BIVŠI PUKOVNIK KOS-A SVJEDOČIO U MUENCHENU ‘Ne, KOS nije dao nalog da se ubije Stjepan Đureković’

Nekadašnji pukovnik KOS-a Milan Damjanović trebao je biti vrlo važan svjedok obrane na suđenju bivšim šefovima Službe državne sigurnosti Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču optuženima pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu za ubojstvo nekadašnjeg direktora iz Ine Stjepana Đurekovića.

Obrana je i na sudu i u pojedinim hrvatskim medijima Damjanovića najavljivala kao svjedoka koji će preokrenuti suđenje. Umirovljeni pukovnik KOS-a trebao je srušiti glavnu tezu optužbe da je motiv ubojstva Đurekovića 1983. u Wolfratshausenu kod Münchena bio prikrivanje kriminala u Ini i ujedno zaštita Vanje Špiljka, sina tada moćnog jugoslavenskog funkcionara Mike Špiljka.

Izvor BND-a

Obrana je isticala kako svjedok Damjanović može potvrditi da je Đureković zapravo ubijen po nalogu KOS-a, a ne “redovne” tajne službe na čijim su čelnim pozicijama u Hrvatskoj bili Mustač i Perković. Ukratko, Damjanović je trebao potvrditi da je Đureković ubijen u režiji vojne službe jer je njemačkom BND-u odavao vojne tajne. Međutim, Damjanović je na svom prošlotjednom svjedočenju potvrdio sudu samo ono što je već ionako poznato, a to je da je Đureković uistinu bio izvor BND-a i to debelo prije svog bijega iz Jugoslavije 1982.

Znao vojne tajne

Nekadašnji visokorangirani KOS-ovac u svome je svjedočenju jedino precizirao “tajne” JNA koje je Đureković Nijemcima mogao odati. No, pritom je, suprotno najavama, izričito naveo kako KOS sigurno ne stoji iza Đurekovićeve likvidacije. Na koncu su, kazao je, ustanovili da je Đureković imao određena saznanja o nizu vojnih objekata, lokacijama vojnih skladišta, opskrbi naftom, načinu funkcioniranja podzemnog vojnog aerodroma Željava kod Bihaća i slično.

No, pritom je rekao da je ta rekonstrukcija, u kojoj je KOS došao do spoznaje da je Đureković surađivao s BND-om još od 1977., napravljena tek pola godine nakon njegove smrti.

Sutužitelji, punomoćnici udovice Gizele Đureković, odmah su reagirali s očitovanjem sudu u pogledu ovog svjedoka. U očitovanju analiziraju navodnu tajnost određenih vojnih objekata i upućuju na konkretne podatke iz kojih proizlazi da se radilo o informacijama dostupnima širem krugu ljudi. Puno su zanimljiviji dokumenti na koje se pozivaju, a koji se nalaze u njemačkom spisu. Tako među ostalim napominju da je Đureković mogao biti opasan za JNA prije bijega u Njemačku i neposredno nakon bijega, dok na tzv. debrifingu nije rekao što je imao za reći. Nakon toga on kao izvor, smatraju, prestaje biti važan. Pritom navode podatak iz spisa da je Đureković započeo suradnju s BND-om još 1975. godine, odnosno dvije godine ranije nego što je to detektirao KOS. Zanimljivi su i dokumenti o suradnji Ine i JNA na koje se pozivaju kako bi pokazali da se značajnija suradnja počela ostvarivati tek od 1985. godine, kada je održan sastanak šefova Ine i republičkog vodstva s načelnicima vojne službe. Zabilješke s tog sastanka sastavljao je baš Vanja Špiljak. Zanimljive su su riječi Tode Ćuruvije, tadašnjeg člana predsjedništva SRH i predsjednika Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, koji izravno potvrđuje da je u Ini uistinu bilo kriminala. I da su ga oni poticali.

Nezakonite radnje

- Mi smo tada tjerali Inu i na određene nezakonite radnje, u prvom redu osiguravanja deviza za uvoz nafte, procjenjujući da bi štete bile znatno veće da to nismo radili - zapisao je Špiljak Ćuruvijine riječi.

- Radujem se što je i vrh JNA u vezi s Inom. SOUR Ina nije hrvatska već u prvom redu jugoslavenska firma - govorio je Ćuruvija. Na sastanku je bio i Zdravko Mustač kao načelnik SDS-a SRH. - Mi, kao SDS Hrvatske imamo tu isto interes. Postoji velika razlika između Ine i drugih sistema. Slučaj Đureković je atipičan za Inu i SFRJ - kazao je Mustač, ne ulazeći u detalje.