USKOK-OVA REKONSTRUKCIJA

KAKO JE PREKO PROVIZIJA ZA POSREDOVANJE PRILIKOM TRANSFERA NOGOMETAŠA IZVUČENO 85 MILIJUNA KUNA Je li Mario Mamić godinama tajno zastupao Dinamo?

Jesu li te tvrtke bile samo dimna zavjesa da se ne bi vidio nedopušteni sukob interesa?
 Tomislav Krišto / CROPIX
Nakon što je Zdravko Mamić početkom dvijetisućitih došao u Dinamo, svoju sportsku agenciju i zastupanje nogometaša prepustio je svom sinu Mariju Mamiću. Zdravko Mamić više nije mogao zastupati igrače u svojstvu nogometnog agenta niti je njegova agencija, zbog uske obiteljske povezanosti s maksimirskim klubom, mogla zastupati Dinamo. Bio bi to izravan sukob interesa protivan pravilima FIFA-e.


Kod dovođenja i prodaje nogometaša u pregovorima je u ime Dinama u većini slučajeva, kao izvršni dopredsjednik i član Uprave kluba, glavnu riječ vodio Zdravko Mamić. On je to sam ponovio bezbroj puta, a isto navode i sve relevantne osobe iz kluba te sudionici samih transfera. Stoga i ne čudi da Dinamo za većinu realiziranih transfera nije prijavljivao HNS-u nikakve posrednike. No, unatoč svemu, Dinamo je u proteklih desetak godina isplatio na ime usluga za posredovanje pri transferima nogometaša više desetaka milijuna kuna.


Sada su te isplate - konkretno provizije za posredovanje u iznosu od čak 85 milijuna kuna, manji dio odnosi se na plaćanje po fakturama za otkup prava igrača - jedna od krupnijih točaka optužbe u nedavno podignutoj USKOK-ovoj optužnici koju će ove jeseni razmatrati Županijski sud u Osijeku. Prema podacima na kojima se temelji optužba, prvenstveno onima pribavljenima putem međunarodne pravne pomoći iz inozemstva, ispada da su se provizije koje je isplaćivao Dinamo off shore kompanijama diljem svijeta gotovo u cijelosti slijevale na račune tvrtki pod kontrolom članova obitelji Mamić i s njima povezanih osoba, ponajprije Marija Mamića.
probijanje mreže


Je li Mario Mamić godinama tajno, preko off shore tvrtki, zapravo zastupao Dinamo? Jesu li te tvrtke bile samo dimna zavjesa da se ne bi vidio nedopušteni sukob interesa? Ili se radilo, kako tvrdi USKOK u optužnici, o fiktivnim, nikada stvarno obavljenim uslugama posredovanja, koje je Dinamo plaćao u režiji Zdravka Mamića s ciljem osobnog bogaćenja? USKOK na temelju iskaza sudionika transfera, pa i obrana samih okrivljenika, te izuzete dokazne dokumentacije smatra da Mario Mamić, kao ni osobe iz većine off shore tvrtki koje su dobile provizije, nisu zapravo ni sudjelovali u transferima, već da je Dinamo mahom zastupao upravo Zdravko Mamić. No, o tome će svoj stav na koncu izreći nadležni sud.


U ovom je slučaju zanimljivo da je USKOK uspio probiti zamršenu mrežu poslovanja niza off shore tvrtki u inozemstvu te slijediti trag novca isplaćenog s računa Dinama do te mjere da je pojedinim optuženicima pripisao vrlo precizne iznose inkriminirane ilegalne zarade: “Zdravko Mamić 698.826,57 eura, direktor Dinama Damir Vrbanović 188.307,47 eura, Mario Mamić 7,127.767.68 eura, 500.000 funti i 200.000 američkih dolara, Sandro Stipančić 885.251,84 eura, Igor Krota 95.424,18 eura, Zoran Mamić 258.821,90 eura Zdravko i Mario Mamić zajedno 1,103.451,39 eura...” Radi se o iznosima koji su nakon spomenutih transakcija sjeli na privatne bankovne račune pojedinih okrivljenika ili na račune off shore kompanija po kojima su oni osobno bili ovlašteni raspolagati.


