FOTO: SPLIT ZA 22. STOLJEĆE 'Da sad započne gradnja, novi bi Split bio završen za 10 godina i postao bi svjetska metropola'

Trajekt s Visa uplovljava u Split. No, umjesto u dosadašnju gradsku luku, pristaje na jednom od dokova umjetnog otoka Dobri Duje, koji se nalazi na moru ispred Rive. U sredini otoka je golemi zaobljeni neboder, hotel s poslovnim sadržajima ispod kojeg su podmorske etaže. Kruzeri su usidreni uz otočić. Turisti se iskrcavaju.

Dio ih odlazi u obilazak spektakularnog otoka ili se smješta u hotelske sobe, a drugi dio podmorskim tunelom kojim voze automobili i brza željeznica odlazi na kopno, odnosno u Split ili na Čiovo, ovisno o tome koji krak modernog podmorskog tunela izaberu. Odlaze potom vidjeti platformu - amfiteatar na moru na kraju Zapadne obale ili u novo, moderno zdanje gradske opere koja podsjeća na školjku. Oni željni sunca i mora kupaju se u prirodnim bazenima na Zapadnoj obali.

Solarne ploče

Marjanska park-šuma spustila se do njenih samih rubova. Avanturisti uzimaju prvi prijevoz do Mosora gdje ih, na sjevernoj strani planine i u Zagrađu, očekuje olimpijski centar s bazenima, ali i skijalištima te bob stazom. Grad je potpuno energetski neovisan - na Mosoru, Marjanu i Perunu goleme su solarne ploče i farma vjetroelektrana koje Splitu osiguravaju svu potrebnu energiju, tako da je grad energetski potpuno neovisan i svu snagu crpi iz obnovljivih izvora.

Riva je gotovo jednaka kao danas, samo što na kontroverznim “vješalima” raste cvijeće praveći od Rive verandu. Na obroncima obližnjih planina, pak, “skrivene” su eko-farme koje stanovnike Splita i njihove goste snabdijevaju ekološkim proizvodima - vrhunskim maslinama, vinom i grožđem... Postojeći željeznički tunel u Splitu prokopao bi se za još tri etaže, od kojih je najviša rezervirana za gradsku tržnicu, srednja za cestovni promet, a najniža za metro. Ispod gradske luke podmorska je garaža za deset tisuća vozila, a u izoliranim zonama na Kozjaku, Mosoru, Perunu i dijelu Čiova prostor je za desetke tisuća građevinskih parcela urbanistički strogo isplaniranih manjih stambenih objekata. Split se, pak, čitavom izgradnjom i povezivanjem regije “penje” na brojku od oko pola milijuna stanovnika (“Kinopolis), koju inženjer Šegvić smatra idealnom.

Tako Split vidi poznati gradski inženjer i vizionar Željko Šegvić, koji već više od jedanaest godina, u suradnji sa sinom Josipom, radi na projektu “Nova Dioklecijanova palača”. Svoj rad ukoričio je u raskošnu istoimenu knjigu, a koja objašnjava koncept za kojim su se, doznajemo, već pomamili ulagači s Arapskog poluotoka. Split kao novi Dubai, barem arhitektonski gledano, ideja je vrijedna pozornosti. Dok nam predstavlja svoj rad, Šegvić kaže kako se u njemu trudio pratiti konture drevne carske Dioklecijanove palače. A njezine su glavne osi, ističe, Cardo i Decumanus.

Logična cjelina

- Kada se pogleda karta starog Rimskog Carstva, vidi se da Dioklecijan nije slučajno izabrao Split za svoju palaču. Ako se Cardo (koji seže od Zlatnih vrata do Grote) te Decumanus (od Srebrnih do Željeznih vrata) povuku po toj karti, vidi se da je Dioklecijanova palača u geometrijskom središtu staroga Carstva. Upravo te linije prati i moj projekt Nove Dioklecijanove palače. Novi Cardo tako nastaje spajanjem Dalmatinske zagore, splitske gradske jezgre i otoka, a povezuje ih željeznički tunel od Kopilice do gradske luke. Komunikacija je izražena kroz željeznicu, metro i prirodni nastavak autoceste. Istočna i Zapadna obala također su povezane tunelom. Decumanus se širi do Splita prema Mosoru te od gradske jezgre do Čiova - objašnjava splitski vizionar.

Treba istaknuti kako, nazivu unatoč, Šegvić nema nikakvu namjeru zadirati u unutrašnjost Dioklecijanove palače, već njezine prirodne konture proširiti, povezati ih u logičnu cjelinu s planinama koje okružuju Split, s gradovima Trogirom, Solinom, Kaštelima, Omišem te Podstranom i otocima. Povezati ih u jedinstvenu cjelinu koja bi arhitektonski ostavljala bez daha, kao jedinstveno i vrlo futurističko rješenje, ali bi u isto vrijeme riješila i brojne infrastrukturalne i prometne probleme Splita.

- Cilj je ovog projekta stvoriti novi Split, koji bi se tako proširio za dodatnih pet milijuna četvornih metara te ga pretvoriti u grad idealnih uvjeta za život, u održiv, ekološki svjestan i funkcionalan turistički biser Mediterana - kaže Šegvić.

