HRVATSKOJ PRIJETE ARBITRAŽNI SPOROVI TEŠKIH ČAK 8,6 MILIJARDI KUNA! U svim predmetima istekli rokovi za prijateljsko rješenje, evo tko nas sve tuži

Pred Međunarodnim centrom za rješavanje ulagačkih sporova (ICSID) lani je protiv Hrvatske bilo vođeno pet arbitražnih postupaka, a ispunjeni su uvjeti za pokretanje deset novih.

Od pokrenutih sporova u jednome nije naznačena vrijednost, jedan je “težak” 30 milijuna dolara, a u preostala tri od Hrvatske se traži naknada štete i pokrivanje troškova spora u ukupnom iznosu od 331 milijun eura. U sporovima koji prijete, Hrvatska bi mogla biti tužena za 8,6 milijardi kuna i nešto više od 98 milijuna eura.

Podaci su to koji se navode u izvješću Državnog odvjetništva za 2016. godinu. Obrađeni su u poglavlju koje opisuje aktivnosti DORH-a u prijateljskom rješavanju spora prije pokretanja arbitraže radi zaštite stranih ulaganja.

Istekli rokovi

“U izvještajnom razdoblju bilo je 10 predmeta prijateljskog rješavanja spora. Jedan je u mirovanju, jedan je zahtjev ulagatelja odbijen, a jedan zahtjev je prerastao u arbitražni postupak. U svim ovim predmetima istekli su rokovi za prijateljsko rješavanje spora, što znači da su ispunjene procesne pretpostavke za pokretanje arbitraža i da bi strani investitori već sada mogli pokrenuti svih deset”, kaže se u izvješću Državnog odvjetništva.

U idućoj rečenici se, međutim, kaže da Vladino Povjerenstvo za postupanje po zahtjevima stranih ulagača razmatra sve predmete nastojeći ih, tamo gdje već nije odlučilo odbiti investitora, prijateljski riješiti. Riječ je o Centre One S.a.r.l. (Luxembourg) i B. V. (Nizozemska), zatim Envien International (Malta)/ Enagro (Slovačka), Recap International LLP (Recap UK) i Olympia Holding As (Olympia Norway) (Kanada), potom Amlyn Holding B. V. (Nizozemska), potom osam stranih banaka koje smatraju da su oštećene takozvanim Zakonom o konverziji kredita u švicarcima, Metro Cash&Carry (Austrija) te Turifim SRL (Italija).

Visoki troškovi

Objašnjavajući svoju poziciju, Državno odvjetništvo kaže da u svakom pojedinom predmetu za prijateljsko rješenje spora odluku donosi Vlada. “Temeljem sklopljenih ugovora o zaštiti i poticanju stranih ulaganja u pravilu Hrvatska odgovara ako je investitorova investicija izvlaštena bez da mu je određena tržišna naknada i ako su tijela RH (države, sudova, lokalne samouprave, agencija koje je osnovala država ili lokalna samouprava i sl.) postupila prema njemu tako da je trpio neravnopravan tretman”, objašnjava se u izvješću za 2017.

Međutim, investitori se u tumačenju propisa pozivaju i na ono koje kaže da je i promjena zakona s retroaktivnom učinkom također razlog radi kojega država treba odgovarati za nastalu štetu. Takav je primjer Zakon o konverziji kredita u švicarskim francima koji je nedavno potvrdio Ustavni sud. Unicredit banka je već pokrenula arbitražu, dok su Societe Generale, Intesa Sanpaolo, Hypo Group, RBA, Sberbank, Erste Group te Heta Asset Resolution u postupku prijateljskog rješavanja spora.

Dok su sporovi u prijateljskoj fazi rješavanja, najveći teret je na DORH-u, no kada prerastu u arbitražu, potrebno je angažirati strane odvjetnike, a DORH koordinira njihov rad i dogovara strategiju obrane, stranim odvjetnicima daje pravnu podršku te prikuplja i analizira činjenice i dokaze bitne za postupak.

“Zbog nepotpunih i nedovoljno jasnih odredbi Zakona o državnom odvjetništvu sav teret ovih postupaka - organizacijski, financijski i kadrovski pada isključivo na DORH”, navodi se u izvještaju koji potpisuje glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan. Pritom se ističe kako su arbitražni troškovi izuzetno visoki, posebno honorari stranih odvjetnika i vještaka. U 2016. troškovi zastupanja Hrvatske u inozemstvu, uključujući arbitraže i druge inozemne sporove, iznosili su 39,2 milijuna kuna što čini nešto više od 70 posto ukupnog proračuna DORH-a.

Biranje odvjetnika

U Cvitanovu izvješću upozorava se na nužnost uređivanja izbora stranog odvjetnika Zakonom o DORH-u, odnosno Vladinom uredbom. “Još u izvješću od 2013. predlagali smo da Vlada ili ministarstvo koje ovlasti imenuje posebno povjerenstvo koje bi na temelju prikupljenih ponuda predlagalo Vladi odvjetnička društva, odnosno odvjetnike za zastupanje Hrvatske. Time bi se osigurala transparentnost izbora odvjetničkog društva i utjecalo na smanjenje troškova zastupanja”, sugerira se uz napomenu da su strani odvjetnici skupi, ali da novac ne može biti jedini kriterij za njihov odabir.