Nesretna smrt Karlovčanina Tomislava Blaževića (23) postaje kriminalistički slučaj, i to vrlo neobičan. Istražitelji okolnosti koje su prethodile tragediji susreću se s više otvorenih pitanja nego u ijednom drugom slučaju koji su u posljednje vrijeme obrađivali na karlovačkom području.
Sasvim sigurno, za detaljima će tragati još dugo nakon što izmučeno Tomislavovo tijelo bude položeno na vječni počinak na groblju Sv. Doroteja danas u 16 sati, nedaleko od Logorišta u kojem je živio s ocem i bakom.
Svijetlio mobitelom
Dio javnosti glasno osuđuje ponašanje stanara Luščića 43, zgrade ispred koje je u utorak ujutro pronađeno njegovo tijelo, jer nisu ništa poduzeli iako su čuli zvonjavu i lupanje po ulaznim vratima. Sasvim pogrešno, ne samo zato što nije neobično da se ignorira zvonjava u 1 ili 4 sata u noći, već i zbog sljedeće informacije do koje je došao Jutarnji list - stanari te zgrade Luščića jesu reagirali, pozvali su policiju, koja je izašla na teren i - uhitila Tomislava Blaževića.
Ova informacija upotpunjuje one koje smo dobili od stanara. Od njih desetero koji su čuli buku, svi su je čuli oko 1 ili oko 4 sata u noći, a nitko u periodu između toga.
U rekonstrukciji posljednjih sati Tomislavova života pozivamo se na izjavu stanara Josipa Mrljaka, čija je supruga Mirjana oko 1 sat provirila kroz prozor nakon što je čula zvonjavu. Vidjela je Tomislava, koji je svijetleći si nečime, vjerojatno mobitelom, s njihova ulaza 43C već odlazio prema ulazu 43B. Zvonio je potom i tamo, ali nitko ga nije čuo jer, kažu nam stanari, nikome na ulazu nije zvonilo zvono (kvar je otklonjen jučer). Mladić je potom ponovno prošao pokraj ulaza 43C, posljednjeg u nizu, i zamakao iza zgrade. Njegov hod, opisuje nam svjedok, bio je neodređen, kao da od nekoga bježi, ali se ne osvrće i ne trči, kao da je prestrašen, te oko njega nema nikoga. U tom periodu pokupila ga je policija koju je pozvao netko do stanara te su ga odvezli u Policijsku postaju zbog prekršaja remećenja javnog reda i mira. Da je stvarao probleme ili da je bio pod utjecajem alkohola ili opijata, zadržali bi ga do jutra, da je bio ozlijeđen, zvali bi hitnu medicinsku službu, ali nisu tako postupili. Ipak, policajci su primijetili da se ponaša čudno pa su nazvali njegova oca da dođe po njega. Otac Marijan to je i učinio te je Tomislav pušten u njegovoj pratnji.
Otac otišao kući
Otac je otišao kući, a iz nekog razloga Tomislav nije otišao u Grabrik, Luščiću susjednu gradsku četvrt, gdje je povremeno boravio u njihovu stanu, već se nekako našao - u Luščiću 43. Bilo je tada već oko 4 sata. Opet je počeo zvoniti i lupati po vratima sva četiri ulaza. Sat i pol kasnije na pločniku točno ispred ulaza na požarno stubište, koje je otvoreno, njegovo beživotno tijelo pronašli su stanari koji su išli na posao oko 5.30 sati. Metar od njega je bio ruksak, a kod sebe je imao mobitel i novčanik. Remen na hlačama bio mu je raspušten, a šlic otkopčan.
Od koga se htio skloniti tako mahnito pokušavajući ući u zgradu i nije li, na kraju krajeva, zaštitu mogao zatražiti od policije, koja ga je privela? Jesu li mogući psihički problemi utjecali na to da se vraća na Luščić 43? No, ako ih je i imao, od njih nije mogao umrijeti. Policija ne isključuje baš nijednu mogućnost njegova stradavanja pa tako ni onu da se sam popeo po požarnim stepenicama pa skočio s nekog od devet katova. Ozljede na njegovu tijelu ipak ne upućuju na to. Je li ga netko brutalno pretukao pa bacio s jednog od katova kako bi to prikrio? Moguće, s obzirom na to da nije imao hematome samo po rukama i krvave jagodice, nego, doznajemo, i unutarnje ozljede. Osim toga, i Tomislavov otac nam je u telefonskom razgovoru potvrdio da ima saznanja o tome kako istraga ide u smjeru da mu je netko učinio nažao, a ne on sam sebi.
Bio je plašljiv
Što je toliko uznemirilo mladića koji je po prirodi bio strahovito povučen i samozatajan? Ljudi iz njegove okoline nam kažu do te mjere da se izuzetno teško uklapao u društvo. Zbog toga je često bio i metom vršnjaka. U ranoj školskoj dobi u naletu vlaka k tome mu je stradala i majka, što ga je svakako dodatno traumatiziralo. U susjedstvu kažu da je bio dobar dečko, čak malo i premiran. Osoba koja ga poznaje naglasila je da je bio vrlo plašljiv.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....