Energija valova

Najatraktivniji dio projekta, barem vizualno, umjetni je otok Dobri Duje s početka ovog teksta. Njegov tvorac procjenjuje da bi se spektakularni otočić s neboderom i dokovima u obliku cvijeta mogao napraviti za oko dvije do tri godine intenzivne gradnje. No, otok Dobri Duje i sam je energetski neovisan. Solarni paneli na njemu upijaju energiju sunca, vjetrogeneratori također stvaraju energiju, a niska temperatura mora s dna (jer neboder na otoku ima i nekoliko podmorskih etaža koje sežu gotovo do dna) koristi se za hlađenje. Energija morskih valova i morskih struja također se iskorištava. Marina u tornju Dobri Duje dovoljna je za prihvat većine putničkog prometa pa se Istočna obala oslobađa tereta stotina brodica i trajekata dnevno.

- Riječ je o otočiću koji je, uz današnju tehnologiju, vrlo jednostavno izvediv i ne zahtijeva dugotrajnu gradnju - objašnjava Šegvić, ušutkavajući tako sve one koji, kada prvi puta vide projekt, smatraju da je riječ o nečem neizvedivom. No, iako prava cijena nije otkrivena, jasno je da bi u razvoj čitavog “Splita za 22. stoljeće” trebalo uložiti značajna sredstva, što danas nije lako osigurati. Pa ipak, Šegvić kaže kako već održava niz sastanaka sa zainteresiranim financijerima.

- Meni je jasno da je ovo golem i vizionarski projekt. No, treba istaknuti da svaki od segmenata projekta može funkcionirati zasebno. Platformu s amfiteatrom, u čijem je podmorskom dijelu istraživački centar, može se graditi neovisno od olimpijskog sela na Mosoru ili otočića Dobri Duje i Zapadne te Istočne obale. To su sve odvojene, a povezane cjeline. Ne znam kada će ovaj projekt biti ostvaren, to je u Božjim rukama, no želim to ostaviti kao svoje naslijeđe Splitu - kaže Šegvić. No, stvari ipak nisu toliko daleko od ostvarenja kakvim se čine. Šegvić je, naime, 2015. godine projekt predstavio predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović koja mu je dala punu podršku.

Potrebna potpora

- Iz opisa projekta vidljivo je da on nudi rješenja ključnih problema grada Splita, regije i čitavog jadranskog priobalja te predstavlja grad Split kao jednu potpuno zelenu, samoodrživu cjelinu, uz uvažavanje kulturne, graditeljske i prirodne baštine. Stoga izražavamo uvjerenje da će vaš projekt dobiti potrebnu potporu za daljnji razvoj i njegovu uspješnu provedbu - stoji u pismu Grabar-Kitarović. Ured predsjednice otišao je i korak dalje te je projektnu dokumentaciju proslijedio Agenciji za investicije i konkurentnost na uvid i daljnje postupanje.

- Uvjereni smo da će Agencija prepoznati vrijednost projekta te pružiti pomoć potrebnu za njegov daljnji razvoj i ostvarenje - stoji u dopisu s Pantovčaka. Šegvić i njegov sin Josip stupili su u kontakt i s arapskom investicijskom tvrtkom Mubadala Development Company koja je također izrazila spremnost na financiranje projekta.

- Nakon pregleda sažetka vašeg projekta, jako smo zainteresirani za suradnju s vašom organizacijom putem razvojnog projekta. Ocijenili smo da je ovaj projekt održiv pothvat te vam nudimo financiranje - stoji u dopisu glavnog izvršnog direktora i generalnog direktora te tvrtke Khaldoona Khalifa Al Mubaraka iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Šegvići za ovaj projekt imaju i snažan produkcijski tim. Iza vizualizacija i dizajnerskih rješenja stoji projektni biro Produkcija 004, hrvatski biro koji je dobitnik prestižne svjetske nagrade za arhitekturu u Barceloni 2009. Akademik Tonko Maroević napisao je pogovor za knjigu pod naslovom “Splitsko a svjetsko”, te se u projekt uključio i znameniti arhitektonski tvorac “poljudske ljepotice” Boris Magaš. Upravo ovih dana u tijeku su pregovori za izdavanje projektne knjige “Nova Dioklecijanova Palača” na engleskom jeziku te će ona, nakon promocije krajem travnja u Splitu, biti distribuirana brojnim potencijalnim ulagačima.

Novo ruho

- Uložio sam u ovaj projekt puno više od novca i vremena. Jednu silu koja je, prema mojem mišljenju, najvažnija da bi svijet funkcionirao, a to je ljubav. Znam da će se ovo dogoditi i da je to uistinu Split 22. stoljeća. Da bi se stvorilo ovakvo nešto, bilo je potrebno sagledati grad, razumjeti njegov karakter i sve njegove probleme, a prije svega voljeti ga. Kada bi u ovom trenutku počela gradnja na svim spomenutim gradilištima i projektima, novi bi Split bio dovršen za deset godina. No, možda bude i za pedeset ili sto, nije bitno. Važno je da je to projekt razvoja grada koji će donijeti Splitu novo ruho, proširiti ga i pretvoriti u svjetsku metropolu - zaključuje fetivi Splićanin Željko Šegvić.