A cijela priča, prema optužnici, odvijala se na sljedeći način. U vrijeme kad su se odigravali transferi pojedinih igrača, Dinamo je sklapao ugovore o posredovanju s određenim tvrtkama iz inozemstva, s kojima bi za te usluge dogovarao plaćanje provizije, mahom od deset posto vrijednosti transfera. Radilo se o off shore kompanijama registriranim u poreznim oazama u Švicarskoj, Velikoj Britaniji, Hong Kongu, Belizeu... Ugovore je u ime Dinama mahom potpisivao Damir Vrbanović, dok bi kasnije isplate uglavnom odobravao Zdravko Mamić. U vrijeme tih “poslovnih događaja”, posebno onih otprije deset i više godina, bilo je vrlo teško ili nemoguće provjeriti tko su stranci koji zastupaju te off shore tvrtke, tko su stvarni vlasnici te bave li se oni uopće transferima sportaša i imaju li odgovarajuće licence. No, s vremenom su se stvari promijenile. Istražitelji su najprije detektirali da se većina tih tvrtki može dovesti u vezu s dvojcem iz Hrvatske, Sandrom Stipančićem i Igorom Krotom. Radi se o osobama koje su se, očigledno, i inače bavile registriranjem i vođenjem poslovanja off shore tvrtki, s kojima se, zaključili su istražitelji, u konkretnom slučaju povezali Zdravko Mamić i njemu bliske osobe.


Prve provizije


Nakon što je USKOK otvorio formalnu istragu, iz inozemstva su putem međunarodne pravne pomoći zatraženi relevantni podaci o svim tim off shore kompanijama, njihovim bankovnim računima i osobama koje ih vode i imaju ovlaštenja za njihove račune. Ispostavilo se da s njima nisu povezani samo Stipančić i Krota nego i ostali okrivljenici, rjeđe kao voditelji poslovanja, ali zato često kao ovlašteni po računima tih tvrtki.
Jedna od tih tvrtki bila je Real Sport Management Limited registrirana u Londonu, po čijem je računu bio ovlašten Mario Mamić. Na račun te tvrtke isplaćene su sredinom prvog desetljeća 2000-tih prve provizije za usluge posredovanja iz Dinama. Temeljem ugovora iz 2005. Dinamo je toj tvrtki 2006. platio 200.000 eura provizije za transfer Oéliltona Araúje dos Santosa - Etta u Dinamo. Čak pola milijuna eura Dinamo je platio proviziju za dovođenje Mathiasa Chaga iz Metalca te još pola milijuna za posredničke usluge pri dovođenju Carlosa Santosa de Jesúsa u Dinamo. Za posredovanje u dovođenju Davora Vugrinca 2006. Dinamo je Real Sport Managementu platio ukupno 600.000 eura, koliko je plaćeno za dolazak Igora Bišćana 2007., odnosno za preuzimanje njegovih igračkih prava.


Na račun Real Sport Managementa Dinamo je još platio 295.000 eura provizije za posredničke usluge pri transferu Nikole Pokrivača u AS Monaco 2008. te pola milijuna eura za prava igrača Francka Guele.


Dakle, Dinamo je toj tvrtki platio ukupno oko 3,2 milijuna eura, kojima je, budući da je bio ovlašten po računu, raspolagao Mario Mamić. Na temelju podataka iz inozemstva istražitelji su dobrim dijelom rekonstruirali i daljnje tijekove novca s tog računa. Tako se ispostavilo da je Mario Mamić u gotovini podigao 42.000 eura, daljnjih 50.000 eura prebacio je na privatni račun Damira Vrbanovića, oko milijun eura transferirao je za plaćanje na račune raznih pravnih i fizičkih osoba, dok je 1,8 milijuna eura prebacio na račun tvrtke Prestige Services Group Limited, po čijem je računu opet bio ovlašten Mario Mamić, ali i njegov otac Zdravko Mamić. Od tih 1,8 milijuna eura s računa Prestigea su milijun eura podigli u gotovini, dok je oko 698.000 eura prebačeno na privatni račun Zdravka Mamića. Ostatak je transferiran na račune drugih inozemnih tvrtki pod kontrolom Marija Mamića i Sandra Stipančića, a manji iznos otišao je i Zoranu Mamiću.


