Suprotan pojam je smrtnost (mortalitet), koja se statistički iskazuje na isti način. Razlika između rodnosti i smrtnosti daje prirodni prirast stanovništva na tom teritoriju (za razliku od prirasta migracijom).

Natalitet je u povijesti najčešće ovisio od tipa privrede i kulture. U ekstenzivnim privredama, poput stočarske, veći broj djece značio je više čobana, pa veći prihod od stada. Ratarske kulture su preferirale niži natalitet, kako bi se manje mrvio zemljoposjed: manje usta na istoj njivi značilo je veću sitost.

Još prije pola stoljeća odnos nataliteta u Dalmatinskoj zagori i u Slavoniji to je jasno svjedočio. U hrvatskim obiteljima nije bilo čudno da naraštaju sa 10-20 djece uslijedi naraštaj sa samo jednim djetetom u obitelji, a zatim, s porastom standarda u mraku, sljedeći naraštaj sa 2-4 djece, televiziji uprkos (ili njezinu kvalitetu zahvaljujući).

Suvremena država pak čobanski vapi za natalitetom, jer očekuje više fiskalnih i parafiskalnih prihoda od svoga stada, premda se pazi da u neposrednu dječju zaštitu i slične okolnosti ne uloži ništa od onoga što dužnosnici mogu zajesti sami.

“Natalitet” je u hrvatskome tuđica, internacionalni latinizam, prilagodba latinske imenice “natalitas”, izvedene iz pridjeva “natalis” (rodni, koji se odnosi na rođenje), a taj pak iz participa pasivnoga glagola “nasci” (biti rođen)> “gnasci”, vezano uz “genus” (koljeno, rod).