Podaci koje su dostavile švicarske vlasti govore da je Mario Mamić stvarni vlasnik i voditelj poslovanja tvrtke Rasport Management AG registrirane u švicarskom Alpnachdorfu, što je, treba napomenuti, Mario Mamić poricao u svojoj obrani ustvrdivši da je on postao konzultant te tvrtke i to tek koncem 2012. godine. Dinamo je i toj tvrtki isplatio niz posredničkih provizija, 300.000 eura za transfer Marija Mandžukića i Ivice Vrdoljaka 2007. iz NK Zagreba u Dinamo, 200.000 eura za dovođenje Boška Balaban 2007. iz Cluba Brugge, 100.000 eura za dovođenje Georga Kocha u Dinamo te 900.000 funti za transfer Eduarda da Silve. Zanimljivo je da je formalni član uprave Rasporta u svojoj izjavi naveo kako nikada nije kontaktirao ni s kim iz Dinama niti je radio na spomenutim transferima. Rekao je kako je samo formalno potpisivao dokumentaciju koja mu je dostavljana, s time da nije želio otkriti tko mu ju je dostavljao naglasivši da ga s Marijom Mamićem veže poslovna tajna.


Prilikom transfera Luke Modrića u Tottenham, realiziranog 26. travnja 2008., Dinamo je istog dana sklopio ugovor o posredovanju s tvrtkom Real Sport Management UK LLP iz Londona na iznos od deset posto od vrijednosti transfera. Temeljem tog ugovora Dinamo im je kasnije isplatio više od 2 milijuna eura. Međutim, pokazalo se da spomenuta posrednička tvrtka u trenutku sklapanja ugovora nije ni postojala. Registrirana je tek 30-ak dana kasnije, 2. lipnja 2008., a opet je ovlašten za raspolaganje sredstvima na njezinu računu bio Mario Mamić. Od sredstava koja je uplatio Dinamo, on je 364.000 eura podigao u gotovini, 294.000 eura prebacio je na svoj privatni račun, 38.000 eura uplatio je na račun Damira Vrbanovića, a 243.000 eura na račun Zorana Mamića. Nešto manje od pola milijuna eura prebacio je na tvrtke Play Pro Limited i Aznavur Management Inc. dok je preostali dio sredstava uglavnom koristio za razna plaćanja, primjerice za kupnju automobila.


Posebno su zanimljive isplate provizija u slučaju transfera Dejana Lovrena početkom 2010. u Lyon. Proviziju od deset posto, odnosno 900.000 eura, Dinamo je platio tvrtki Wang Corporation Limited u Hong Kongu, s čijeg je računa, prema pristiglim podacima, suoptuženi Igor Krota dio sredstava proslijedio na račune off shore tvrtki pod kontrolom Marija Mamića, a dio na račune tvrtki pod kontrolom njega, Krote i Stipančića. No, provizija je naplaćena i od druge strane, Lyona.


Bez licence


U pregovorima je, navodno, sudjelovao i Mario Mamić, ali nije imao licencu za Francusku, pa je formalno angažirana osoba koja ju je imala, Paul Dominique Bollendorf iz švicarske tvrtke OneGoal Limited. Bollendorf je službeno zastupao Lyon, te je za posredničke usluge od Lyona dobio 1,2 milijuna eura provizije. U prilog tome da je on samo formalno sudjelovao u transferu govore i podaci o podjeli te provizije. Od 1,2 milijuna eura Bollendorf je za sebe zadržao samo 50.000 eura. Iznos od 550.000 eura proslijedio je na Prestige Services Group, a 600.000 eura na Aznavur Management, za čije je račune bio ovlašten Mario Mamić. Prestige je pak 100.000 eura proslijedio na privatni račun Damira Vrbanovića, a od ovih provizija s računa tvrtki pod kontrolom Marija Mamića plaćene su i usluge koje je tijekom pregovora s Lyonom pružio Miroslav Blažević, sin Miroslava Ćire Blaževića, i to iznos od 400.000 eura.


Tvrtka OneGoal Paula Bollendorfa pojavljuje se kao posrednik i u transferu Tina Jedvaja 2013. godine u AS Romu. Međutim, i u ovom slučaju, već nakon uplate prve rate od 300.000 eura, OneGoal prosljeđuje 270.000 eura na račun tvrtke DigiSport Limiteda u Dubaiju čiji je vlasnik Nikky Arthur Vuksan, a stvarni voditelj poslovanja, tvrdi USKOK, Mario Mamić.


Na sličan način odigrale su se isplate provizija za transfere niza drugih igrača, primjerice Marija Mandžukića u WfL Wolfsburg 750.000 eura, Ognjena Vukojevića u Dinamo Kijev 500.000 eura te dovođenja nekolicine igrača u Dinamo. I u tim su slučajevima sredstva završavala na privatnim računima okrivljenika ili tvrtki po čijim su računima bili ovlašteni.


Dobri kontakti


Optužbom je obuhvaćena i provizija od 1,2 milijuna eura isplaćena tvrtki Crescendo Sports Limited ta posredovanje u transferu Vedrana Ćorluke u srpnju 2007. u Manchester City. Ta se tvrtka inače povezuje s agentom Cityja Jeromom Andersonom. No, nakon što je stigla uplata iz Dinama, Crescendo najprije na privatni račun Marija Mamića prosljeđuje iznos od 400.000 eura, a kasnije na račun njegove tvrtke Fidelia Management Limited u Belizeu u tri tranše prebacuje daljnjih 599.900 eura.


Cijelu priču dodatno oslikava i iskaz bivšeg nogometaša Jurice Vranješa o jednom “svježijem” transferu koji nije obuhvaćen optužnicom, onom Josipa Brekala u WfL Wolfsburg od sredine prošle godine. Vranješ je ispričao istražiteljima kako se po završetku igračke karijere odlučio baviti posredovanjem pri transferima igrača, pa je svoje usluge ponudio i Dinamovu Josipu Brekalu. S obzirom na to da je imao poznanstva u Njemačkoj gdje je dugo igrao, saznao je da se Wolfsburga interesira za tog igrača, pa je o tome, rekao je, obavijestio sportskog direktora Dinama Zorana Mamića. Više puta mu je prezentirao ponude Wolfsburga i iznose koje su bili spremni platiti, te su na koncu i postigli dogovor. Vranješ tvrdi da je upravo on jedini pregovarao u ime Wolfsburga, i to isključivo sa Zoranom Mamićem kao predstavnikom Dinama.


Naveo je kako mu je Zoran Mamić, nakon što je ugovor o transferu već bio potpisan, rekao: “Ako te tko pita, u tom transferu predstavnik Dinama bio je jedan Oliver iz Švicarske.” Vranješ tome, kaže, nije pridavao pozornost sve dok ga jednom nije nazvao Olaf Rebbe, sportski direktor Wolfsburga, i rekao mu da je Dinamo uputio dopis Wolfsburgu u kojemu traže da Wolfsburg potvrdi da je u navedenom transferu posrednik u ime Dinama bila osoba po imenu Oliver Kronenberg.


“To je i meni i Rebbeu bilo čudno jer takav posrednik na strani Dinama nije ni postojao ni sudjelovao u transferu, pogotovo ne spomenuta osoba, pa su u Wolfsburgu taj dokument odbili potpisati”, kazao je Vranješ.


Nekoliko ispitanih svjedoka iz maksimirskog kluba navelo je kako im je Zoran Mamić spominjao tog agenta iz Švicarske “koji je imao dobre kontakte u Wolfsburgu”. Inače, Oliver Kronenberg je u ime tvrtke Halsa Sport Consulting & Media GmbH iz Švicarske ispostavio Dinamu račun za usluge posredovanja u Brekalovu transferu na pola milijuna eura.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 09:44